| Reč dus u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 188 | adîns | adins | посебан | adîns [akc. adîns] (pril.) — 1. poseban, osobit, specijalan ◊ alat adîns đi un lukru — specijalan alat 2. sa određenom namerom ili namenom, sa posebnim planom, idejom ili potrebom ◊ s-a dus adîns la ĭel — otišao je namerno kod njega [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 194 | alb | alb | бело | alb (albă) (mn. albĭ, albĭе) (i. s.) (prid.) — (color) belo, beo ◊ farbă albă — bela boja ◊ lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet, ne zna se gde je ◊ kimĭașa albă — bela košulja ◊ stamîna albă — bela nedelja, sedmica u narodnom kalendaru, pre početka uskršnjeg posta ◊ pomana albă — bela pomana, daća koja se pokojnicima priređuije tokom bele nedelje, i na kojoj svi prilozi moraju biti beli (sir, jaja, pirinač, bele sveće) ◊ lupi aĭ albĭ — beli vukovi, mitske životinje koje su živele u neko pradavno vreme; u izrazu: „kînd a trait lupi aĭ albĭ” označava vremenski period pre početka računanja vremena [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1911 | alkauă | halcaua | алка | alkauă (mn. alkăurĭ) [akc. alkauă] (i. ž.) — alka, beočug, karika ◊ ku alkaua đi ļiemn a ļegat la pĭept kîpatîńiļi lu sfuară, kînd în șîaļe s-a dus sarśină mare đi fîn, đi paĭe, đi frunḑă or đi vrĭež — drvenom alkom se na grudima uvezivali krajevi konopca, kada se na leđima nosio veliki naramak sena, slame, lisnika ili vreže ♦ var. skr. alkă [Por.] ∞ alkă | | [Vidi] |
|
|
|
| 1081 | aluna voĭńiśaskă | ? | војнички лешник | aluna voĭńiśaskă (mn. aluńе voĭńiśĭeșć) [akc. aluna voĭńiśaskă] — (ver.) vojnički lešnik, lešnik uzbran u ponoć na Preobraženje i pripremljen kroz poseban magijski postupak, koji muškarci nose sa sobom kada polaze u rat, jer se veruje da ima moć da zaštiti ljudsko telo od metka ♦ sin. aluna đeskîntată — prebajani lešnik ♦ var. izg. vuoĭńiśaskă, voĭńiśĭaskă [Por.] ∞ alun | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 359 | amețît | ameţit | ошамућен | amețît (mn. amețîț) [akc. amețît] (prid.) — ošamućen; opijen; polusvestan ◊ amețît đi lovitură — ošamućen od udarca ◊ amețît đi durĭare — ošamućen od bolova [Crn.] ◊ stă amețît șî puzumeńit — stoji ošamućen i izbezumljen ♦ sin. bĭat, turbat, luvat, dus, kîpiĭat, șukĭat [Por.] ∞ amețî | | [Vidi] |
|
|
|
| 116 | apă | apă | вода | apă (mn. apе) [akc. apă] (i. ž.) — voda ◊ apă adînkă — duboka voda ◊ apă mare — velika (nadošla) voda ◊ apă ļină — tiha, mirna voda ◊ apă skundă — plitka voda, plićak ◊ apă kaldă — topla voda ◊ apă fĭartă — prokuvana voda ◊ apă fĭerbinće — vrela voda ◊ apă molkuță — mlaka voda ◊ apă klośită, klośitură — ustajala, bljutava voda ◊ apă dulśe — slatka, zašećerena voda ◊ apă sarată — slana voda ◊ apă akră — kisela voda ◊ apă ļimpiđe — bistra voda ◊ apă kurată — čista voda ◊ apă tulburĭe — mutna voda ◊ apă albă — bela voda (čest toponim) ◊ apă ńagră — crna voda (zbog crnog kamenja u koritu vodotoka) ◊ apă rîstośită — rastoka, vododelnica ◊ apă înfundată — zajažena, zaustavljena voda; ponornica ◊ apă skumpă — skupa voda, voda iz apoteke ◊ apă întîńită — voda sa sastava dvaju potoka (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă ńinśepută — nenačeta voda, voda na izvoru, voda koju pre tog mesta nije zahvatio i nije pio niko (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă întuarsă — voda koja se u vodotoku okreće u mestu; pridaje joj se magijsku moć, i koristi se u bajanju za vraćanje čini ◊ apă morțuagă (morțîșuagă) — mrtvačka voda, voda koja se zatekla u sudovima pri prolasku pogrebne povorke pored kuće (obavezno se baca) ◊ apă slubaḑîtă — „oslobođena” voda, voda koja se u posebnom obredu izlivanja (libacije) namenjuje pokojnicima ◊ apa stuarsă — oceđena voda ◊ apa đi pi strĭeș — kišnica ◊ gura api — ušće ◊ pi apă la valje — nizvodno ◊ pi apă la đal — uzvodno ◊ a luvat apa — odnela voda ◊ îńekat în apă — udavljen u vodi ◊ sa dus pi apă — otišlo niz vodu ◊ a veńit apa — nadošla voda ◊ matka api — vodena matica; matica reke ◊ fara apă — bezvodan [Por.] ◊ apă mută — voda koja se uzima sa tri izvora i daje samrtniku koji teško umire ◊ apă boćeḑată — krštena voda, uzima se na Bogojavljenje i čuva za lečenje ◊ apă skumpă — skupa voda, unosi se u domaćinstvo pokojnika tokom petrovdanskog posta [Crn.] ◊ apă spintă — plitka voda (Kobilje) [Stig] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 939 | apruor | amproor | испаша | apruor (mn. apruourĭе) [akc. apruor] (i. s.) — (zast.) ispaša ovaca uoči đurđevdanske bačije ◊ s-a dus ku uoĭļi la apruor, să ļi paskă bińe đi măsurat lapćiļi la baśiĭe — otišao je sa ovcama na ispašu, da ih dobro napase za merenje mleka na bačiji ♦ var. napruor [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 240 | apukatură | apucătură | грип | apukatură1 (mn. apukaturĭ) [akc. apukatură] (i. ž.) — (med.) 1. prehlada, grip (lat. influentia) ◊ am raśit șî ma trĭaśe apa, ka kînd o sî sa pună apukatu pi mińe — prehladio sam se i probija me znoj, kao da će me uhvatiti grip 2. razne bolesti stomaka, glave i sl. ◊ apukatu sa ḑîs la măĭ mulće buaļe, nu numa la buaļe dusă đin raśală — pod gripom su se podrazumevale razne bolesti, ne samo one nastale od prehlada ♦ var. apukatu ◊ l-a prins apukatu, s-a pus apukatura pi ĭel — uhvatio ga je grip (ili neka druga bolest, koja je propraćena drhtavicom i temperaturom) ◊ đeskînćik đi apukatu, đi apukatură — bajalica protiv gripa [Por.] ∞ apuka | | [Vidi] |
|
|
|
| 220 | armată | armată | армија | armată (mn. armaće) [akc. armată] (i. ž.) — 1. armija, vojska, 2. naoružana sila 3. grupa ljudi pod oružjem ◊ s-a dus în armată — otišao u armiju, regrutovan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3992 | arnaut | arnaut ? | арнаут | arnaut (mn. arnauț) [akc. arnaut] (i. m.) — (bot.) arnaut, vrsta kukuruza ◊ arnaut a fuost o fuarmă đe kukuruḑ gruos ku doaḑăś șî patru đi rîndurĭ đi buobe pi drugă — arnaut je bila vrsta debelolg kukuruza sa dvadeset i četiri reda zrna na klipu ◊ samînța đi arnaut a dus aĭ nuoștri voĭńiś đin Albaniĭa, kînd a trĭekut pista ĭa în rato-l đin tîń — seme arnauta doneli su naši vojnici iz Albanije, kada su je prešli u prvom svetskom ratu ◊ arnautu nu s-a prins la nuoĭ, șî lumĭa s-a lasat đi ĭel — arnaut se nije primio kod nas, i ljudi su ga napustili [Por.] ∞ Arnaut | | [Vidi] |
|
|
|
| 254 | askuțî | ascuţi | оштрити | askuțî (ĭuo askut, ĭel askuće) [akc. askuțî] (gl. p. ref.) — 1. oštriti, izoštriti, naoštriti; šiljiti, brusiti ◊ trîăbe askuțî kuțîtu-sta, nu taĭe — treba naoštriti ovaj nož, ne seče ◊ s-a dus la kovaśu să askută sakurĭa la tośilă — otišao je kod kovača da naoštri sekiru na tocilu [Por.] ◊ tata askuće pari đi viĭe — otac šilji kočeve za vinograd [Crn.] 2. (fig.) naljuititi se ◊ s-a mîńiĭat, s-a askuțît tuot, vrĭa sî sa bată — naljutio se, sav se naoštrio, hoće da se bije [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 259 | askuțîtură | ascuţitură | оштрица | askuțîtură (mn. askuțîturĭ) [akc. askuțîtură] (i. ž.) — 1. oštrica, sečivo ◊ a-ntuors kuțîtu ku askuțîtura kîtra mińe, ama ĭuo-l prinsăĭ đi mînă — okrenuo je nož sa oštricom prema meni, ali ja sam ga uhvatio za ruku 2. (geog.) šiljak, vrh; oštar prevoj ◊ kînd m-am dus la baśiĭe, măĭ grĭeu mĭ-a fuost la Pĭatra galbină să trĭek pista askuțîtura kîrși — kad sam išao na bačiju, najteže mi je bilo da kod Žutog kamena pređem preko oštrice krša [Por.] ∞ askuțî | | [Vidi] |
|
|
|
| 420 | astupuș | astupuș | запушач | astupuș (mn. astupușurĭ) [akc. astupuș] (i. s.) — zapušač, čep ♦ sin. dop [Kmp.] ♦ dij. sin. duop ◊ mĭ-a dus numa duauă astupușurĭ — doneo mi je samo dva zapušača ◊ a kaḑut astupușu đi la kilă, șî bĭarĭa s-a varsat — otpao je zapušač sa flaše, i piće se prosulo [Por.] ∞ astupa | | [Vidi] |
|
|
|
| 348 | așćarńe | așterne | простирати | așćarńe (ĭuo așćern, ĭel așćarńe) [akc. așćarńе] (gl.) — 1. prostirati, nameštati prostirku ◊ ĭa akuma așćarńe pîătura pi pat — ona sada prostire ponjavu na krevet ◊ baba așćarńe țîańiku pi masă — baba prostire čaršav na sto ◊ kopilu s-a dus să așćarnă paĭe la vaś — dete je otišlo da prostre slamu kravama [Crn.] ♦ dij. var. așćearńe, așćiarńe 2. nameštati ležaj za spavanje ◊ du-će, așćearńe patu — idi, namesti (pripremi) krevet (za spavanje) ◊ nu-m așćerńa źuos, kă nu mis puork — nemoj mi prostirati na zemlji, jer nisam svinja [Por.] ♦ dij. var. așťerńe (așťern) ◊ așťerńe patu — sprema (namešta) krevet [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2420 | ăn | în | у | ăn (predl.) — u, na ◊ „în” șî „ăn” ĭe tuot una, ama ĭastă lume pin saće kare măĭ đies vorbĭașće ku „ăn” đikît ku „în” — „în” i „ăn” je isto, ali ima ljudi po selima koji češće govore „ăn” umesto „în” ◊ uńi ḑîk „înkauśa”, alțî „ănkuaśa”, uńi ḑîk „s-a dus înđial”, alțî: „s-a dus ănđial” — jedni kažu „înkauśa” („ovamo”), drugi „ănkuaśa”, jednu kažu „s-a dus înđial” („otišao na gore”), drugi „s-a dus ănđial” ♦ var. ăm ◊ întrîabe / îmtrîabe : ăntrîabe / ămtrîabe — treba mi [Por.] ∞ în | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 552 | baća | bate | бити (се) | baća (ĭuo bat, ĭel baće) [akc. baća] (gl. p. ref.) — 1. a. biti (se), tući (se), mlatiti (se); zabijati, sabijati; gađati; kovati; udarati ◊ baće kopilu luĭ — tuče svoje dete ◊ baće vaka — bije kravu ◊ baće pîăsîrĭ ku prașća — gađa ptice praćkom ◊ baće țapă đi klańe — zabija stožer za plast ◊ baće pruńiļi — mlati šljive ◊ baće pasuĭu s-îl skuată đin postaĭka — mlati pasulj da ga odvoji od mahune ◊ baće fĭeru înśintat — kuje vrelo gvožđe b. aplaudirati ◊ baće đin palmĭe — pljeska rukama, aplaudira 2. igra ◊ baće puarka — igra svinjicu ◊ baće luopta — igra fudbal ◊ baće ruopîta — igra ropotu (vrsta orske igre) 3. duvati, padati (za prirodne pojave) ◊ baće vîntu — duva vetar ◊ baće bruma — pada slana ◊ baće pĭatra — pada grad 4. (fig.) ◊ baće drumu đi źaba — (dosl.) „bije” put za badava: uzalud putuje; putuje samo da mu dupe vidi put ◊ baće ļimba đi đinț, da ńima nu askultă — mlati zube jezikom, a niko ga ne sluša ◊ baće žuok — zbija šale, ismejava [Crn.] ◊ bată-l śĭerĭu — (klet.) ubilo ga nebo ◊ bată-l dumńeḑîu — (klet.) ubio ga gospod bog [Por.] ♦ dij. var. baťa [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 675 | balbańi | vâlvâi | батргати се | balbańi (ĭuo balbańesk, ĭel balbańașće) [akc. balbańi] (gl.) — batrgati se, boriti se, koprcati se, otimati se, rvati se (sa nekim problemom, nekom nedaćom, mukom) ◊ sî balbańașće ku lukru, sî skîape đi la bĭață — batrga se, radeći, da se spasi bede ◊ sî balbańeașće buou, nu sa dîă s-îl înžug — otima se vo, ne da da ga upregnem ◊ sî balbańașće ku buala — bori se sa bolešću [Crn.] ♦ var. bîlbańi ◊ ăl trasă, sa bîlbańi kîta, șî sa dusă la fund — povuče ga voda, on se batrgao malo, i ode na dno [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 960 | balkău | balcău | мочвара | balkău (mn. balkuaĭe) [akc. balkău] (i. s.) — (zast.) (augm.) močvara, močvarište ◊ vuorba balkău astîḑ s-a pastrat numa pin kînćiśe batrîńe, kare sînt șî ĭaļe gata tuaće zuĭtaće — reč „balkeu” je danas sačuvana samo u starim pesmama, koje su i one gotovo sve zaboravljene ♦ ? var. baltău (augm.) baltă — „bara, močvara” [Por.] ∞ baltă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1250 | barnă | barnă ? | неред | barnă (mn. bîărń) [akc. barnă] (i. ž.) — nered, haos, pustoš; ršum ◊ l-am lasat în kasă ka pi uom, da ĭel mĭ-a fakut arnă-barnă pin suobă, șî sa dus drakuluĭ — ostavio sam ga u kući kao čoveka, a on mi je napravio ršum po sobi, i otišao do đavola [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 54 | batrîn | bătrân | стар | batrîn (batrînă) (mn. batrîń, batrîńe) [akc. batrîn] (prid.) — star, mator, koji ima mnogo godina ◊ uomu al batrîn nuĭe batrîn dakă puaće sî lukrĭe — star čovek nije star ako može da radi [Crn.] ◊ ńiś dumńeḑîu nu șćiĭe kît ĭe pomîntu đi batrîn — ni bog ne zna koliko je zemlja stara ◊ s-a înbrakat în țuaļe batrîńe, șî sa dus la lukru — obukao je staro odelo, i otišao na posao ◊ kînćiśiļi alu lîuatari aĭ batrîń, sînt măĭ batrîńe đi kît așća, śe ļi skuot armuńikașî — pesme starih violinista, starije su od ovih koje izvode harmonikaši ◊ kînd a veńit đin vuoĭskă, s-a întuors la lukru-luĭ, al batrîn — kad je došao iz vojske, vratio se svom starom poslu ◊ kal batrîn, nuĭe ńiś đi kîrnaț — mator konj, nije ni za kobasice [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 562 | bautură | băutură | пиће | bautură (mn. bauturĭ) [akc. bautură] (i. ž.) — piće, sve vrste koje se koriste iz zadovoljstva ◊ đi nuntă trîabĭe bautură multă — za svadbu je potrebno mnogo pića [Crn.] ♦ dij. var. bĭeotură, beotură, bĭare ◊ s-a dus la o bĭeotură în kafană, da a ramas ḑîua tuată — otišli su na jedno piće u kafanu, a ostali su ceo dan [Por.] ♦ dij. var. biutură [Buf.] ∞ bĭa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 659 | beļauă | belea | белај | beļauă (mn. beļeurĭ) (i. ž.) — 1. belaj, nevolja, muka, beda ◊ am dat đi beļauă, mĭ-am frĭnt mîna — zadesila me nevolja, polomio sam ruku ◊ mulće beļeurĭ am petrĭakut pistă kap — mnogo sam nevolja preturio preko glave [Crn.] ◊ a spus aĭ batrîń kă o să ńe ažungă beļauă — govorili su stari da će nas stići belaj ♦ (izr.) beļauă puļi — (dosl.) zaguljen kurac, (fig.) a. zaguljetina (za čoveka) b. neugodna situacija, (vulg.) zajebano, zaguljeno ◊ nu ći duśa akolo, kî ĭe beļauă puļi — ne idi tamo, jer je zajebano 2. (med.) menstruacija ◊ n-a fuost ńimika astanuapće ku mîndra, kă sa pus beļauă pi ĭa, điźaba ma-m dus — nije bilo ništa sinoć sa draganom, dobila je menstruaciju, badava sam otišao [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 952 | bisag | bisagă | бисага | bisag (mn. bisaź) [akc. bisag] (i. m.) — bisaga, bisage, dvostruka torba koja se nosi prebačena preko konjskog sedla ili samara ◊ ku bisaźi a dus fiĭekare marfă, đi la înbrîkamînt, pănă la mînkare; ĭaļe avut kapak, ku kare s-a-nkis đisupra, sî nu sa vĭarsă tovaru — u bisagama su nosili svakakvu robu, od odeće do hrane; one su imale preklopac, kojim su se zatvarale, da se tovar ne bi prosuo ◊ bisaźiļi a fuost fakuće đi pîăr đi kapră — bisage su bile izrađene od kozje dlake ♦ var. (češća u upotrebi) đisak (mn. đisaź) [Por.] ♦ var. đisag (mn. đisaź) ◊ pakurari a dus în đisaź krușîțîļi đi sarĭe kînd s-a dus ku ouĭiļi la munće — čobani su u bisagama nosili krupice soli kada su ovce napasali u planini [Crn.] ∞ sak | | [Vidi] |
|
|
|
| 2242 | bĭestrîga | bestrâga | бестрага | bĭestrîga [akc. bĭestrîga] (pril.) — (srb.) bestraga ◊ s-a dus bĭestrîga, i-s-a pĭerdut đin urmă — otišao je bestraga, izgubio mu se trag ◊ unđe sa fi dus, bĭestrîga, đi nuĭe tuta ḑîua? — gde li je, bestraga, otišao, te ga nema celog dana? ◊ śe lukru ĭe aăla, bĭestrîga? — kakav je to, bestraga, posao? [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 687 | blană | blană | даска | blană (mn. blăń) [akc. blană] (i. ž.) — daska ◊ blăń dă gorun — hrastove daske [Hom.] ◊ ńaćid ka blana — ravan kao daska ◊ s-a dus la firizană să taĭe la blăń — otišli su na strugaru da režu daske ◊ śopļașće blana ku sakurĭa — teše dasku sekirom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 617 | blîstamatură | blestemătură | проклињање | blîstamatură (mn. blîstamaturĭ) [akc. blîstamatură] (i. ž.) — a. proklinjanje, čin izricanja kletve ◊ s-a dus la vro babă să-ĭ fakă blîstamatură pintru furaluk — otišao je kod neke vračare da mu načini prokletstvo protiv krađe b. prokletstvo kao rezultat čina proklinjanja ◊ uom pîkatuos, mulće blîstamaturĭ sînt pi kapu luĭ — grešan čovek, mnogo je kletvi na njegovoj glavi [Por.] ∞ blastîma | | [Vidi] |
|
|
|
| 1881 | blontirit | cangrenat | гангренозан | blontirit (blontirită) (mn. blontiriț, blontiriće) [akc. blontirit] (prid.) — (med.) gangrenozan, koji je oboleo od gangrene, bronta ◊ muoșu a noroḑît: lukră, da piśuoru iĭ blontirit — čiča je poludeo: radi, a noga mu je gangrenozna [Crn.] ◊ mama a ramas șkĭuapă, kă avut un piśuor blontirit, da nu s-a dus la duoktur la vrĭame — baba je ostala ćopava, jer je imala gangrenoznu nogu, a nije otišla lekaru na vreme (Tanda) ∞ bruont | | [Vidi] |
|
|
|
| 945 | Boćuon | Bocion | Боћон | Boćuon (mn. Boćuoń) [akc. Boćuon] (i. m.) — (antr.) Boćon, stari nadimak jedne bufanske familije u Majdanpeku ◊ ĭ-ar ḑîs Boćuoń kă ar fost fakuț pi bot — nazvani su Boćonji jer su imali zatupasto lice ◊ Boćuon ku Boćuanka, s-ar dus dupa kļisă la Dăbiļug — Boćon i Boćonka su otišli u Debeli Lug po slaninu ♦ / < buot — „njuška ” + suf. -ĭuon [Buf.] ∞ buot | | [Vidi] |
|
|
|
| 804 | bolđiu | boldei | кученце | bolđiu (mn. bolđiĭ) [akc. bolđiu] (i. m.) — (zool.) 1. kučence, mali pas ◊ bolđiu ĭe kîńe mik, ăl țîń đi drag, să ći žuoś ku ĭel, șă să-ț latre pi lînga kasă — bolđej je mali pas, koga držiš iz ljubavi, da se igraš s njim, i da ti laje oko kuće ◊ sa kĭamă bolđiu kă bolđașće đarîndu ku buotu — zove se boldžiu zato što svuda zabada njušku ♦ var. bolđeĭ (mn. bolđeĭe) ♦ up. kopuoĭ, kĭer [Por.] 2. lovački pas kratkih nogu, jamar, rupar; jazavičar ◊ bolđiu ĭe kîńe fara kuadă, dakă arĭe kuadă, kuada iĭ sa taĭe — jamar je kuče bez repa, ako ima rep, rep mu se seče ◊ ku bolđiu s-a dus vînațî dupa vulpĭ, or dupa vĭeḑurĭ — sa jamarom su lovci išli u lov na lisice, ili jazavce [GPek] ∞ bolđi | | [Vidi] |
|
|
|
| 1137 | borîndaĭală | cotrobăială | преметачина | borîndaĭală (mn. borîndaĭaļe) [akc. borîndaĭală] (i. ž.) — premetačina, preturanje po stvarima ◊ veńiră uoțî, fakură o borîndaĭală pin kasă, șî kînd nu gasîră ńimika, sa dusîră drakuluĭ — dođoše hajduci, napraviše premetačinu po kući, i kada ne nađoše ništa, odoše k vragu [Por.] ∞ borîndai | | [Vidi] |
|
|
|
| 775 | brad | brad | јела | brad (mn. braḑ) (i. m.) — (bot.) jela, vrsta zimzelenog drveta (Albies alba) ◊ blăń dă brad — jelove daske ◊ bradu ĭe viarđe șî ĭarna șî vara — jela je zelena i leti i zimi [Hom.] ◊ blana đi brad frumuos mirusă — jelova daska lepo miriše ◊ în Porĭeśa padure ku ļemn brad n-a fuost, kînd pi la Guol a dat vrun brad sîngur, aĭ batrîń a spus kă samînța ĭ-a dus pasîrĭa-n ćik đi la Munț-aĭ Albĭ — u Porečju šume sa jelovim drvetom nije bilo, kad bi se na Deli Jovanu našla po neka usamljena jela, starci su govorili da je njeno seme donela sa Karpata ptica u kljunu ◊ (rel.) dakă în Porĭeśa n-a fuost brad, da mulće muĭerĭ ńiś n-a șćut śe fĭeļ đi ļemn ĭe, babîļi kînd a kićit prunu la îngropamînt, ĭ-a kîntat „Brađe, brađe, fim fraće!” — iako u Poreču nije bilo jele, a mnoge žene nisu ni znale koje je to drvo, babe su šljivi koju su kitile u pogrebnom obredu, pevale „Brade, brade, brat nam budi!” [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 977 | brînkă | brâncă | црвени ветар | brînkă1 (mn. brînś) [akc. brînkă] (i. ž.) — (med.) crveni vetar, bolni otoci na koži crvene boje (Erysipelas) ◊ s-a bulnavit đi brînkă, șî s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ đeskînće — oboleo je od crvenog vetra, i otišao je kod vračare da mu prebaje [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 802 | bubuoń | buboi | чир | bubuoń (mn. bubuańe) [akc. bubuoń] (i. ž.) — (med.) čir, gnojno ispupčenje na koži izazvano upalom, prišt (Ulcus) ◊ are bubuoń la talpă — ima čir na tabanu ◊ ĭa pokńit bubuońu — pukao mu je čir [Hom.] ◊ la dĭeda-l mĭeu s-a fakut un bubuoń la mînă, șî ĭel a țînut lukru-șală kă nuĭe ńimika, s-a dus numa pi la ńișći vrîžîtuorĭ, la urmă đin kît duolturi să-ĭ taĭe mîna, kî đin bubuoń s-a fakut karńe viĭe — mom dedi je izbio čir na ruci, on je terao šalu sa tim, pa je bio samo kod nekih vračara, na kraju zamalo da mu lekari odseku ruku jer se čir pretvrio u živu ranu ♦ / (augm.) < bubă ♦ sin. dalak [Por.] ∞ bubă | | [Vidi] |
|
|
|
| 772 | buskomĭeļńiță | boscomelniţǎ | бускомелница | buskomĭeļńiță (mn. buskomĭeļńiśe) [akc. buskomĭeļńiță] (i. ž.) — 1. boskomelnica, obredni kolač koji se jedini ljubi na pomanama, prilikom obreda namenjivanja pokojniku (Rudna Glava) 2. sveća kojom se kadi pomana (Gornjane) ◊ buskomĭeļńiță ie lumanarĭe numarată ku ungiĭa, kă la pomană trîabe să fiĭe tuot la număr — boskomelnica je sveća, na kojoj je noktom urezan određen broj recki, jer na pomani treba sve da bude na broju ♦ var. boskomĭeļńiță ♦ up. țuka [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3378 | buș | cocoloș | грудва | buș2 (mn. bușă) [akc. buș] (i. s.) — 1. grudva valjanog snega ◊ bușu ĭe kokoluoș mare đe zapadă muaļe, kare sa faśe kînd sa ĭa kokoluoș mik șă sa tîvaļeașće đin vîru śuośi-n vaļe, șî ĭel krĭașće boznakît, adunînd pi drum zapadă ļipiśuasă — buš je velika grudva mekog snega, koja nastaje kada se uzme mala grudva i valja se s vrha brda na dole, i naraste bogzna koliko, skupljajući usput lepljivi sneg ◊ fînkă dupa buș ramîńe luoku đizgoļit, đemult așa s-a kurațat ļivĭeḑîļi đe zapadă, đi sî puată uoĭļi să ažungă la ĭarbă, înga pănă nu sa topĭașće zapada — pošto iza „buša” ostaje ogoljen teren, nekada su se tako čistile livade od snega, da bi ovce mogle da dođu do trave još dok se sneg ne otopi 2. komad, odlomak neke materije ◊ a dus la muoș koźa mare buș đi ĭaskă — doneo je dedi poveći komad truda ♦ up. kokoluoș [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 676 | buturuagă | buturugă | пањ | buturuagă (mn. buturuoğ) [akc. buturuagă] (i. ž.) — panj; glavčina [Kmp.] ◊ s-a dus să skuată vro buturuagă đin drum, să nu-ĭ rastuarńe karu ku fîn — otišao je da iskopa neki panj sa puta, da mu ne preturi kola sa senom ♦ dij. sin. bușćan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1530 | țărmuri | ţărmuri | уздизати (се) | țărmuri (ĭuo țărmurĭesk, ĭel țărmurĭașće) [akc. țărmuri] (gl. p. ref.) — (za zemljište) uzdizati se, narastati, pretvarati se u brežuljak (obično usled nanosa vode) ◊ dupa pouod sa țărmurĭașće pomîntu unđe a dus apa namuol — posle poplave stvore se brežuljci tamo gde je voda nanela mulj ♦ var. țîrmuri (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1018 | țîndîră | ţandără | ивер | țîndîră (mn. țîndîrĭе) [akc. țîndîră] (i. ž.) — 1. iver, treska koja se odlomi kada se drvo teše ili obrađuje nekim alatom ◊ pănă am śopļit kuadă đi sakurĭe, sari o țîndîră, șî ma lovi în frunće, đin kîta s-îm skuată uokĭu — dok sam deljao dršku za sekiru, odbio se jedan iver i udario me u čelo, umalo da mi izbije oko 2. (fig.) kad se neko ljuti ◊ îĭ sari o țîndîră, șî să dusă — otkači mu se jedan iver, i ode 3. poreklo, deo rodoslova ◊ Marinkuońi au o țandîră đin Voĭńeșći — Marinkovići vode poreklo od Vojnješći ♦ dij. var. țandîră [Crn.] ♦ dij. var. țandră (mn. țîăndre) [akc. țandră] ◊ adun țîăndre sî fak fuoku — skupljam treske da naložim vatru [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3247 | țîrkońa | ţârcâi | измусти | țîrkońa (ĭuo țîrkuon, ĭel țîrkuańe) [akc. țîrkońa] (gl. p. ref.) — izmusti, malo musti, muznuti, domusti ◊ vaka, uaĭa or kapra sa țîrkuańe kînd ĭe bolnauă, șî nu sa puaće mulźa kalumĭa, numa kîćikîta — krava, ovca ili koza se izmuzuje kad je bolesna, i ne može dobro da se muze, nego samo pomalo ◊ s-a dus baba să țîrkuańe vaka, kî kopilașu kată lapćișuor — otišla baka da muzne kravu, jer detence traži mlekce [Por.] ∞ țîrk | | [Vidi] |
|
|
|
| 1069 | țofai | tofăi | шљапати | țofai (ĭuo țuofîĭ, ĭel țuofîĭe) [akc. țofai] (gl.) — (onom.) šljapati, hodati po vodi ili blatu, gacati ◊ gîșćiļi s-a dus la baltă, șî kînd înśepură a țofaĭa pin apă, sa spumîntară kîńi, șî-n śepură a latra, parke lupi tună pista iĭ — guske su otišle na baru, i kada su počele šljapati po vodi, psi se uplašiše, i počeše lajati kao da kurjaci kidišu na njih ♦ var. ĭel țuafîĭe ◊ țuafîĭe pin morśilă — gaca po blatu [Por.] ∞ țof! | | [Vidi] |
|
|
|
| 1076 | țrĭep | ţâglă | цреп | țrĭep (mn. țrĭepĭ) [akc. țrĭep] (i. m.) — nedostaje mi oko dve stotine crepova, da pokrijem celu kuću ◊ vîntu mĭ-a luvat țrĭepu đi pi ștală — vetar mi je odneo crep sa štale [Crn.] ♦ dij. var. (mn. țrĭepurĭ) [akc. țrĭepurĭ] ◊ a dus o gramadă đi țrĭepurĭ, șî ĭa lasat l-înga gard — doneo je gomilu crepova, i ostavio ih je pored ograde ◊ țrĭepu ĭe astrukamînt nuou, a ĭeșît înkuaśa, pi dupa ratu-sta ku ńamțî — crep je nova vrsta pokrivača, pojavio se ovamo, posle rata sa Nemcima [Por.] up. astrukamînt, kîramidă, kiramiḑîĭe | | [Vidi] |
|
|
|
| 1090 | ćakă | teakă | ножница | ćakă (mn. ćake) [akc. ćakă] (i. ž.) — 1. nožnica, korice za nož; kanija ◊ nuĭe bun sî puorț kuțîtu fîră ćakă, kî puoț sî ći taĭ — ne valja da nosiš nož bez kanija, jer možeš da se posečeš [Crn.] 2. futrola za duguljaste predmete uopšte ◊ ćakă đi dus kuća, đi askuțît kuasa — futrola za nošenje brusa, kojim se oštri kosa (Plavna) [Pad.] 3. (fig.) (vulg.) vagina i anus ♦ var. ćuok [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1398 | ćeșîlă | teșilă | торбица | ćeșîlă (mn. ćeșîļ) [akc. ćeșîlă] (i. ž.) — torbica ◊ în ćeșîlă lukratuori a dus mînkarĭe la lukru — u torbici su radnici nosili hranu na posao [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1143 | ćik | tic | шиљак | ćik (mn. ćikurĭ) (i. s.) — 1. (tehn.) šiljak, oštar završetak na alatkama ◊ am dus piuku la maĭstur kî-ĭ s-a frînt ćiku — odneo sam pijuk majstoru jer mu se polomio šiljak [Crn.] 2. (anat.) kljun kod piladi, i malih ptica opšte ◊ puĭi-n kuĭb așćată pi mumî-sa ku ćiku kaskat — ptići u gnezdu čekaju majku sa otvorenim kljunom ◊ puĭu đi gaină are ćik, da gaina șî kokuoșu au ćuok — kokošje pile ima kljunić, a kokoška i petao imaju kljun 3. (fig.) ime od milja za ud muške bebe; pužić ◊ o, mînka-ț-ar mama ćiku! — o, poješće ti baba „pužić”! ♦ up. ćuok [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1151 | ćińeriș | tineret | омладина | ćińeriș (mn. ćińerișurĭ) [akc. ćińeriș] (i. m.) — omladina, mladež, mladi naraštaj ◊ tuot ćińerișu s-a dus în sat la uoră — sva mladež je otišla u selo na igranku ◊ akuma ćińerișu puartă pîăru lung — sada omladina nosi dugu kosu [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4203 | ćoksoĭ | pungă ? | кеса | ćoksoĭ (mn. ćoksoaĭe) [akc. ćoksoĭ] (i. s.) — kesa ◊ a pus oo în ćoksoĭ, și s-a dus — stavio jaja u kesu, i otišao ♦ sin. kesoĭ (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. kĭes (Rudna Glava) [Por.] ∞ kĭes | | [Vidi] |
|
|
|
| 1777 | ćuok | cioc | футрола | ćuok3 (mn. ćuokurĭ) [akc. ćuok] (i. s.) — 1. futrola, kutija, korice; navlaka ◊ ćuok đi kuće, o kućiĭe lunguĭată, skobită-n ļiemn, pi kare kosîtuori a duso la brîu; în ĭel a țînut kuća đi askuțît kuasa — futrola za brus (vodijer), duguljasta kutija od izdubljenog drveta, koju su kosci nosili na pojasu; u njoj su držali brus za oštrenje kose ♦ var. ćakă 2. vrsta šiljate brade koju su puštali stariji ljudi ◊ muoșu Pîătru ku barba ćuok — čiča Pera sa šiljatom bradom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5345 | ćuok đi pulă | tecșilă ? | накурњак | ćuok đi pulă [akc. ćuok đi pulă] (sint.) — (izob.) nakurnjak ◊ vrodată, kînd n-a dus uamińi izmĭańe supt śuariś, đi ĭarnă a fakut un kĭes, în kare „a-nbrakat” pula, să nu-ngĭață đi frig; ĭ-a ḑîs „ćuok đi pulă” — nekada, kada muškarci nisu nosili gaće ispod pantalona, za zimu su izrađivali jednu kesu, u koju su „oblačili” ud, da se ne smrzne od hladnoće; zvali su ga nakurnjak [Por.] ∞ ćuok | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1330 | dangubă | ? | дангуба | dangubă (mn. dangubĭe) [akc. dangubă] (i. ž.) — 1. danguba, uzaludno trošenje vremena; besposlica ◊ șađarĭa ku vuoĭ ĭe numa o dangubă marĭe, ma dusăĭ ĭuo akas — sedenje sa vama je samo jedna velika danguba, odo’ ja kući [Crn.] 2. (fig.) osoba koja je sklona dangubi; zgubidan; neradnik, lenčuga ◊ dangubă, nu lukră ńimika, traĭașće pi șîaļiļi alu tuoĭa — danguba, ne radi ništa, živi na tuđoj grbači [Por.] ∞ dangubi | | [Vidi] |
|
|
|
| 1185 | darui | dărui | даривати | darui (ĭuo dăruĭ, ĭel dăruĭe) [akc. darui] (gl. p. ref.) — darivati, davati darove povodom rođenja deteta ili svadbe ◊ guoviĭa la nuntă dăruĭe nașu șî nașîța — mlada na svadbi daruje kuma i kumu [Crn.] ◊ darurļi alu guove la nuntă a dus uamiń kĭemaț adîns đ-așa lukru, șî pi iĭ ĭa kĭemat dîrzarĭ — mladine darove na svadbi, nosili su ljudi koji su bili pozvani samo za to, i oni su se zvali „drzari” ♦ sin. plokońi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3421 | dăĭnuĭa | dăina | љуљати | dăĭnuĭa (ĭuo ma dăĭnăĭ, ĭel sa dăĭnăĭe) [akc. dăĭnuĭa] (gl. p. ref.) — ljuljati (se), klatiti (se) ◊ bat muort, mĭarźe pi drum șî sa dăĭnăĭe, numa śe nu kađe — mrtav pijan, ide putem i ljulja se, samo što ne padne ◊ s-a dus în oraș, ș-a lasat ușa kășî pustîńe să sa dăĭnăĭe la vînt — otišao u grad, i ostavio vrata puste kuće da se klate na vetru ♦ sin. ļigana [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1211 | dîlm | dâlm | брежуљак | dîlm (mn. dîlmurĭ) [akc. dîlm] (i. m.) — (geogr.) brežuljak, malo uzdignuće na zemljištu; neravnina; izbočina na putu; nanos ◊ a trekut ruata pistă un dîlm, șî karu sî rasturnat — prešao je točak preko jedne izbočine, i kola su se prevrnula [Crn.] ◊ a dus pluaĭa ńișći pomîntarĭ, ș-akuma ĭe kolovuozu pļin đi dîlmurĭ — nanela je kiša neko zemljište, i sada je kolski put pun izbočina [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2041 | dîravĭelă | daraveră | скандал | dîravĭelă (mn. dîravĭeļe, dîravĭelurĭ) [akc. dîravĭelă] (i. ž.) — 1. skandal, bruka ◊ pļesńito-la đi kopil s-a dus bat în sat, ma ćiem kî ĭară faśe vro dîravĭelă — onaj ćaknuti momak otišao je pijan u selo, bojim se da će opet napraviti neki skandal 2. (fig.) (za muški ud) budala ◊ fa, nu ma dîrî, kă kînd mi sa đistîrnă dîravĭela-sta a mĭa, are să ći farîmĭe — sele, ne diraj me, jer kad se otkači ova moja budala, ima da te povredi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1391 | dîrkă | dârcă ? | идиот | dîrkă (mn. dîrś) [akc. dîrkă] (i. m.) — 1. (za karakter) idiot, težak čovek ◊ o dîrkă đi uom, nu sa dă ku ńima, nu sufîră pi ńima, ponćur, uom ku narau rău șî grĭeu — idiot od čoveka, ne slaže se ni s kim, ne podnosi nikog, namćor, čovek koji ima lošu i tešku narav [Por.] 2. odevni predmet, komad odeće ◊ aĭ putut sî ĭaĭ vro dîrkă pi ćińe, sî nu-ngeț đi frig — mogao si da obučeš nešto, da se ne smrzavaš ◊ sluga-ș luvîă dîrśiļi, șî să dusă đi la nuoĭ — sluga uze svoju odeću i ode od nas [Crn.] ♦ / (skr.) < dîrkĭelă | | [Vidi] |
|
|
|
| 1209 | dîrzarĭ | dârzar | дрзар | dîrzarĭ (mn. dîrzari) [akc. dîrzarĭ] (i. m.) — (zast.) drzar, konjanik koji je na svadbi prenosio devojačku spremu do mladoženjine kuće ◊ dîrzarĭu a mĭers kalîărĭ pi kal ș-adus dîrzîļi guovi — drzar je jahao konja, i nosio mladinu spremu [Crn.] ◊ n-a putut să fiĭe nuntă fara dîrzarĭ, iĭ a mĭers pi kaĭ înainća lu nuntașî — nije mogla da bude svadba bez drzara, oni su išli na konjima ispred svadbara ◊ dîrzarĭu nu numa śe adus dîrzîļi, numa ĭel șî ļ-aratat, sî vadă lumĭa-n sat kît ĭe mirĭasa đi sprimită — drzar ne samo što je prenosio darove, nego ih je on i pokazivao, da vide ljudi u selu koliko je mlada spremna [Por.] ◊ dupa numîru lu dîrzarĭ s-a vaḑut kît ĭe guovĭa găzdoćină — prema broju drzara videlo se koliko je mlada bogata ◊ dîrzari sa măĭ țînut într-o vrĭame șî dupa Oslobođeńe, ama pĭe urmă înkuaśa s-a pĭerdut — drzari su se držali još neko vreme posle Oslobođenja, ali su se posle naovamo izgubili (Jaisikovo) [GPek] ∞ dîrză | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1210 | dorîngă | dorângă | мотка | dorîngă (mn. dorînź) (i. ž.) — 1. motka ◊ urkașî a prins lupu, șî la dus în sat, atîrnat pĭ-o dorîngă — hajka je ulovila vuka, i donela ga u selo obešenog o jednu motku 2. mandal, zasovnica, prečaga kojom se zatvaraju vrata ◊ kasa pîrasîtă, ușa-nkisă ku dorînga, nuĭe ńima pusta — prazna kuća, vrata zamandaljena, nema nigde nikog ♦ sin. pražînă, śobîrńak [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1261 | duauăḑîăś | douăzeci | двадесет | duauăḑîăś [akc. duauăḑîăś] (br.) — dvadeset ◊ kînd am înpļińit duauăḑîăś đi ań, m-am dus în vuoĭskă — kad sam napunio dvadeset godina, otišao sam u vojsku [Crn.] ♦ dij. var. doaḑăś, duaḑăś [Por.] ∞ duoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 1336 | dumińikă | duminică | недеља | dumińikă (mn. dumińiś) [akc. dumińikă] (i. ž.) — (kal.) nedelja, poslednji dan u sedmici ◊ dumińika ĭe ḑîuă đi ođină șî đi dus la fameļiĭe — nedelja je dan za odmor i obilazak rodbine ♦ (kal.) Dumińika marĭe — (dosl.) „velika nedelja”; Trojice, Pedesetnica; Duhovi ◊ Dumińika marĭe sî kađe la șapće saptamîń dupa Pașć — Trojica pada na sedam nedelja posle Uskrsa ♦ (kal.) Dumińika mikă — (dosl.) „mala nedelja"; Petrove poklade ◊ atunșa ĭasă Rusaļiļi șî sî puńe puostu lu Sîm-Pĭetru — tada se završava Rusalna nedelja i počinje Petrov post [Crn.] ◊ dumińika trĭekută — prošla, protekla nedelja ◊ dumińika śe vińe — iduća, naredna nedelja [Por.] ∞ stamînă | | [Vidi] |
|
|
|
| 1314 | Dunurĭe | Dunăre | Дунав | Dunurĭe [akc. Dunurĭe] (i. ž.) — (hidr.) reka Dunav ◊ kînd s-a dus lumĭa la lukru în Rumîńiĭe, pistă Dunurĭe a trekut ku vapuoru — kad su ljudi išli na rad u Rumuniju, Dunav su prelazili brodom [Crn.] ♦ dij. var. Dunîrĭe ◊ Dunîrĭe, apă tulburĭe — Dunav, mutna voda ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń, kînd a fuźit đin Țara rumîńaskă, a trĭekut Dunîrĭa, notînd ku truaśiļi la brîu — naši stari, kada su bežali iz Vlaške, prelazili su Dunav plivajući sa tikvama oko pojasa [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1332 | durĭarĭe | durere | бол | durĭarĭe (mn. durĭerĭ) [akc. durĭarĭe] (i. ž.) — (med.) bol a. fizički, organski bol ◊ am o durĭarĭe la burtă, șî muara sî ma duk la duoktur — imam neki bol u stomaku, i moram da idem kod lekara b. duševni bol, patnja ◊ o durĭarĭe grĭa am pi sufļit đi kînd mi s-a dus kopiĭi — tešku bol imam u duši otkako su mi deca otišla [Crn.] ♦ dij. var. durĭare ♦ dij. sin. buală [Por.] ∞ durĭa | | [Vidi] |
|
|
|
| 1407 | ḑaśială | zaceală | лежање | ḑaśială (mn. ḑaśiaļe) [akc. ḑaśială] (i. ž.) — 1. ležanje, izležavanje; (ret.) lenčarenje ◊ ku atîta ḑaśială nu sa fak bań — sa tolikim izležavanjem ne pravi se novac 2. bolovanje ◊ grĭeu o să skîape viu numa ku ḑaśială în pat, trîabe dus la duoktur — teško da će preživeti samo sa ležanjem u krevetu, treba ga odvesti lekaru ♦ var. ḑaśală [Por.] ∞ ḑaśa | | [Vidi] |
|
|
|
| 2354 | đatunśa | de-atunci | отада | đatunśa [akc. đatunśa] (pril.) — otada, odonda ◊ s-a dus, șî đatunśa nu la măĭ vaḑut ńima — otišao je, i otada ga više niko nije video ♦ var. đatunś ♦ var. đ-atunśa ♦ / đi + atunśa [Por.] ∞ atunś | | [Vidi] |
|
|
|
| 1681 | đeskînćik | descântec | бајалица | đeskînćik (mn. đeskînćiśе) [akc. đeskînćik] (i. s.) — (mag.) bajalica, basma, vradžbina 1. a. tekst koji se izgovara prilikom bajanja ◊ đeskînćiśiļi đi dragusta au măĭ frumuasă vuorbe — ljubavne basme imaju najlepše reči b. čin bajanja ◊ s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ fakă đeskînćik đi durĭarĭe la burtă — otišao je kod vračare da mu baje protiv bolova u stomaku 2. vrste bajanja ◊ ĭastă đeskînćiśe în tuaće fĭelurĭ — ima bajalica svih vrsta ◊ đeskînćik ku al kurat — čista magija ◊ đeskînćik ku al rîău — zla magija, bajanje uz pomoć zle sile ◊ măĭ tare ĭe đeskînćiku ku al rîău, ama aĭa nu kućaḑă tot nat să lukrĭe — najače bajanje je sa zlim silama, ali to ne sme svako da radi ◊ đeskînćik đi skrisa — (dosl.) bajanje za zapisano, tj. da se ostvari zapisana sudbina ◊ đeskînćik đi dragusta — ljubavna basma ◊ đeskînćik đi naluś — basme protiv priviđenja ♦ var. điskînćik [Por.] ∞ đeskînta | | [Vidi] |
|
|
|
| 53 | đestul | destul | доста | đestul (mn. đestuĭ, đestuļе) [akc. đestul] (prid.) — dosta, dovoljno ◊ a lukrat đestul, s-a dus la ođină — radio je dosta, otišao je na odmor ♦ var. đistul [Por.] ♦ dij. var. ďestul [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1612 | đezbaće | dezbate | разбити | đezbaće (ĭuo đezbat, ĭel đezbaće)[akc. đezbaće] (gl. p.) — razbiti, odvojiti, odvaliti ◊ tata s-a dus să đezbată gĭața la ĭazu muori — otac je otišao da razbije led na vodeničnom jazu (Tanda) ♦ var. đizbaće (Rudna Glava) ◊ la ļiemno-la s- đizbaće drumu-n stînga — kod onog drveta put se odvaja na levo ♦ / đez/điz + baće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1659 | đibruomńik | făraș | ђубровник | đibruomńik (mn. đibruomńiśe) [akc. đibruomńik] (i. s.) — (srb.) đubrovnik, lopatica za izbacivanje smeća ◊ tata a lukrat la rudńik, șî đ-akolo a dus un đibruomńik đi kasă — otac je radio u rudniku, i odande je doneo jedan đubrovnik za kuću ♦ var. đibruovńik ♦ sin. așuou, lopată [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1465 | đin | din | из | đin (predl.) — 1. iz ◊ a ĭeșît đin kasă, șî s-a dus — izašao je iz kuće, i otišao 2. sa ◊ đin parća-ĭa vin nuvirĭ ńegri — sa one strane dolaze crni oblaci ♦ dij. var. dîn (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] ♦ / đi + în ♦ dij. var. dăn, dîn [Hom.][Mlava][Zvizd] ♦ dij. var. dim (Šipikovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1832 | đindarăćiļa | deandăratelea | отпозади | đindarăćiļa [akc. đindarăćiļa] (pril.) — otpozadi, od nazad, straga ◊ ma luvă đindarăćiļa, fara vĭastă, șî pănă ĭuo ma-ntorsăĭ, ĭel sa dusă — dohvatio me je otpozadi, iznenada, i dok sam se ja okrenuo, on je otišao ♦ var. đandarîăćiļa [Por.] ∞ đindarîăt | | [Vidi] |
|
|
|
| 1470 | điparće | departe | далеко | điparće [akc. điparće] (pril.) — daleko, udaljeno ◊ điparće ĭe Ńișu, da Beļigradu ĭe șîmîĭ điparće — Niš je daleko, a Beograd je još dalje [Crn.] ♦ dij. var. đeparće ♦ (komp.) prĭa đeparće — predaleko ◊ lasațî-va đi lukrușală, kî s-a dus prîa đeparće — manite se lakrdija, jer su otišle predaleko ◊ s-a dus đeparće — (dosl.) otišao daleko (fig.) uspeo u životu [Por.] ♦ dij. var. dăparće (Rečica) [Stig] ∞ điparta | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1718 | đirĭept | drept | прав | đirĭept (đirĭaptă) (mn. đirĭepț, đirĭapće) [akc. đirĭept] (prid.) — 1. (za pravac) prav, direktan ◊ ļiemnu krĭașće đirĭept în sus — drvo raste pravo na gore ◊ țî sa uĭtă đirĭept în uokĭ, șî minće — gleda te pravo u oči, i laže ◊ s-a đisparțît, unu s-a dus đirĭept la kasă, da alalalt s-a dus în padure — rastali su se, jedan je otišao pravo kući, a drugi je otišao u šumu 2. (za pravo) nasledan, koji polaže pravo na nasleđe ◊ fĭaćiļi đemult n-avut đirĭept pi moșîĭe — devojke nekada nisu imale pravo na nasleđe imovine 3. (za moral) ispravan, pravedan, istinoljubiv ◊ uom đirĭept ku tuot — čovek ispravan u svemu ◊ nu kat alta ńimik đi la ćińe la sud, numa să spuń aĭa śi ĭe đirĭept — ne tražim ništa drugo od tebe na sudu, nego da kažeš ono što je pravo ♦ supr. strîmb [Por.] ∞ înđirĭepta | | [Vidi] |
|
|
|
| 1691 | đisag | desag | бисага | đisag (mn. đisaź) [akc. đisag] (i. m.) — bisaga, dvostruka torba ◊ a umplut đisaźi ku grîu, ļ-a pus pi kal șî s-a dus ku ĭiĭ la muară — napunio je bisage žitom, bacio ih na konja, i odneo na vodenucu ♦ var. bisag [Por.] ∞ sak | | [Vidi] |
|
|
|
| 1728 | đisfundare | desfundare | отчепљивање | đisfundare (mn. đisfundîărĭ) [akc. đisfundare] (i. ž.) — otčepljivanje, otpušavanje ◊ barbațî-mĭu s-a dus la lukru, kă astîḑ înśape đisfundarĭa țîăvilor đi apă — muž mi je otišao na posao, jer danas počinje otčepljivanje vodovodnih cevi [Por.] ∞ đisfunda | | [Vidi] |
|
|
|
| 1474 | đizļegatură | dezlegătură | одвезивање | đizļegatură (mn. đizļegaturĭ) [akc. đizļegatură] (i. ž.) — 1. odvezivanje, razvezivanje; oslobađanje od obaveze; raskid ugovora ◊ s-a dus la sud, ș-akolo a fakut đizļegatură la vuorbă ś-a fuost întra iĭ — otišli su na sud, i tamo obavili raskid ugovora koji je bio među njima 2. (mag.) bajanje za vraćanje oduzete moći, najčešće seksualne ◊ kînd nu măĭ puoț sî aĭ trĭabă ku muĭarĭa, će duś la vro vîržîtuare să-ț fakă đi đizļegatură — kad više ne možeš da imaš posla sa ženom, ideš kod neke vračare da ti baje za odvezivanje [Por.] ∞ đizļega | | [Vidi] |
|
|
|
| 1767 | đizmîńiĭat | dezmâniat | одљућен | đizmîńiĭat (đizmîńiĭată) (mn. đizmîńiĭaț, đizmîńiĭaće) [akc. đizmîńiĭat] (prid.) — (psih.) odljućen, kome je prošla ljutina ◊ sigurat s-a-npakat, kă s-a dus mîńiuos, d-a veńit đizmîńiĭat — sigurno su se pomirili, jer je otišao ljut, a došao odljućen ♦ / điz + mîńiĭat [Por.] ∞ mîńiĭe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5766 | fedeleș | fedeleș | ћутурица | fedeleș (mn. fedeleșurĭ) [akc. fedeleș] (i. s.) — ćuturica, buklija ◊ fedeleșu ĭeste vas de lemn în kare se duče apa și alta bere — buklija je drveni sud u kome se nosi voda i drugo piće ◊ la lok kînd ń-am dus la săpat, am dus apa ku fedeleșu, kî ĭeste vas de lemn în kare apa sta mult reče — kad smo išli da kopamo njivu, nosili smo vodu u bukliji, jer je sud od drveta u kome voda dugo ostaje hladna [Tim.] ♦ dij. sin. pluoskă [Por.] ∞ vas | | [Vidi] |
|
|
|
| 2397 | ferĭastă | ferastră | прозор | ferĭastă (mn. ferĭeșć) [akc. ferĭastă] (i. ž.) — (tehn.) prozor ◊ ferĭasta ĭe gaura-n parĭaće pin kare tună viđiarĭa — prozor je otvor u zidu kroz koji ulazi svetlost ◊ kînd lumĭa a trait ăn borđiĭe, n-așćut đi ferĭeșć — kada su ljudi živeli u zemunicama, nisu znali za prozore ◊ kînd s-a dus turśi, a-nśeput sî fakă bîrnarĭață, ku ferestuĭś miś, la kare în luok đi stîklă a pus pĭaļe đi ĭed, kare a raso, a raso pănă nu s-a supțîĭat atîta đi s-a vaḑut pin ĭa — kada su Turci otišli, počeli su da dižu brvnare, sa malim prozorima, na koje je se stavljala jareća koža, koju su drali, drali dok se nije istanjila toliko da je postala providna ◊ la ferĭastă astăḑ sa pun feruanke — na prozor se danas stavljaju zavese ◊ a dat ku pĭatra, a spart ferĭasta — bacio kamen, razbio prozor ◊ ferĭasta đeșkisă, ferĭasta înkisă — prozor otvoren, prozor zatvoren ◊ sa uĭtă pi ferĭastă — gleda kroz prozor ◊ ḑînḑîĭe đi frig supt ferĭastă, kă ńima no-l lasă înuntru — cvokoće od hladnoće pod prozorom, jer ga niko ne pušta unutra [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2306 | fi | fi | бити | fi (ĭuo sînt, ĭel ĭe) (gl. n.) — biti, postojati; (skr.) bi ◊ fi śe vrĭeĭ, ama fi uom — budi šta hoćeš, ali budi čovek ◊ va fi, nu va fi — može biti, ili ne biti ◊ ma ginđiĭ ĭuo: śe sî fiĭe akuma, ama takuĭ, nu spusăĭ ńimika — pomislio sam: šta će biti sada, ali zaćutah, ne rekoh ništa ◊ fi-va așa, or nu va fi, nu puot a șći — da li je tako, ili nije tako, ne mogu znati ◊ tu nu vi fi, da ĭuo sînt — ti nećeš biti, a ja jesam ◊ basanka n-a fuost să fiĭe, nuĭe ursat — valjda nije bilo da bude, nije suđeno ◊ nuĭe la kasă, puaće fi dus vrunđeva — nije kod kuće, možda je nekud otišao ◊ va fi veńit kopilu pănă akuma, s-a fi fuost vrunu đ-aĭ batrîń ku ĭel — došlo bi dete do sada, da je neko od starijih bio sa njim ◊ kînd ĭerarăm ćińirĭ, fusăsărăm zburdaț ka ńima pi lume — kad bejasmo mladi, besmo razuzdani ko niko na svetu ♦ var. firĭe [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1276 | fifă | nai | панова фрула | fifă (mn. fife) [akc. fifă] (i. ž.) — 1. (muz.) fifa, panova frula ◊ kînd muĭerļi a kîntat-n fifă, ińima-n pĭept s-a topit đi milă — kada su žene svirale „fifu”, srce u grudima se topilo od miline [GPek] ◊ dî fifă s-a șćut șî-n Buļećin; aiśa fluĭerļi a fuost fakuće dîn kovragu alu duļeaće — za „fifu” se znalo i u Boljetinu; ovde su se frulice pravile od dulekove vreže (Boljetin) [Por.] 2. (bot.) biljka od koje su se pravile „fife” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. buśińiș (Rudna Glava) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2264 | fiļińierĭ | felinar | фењер | fiļińierĭ (mn. fiļińiarĭe) [akc. fiļińierĭ] (i. s.) — (tehn.) fenjer ◊ fiļińierĭ ĭe un fĭeļ đi lampă la gas, đi dus în mînă, kînd će duś vrunđiva la drum — fenjer je vrsta lampe na gas, za nošenje u ruci kada ideš negde na put [Por.] ♦ dij. var. fińarĭ (Manastirica, Mlava) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2268 | firoĭkă | firoică | врпца | firoĭkă (mn. firoĭke) [akc. firoĭkă] (i. ž.) — (augm.) vrpca, uzica ◊ firoĭka ĭe ață rasuśită, s-a pus la braśire, dă ĭa a fuost ļegată bripta, kare babiļi a duso-n pungă la braśirĭ, a bripta a fuost kîrśură, șî pusă-n kuorn dă berbĭek — „firojka ” je vrpca od upredenog konca, stavljala se na tkanice, o nju je bila vezana britva, koju su babe držale u kesi, a britva je bila kukasta, i udenuta u ovnujski rog ♦ / fir + -oĭkă [Mlava] ∞ fir | | [Vidi] |
|
|
|
| 5835 | fîșćemal | peștiman | парче | fîșćemal (mn. fîșćemaļe) [akc. fîșćemal] (i. s.) — (o tkanini) parče, traka; peštemalj ◊ kosîtuori a dus dupa brîu un fîșćemal đi pînḑă, șî ku ĭel a șćers apa đi pi frunće — kosači su nosili parče tkanine za pojasom, i njime su brisali znoj sa čela ♦ var. fîșmal, fîșćik [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2396 | fĭeļ | fel | фела | fĭeļ (mn. fĭelurĭ) [akc. fĭeļ] (i. s.) — fela, vrsta; soj; način ◊ pîkurari a dus kaśuļ într-un fĭeļ — čobani su nosi istu vrstu šubara ◊ lukrăm đ-akuma înainće în alt fĭeļ — radićemo od sada nadalje na drugačiji način ◊ țarańi sînt alt fĭeļ đi uamiń — Carani su drugi soj ljudi ♦ var. fĭelă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4902 | fluarĭa mare | crăiță | кадифица | fluarĭa mare [akc. fluarĭa mare] (sint.) — (bot.) kadifica (Tagetes) ◊ fluarĭa mare ĭe fluare đin građină, sa puńe numa pintru dus la morminț — kadifica je baštensko cveće, gaji se samo radi nošenja na groblje ◊ fluarĭa mare sa kuļaźe șî sa atîrnă ku rîdaśina-n sus sî sa ușće, sî puată duśa șî ĭarna la morminț — kadifica se bere i kači sa korenjem na gore da se osuši, da bi se mogla nositi i zimi na groblje ◊ fluarĭa mare are un miruos kare nu puaće tot nat să-l sufire, așa lumĭe lasă rugamînt să nu ļi sa dukă la morminț kînd va muri — kadifica ima miris koji ne može svako da podnese, takvi ostavljaju amanet da im se ne nosi na groblje kad budu umrli [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1987 | fļuț | fliuţ | пљус | fļuț (uzv.) — (onom.) pljus! uzvik koji proizvodi šamar ◊ tună daskîlu mîńiuos, șî ńiś nu măĭ întraba kare ĭe đevină, numa la tuoț kopiĭ „fļuț! fļuț!" kîć-o palmă pista obraz, și sa dusă — uđe učitelj ljut, i ne pita ko je kriv, nego je svakom dečaku „pljus! pljus!” po jedan šamar preko obraza, i ode [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2277 | frengau | frengau | френгав | frengau (frengauă) (mn. frengaț, frengaće) [akc. frengau] (prid.) — (med.) frengav, koji ima frengu, koji boluje ili je bolovao od frenge ◊ țîn minće, am fuost mik kînd a veńit la muma o babă fara nas; kînd sa dus, am întrabat pi muma đi śe baba-ĭa n-are nas, muma mĭ-a spus kî ĭe baba frengauă, șî đ-aĭa ĭ-a pikat nasu — pamtim, bio sam mali kad je kod majke došla jedna baba bez nosa; kada je otišla, pitao sam majku zašto baba nema nos, majka mi je rekla da je baba frengava, i da joj je zato otpao nos [Por.] ∞ frĭenga | | [Vidi] |
|
|
|
| 2375 | friptură | friptură | печење | friptură (mn. fripturĭ) [akc. friptură] (i. ž.) — (nutr.) pečenje; pečenica ◊ đimult la nuntă guoșći a dus friptură đi la kasă — nekada su na svadbu gosti donosili pečenje od kuće ◊ mis satul đi ḑămuriĭ, visăḑ kî manînk friptură đi pi frigare — sit sam čorbuljaga, sanjam da jedem pečenje sa ražnja [Por.] ∞ friźe | | [Vidi] |
|
|
|
| 3080 | frîntură | frântură | прелом | frîntură (mn. frînturĭ) [akc. frîntură] (i. ž.) — 1. (med.) prelom, fraktura ◊ a frînt mîna șî ku frîntura-ĭa nu s-a dus la dupturĭ, șî ĭ-a ramas mîna sakă — polomio je ruku i sa tim prelomom nije otišao lekaru, pa mu je ruka ostala kljasta ◊ are frîntură đeșkisă la piśuor — ima otvoreni prelom noge 2. (tehn.) odlomak; ulomak; starudija; krnjak ◊ sa vaĭtă kă n-are kuasă bună, śkă, are numa o frîntură — žali se da nema dobru kosu, veli, ima samo neki krnjak [Por.] ∞ frînźe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5556 | fruștuk | fruștuk | доручак | fruștuk (mn. fruștukurĭ) [akc. fruștuk] (i. s.) — (nutr.) doručak ◊ vuorba fruștuk ĭe nuauă, a duso saćańi kare a fuost prinș la lukru, kă numa la lukru a kîpatat ođină đi fruștuk — reč fruštuk je nova, doneli su je seljaci koji su bili zaposleni, jer samo na poslu se dobijala pauza za doručak ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń mînkarĭa a đintîń đimińața n-a kĭemat fruștuk, numa prînḑîșuor — našti stari prvi jutarnji obrok nisu zvali fruštuk, nego ručkić ♦ sin. prînḑ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 606 | fuaļe | foale | мешина | fuaļe (mn. fuoĭ) [akc. fuaļe] (i. ž.) — 1. mešina, meh ◊ fuaļe đi apă — mešina za vodu ◊ fuaļe în karĭe pakurari a dus fańina — mešina u kojoj su čobani nosili brašno ◊ fuaļe la karîăbĭ — mešina na gajdama ◊ fuaļe đi fuok la kaminu đi lukrat la fĭer — mehovi za kovačku vatru [Crn.] 2. (anat.) stomak; trbuh ◊ s-a umflat fuaļiļi — naduo se stomak [Por.] ◊ ļikitău astrukă muĭera dă la fuaļe pănă la źenunkĭ — kecelja pokriva ženu od stomaka do kolena (Rečica) [Stig] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1953 | fućićuos | futetos | јебуљав | fućićuos (fućićuasă) (mn. fućićuoș, fućićuasă) [akc. fućićuos] (prid.) — (vulg.) jebuljav, opsednut seksom ◊ a dus o pļuadă đin lumĭa albă, o ĭapă fućićuasă fara parĭake în aritu nuostru — doveo je jednu uspaljenicu iz belog sveta, jednu kobilu jebuljavu bez para u našem kraju [Por.] ∞ fuće | | [Vidi] |
|
|
|
| 2769 | fugarńiță | fugarniţă ? | побегуља | fugarńiță (mn. fugarńiśe) [akc. fugarńiță] (i. ž.) — pobegulja ◊ fugarńiță ĭe muĭarĭa kare a fuźit đi la uom șî s-a dus la altu, or s-a întuors la mumî-sa — pobegulja je žena koja je odbegla od muža i otišla drugom, ili se vratila majci [Por.] ∞ fuźi | | [Vidi] |
|
|
|
| 2194 | funduańe | fundoaie | дубодолина | funduańe (mn. funduońurĭ) [akc. funduańe] (i. ž.) — 1. (geog.) dubodolina ◊ s-a dus ku vićiļi la funduańe, nu vińe îndată — otišao je sa stokom u dubodolinu, neće doći skoro 2. (top.) Dubodolina ◊ Funduańe, kotunu Gorńeńi, vaļe adînkă, lungă șă înkisă întra kîrșuaće, la otar întra Gorńana șî Buśa — Dubodolina, zaselak Gornjane, duboka i dugačka kotlina, zatvorena kršem, na međi između Gornjana i Bučja [Por.] ∞ fund | | [Vidi] |
|
|
|
| 2257 | fuśiĭe | fucie | фучија | fuśiĭe (mn. fuśiĭ) [akc. fuśiĭe] (i. ž.) — (tehn.) fučija, duguljast drveni sud za prenos tečnosti ◊ fuśiĭa ĭe vas lunguĭat, fakut đi duoź, ku kare Sîrbi a dus vin đi la Kraĭna — fučija je duguljast sud, izrađen od doga, kojim su Srbi donosilo vino iz Krajine ◊ aĭ nuoștri, kare avut fuśiĭ, a țînut în ĭiaļe oțîăt — naši, koji su imali fučije, držali su u njima sirće [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2496 | galuată | galuată | колеснице | galuată (mn. galuaće) [akc. galuată] (i. ž.) — (tehn.) kolesnice, primitivne dvokolice; taljige ◊ galuată ĭe žumataće ći kar đi viće, are numa driko-l đinainće — „galota” je polutka zaprežnih kola, ima samo prednji trap ◊ galuată a fakut aĭ saraś, kare n-a putut să aĭbă kar — „galotu” je pravila sirotinja, koja nije mogla da ima kola ◊ ku galuată s-a dus tovar mik, pi drumurĭ rîaļe, unđe n-a putut să trĭakă karol đi buoĭ — sa „galotom” se prevozio manji tovar, lošim putevima, gde nisu mogla da prođu volovska kola ♦ sin. karĭetă, taļigă [Por.] ∞ kar | | [Vidi] |
|
|
|
| 2212 | gaļiată | găleată | кабао | gaļiată (mn. gaļieț) [akc. gaļiată] (i. ž.) — (tehn.) kabao, drvena posuda za tečnost; vedro; kofa ◊ gaļiata ĭe vas skobit în ļiemn muaļe, în kare s-a dus apă pi kobilkă, în kare s-a muls uoiļi or s-a-nkĭegat lapćiļi la baśiĭe — kabao je drveni sud izdubjen u mekom drvetu, u kome se na obramici nosila voda, u kome se muzle ovce ili se sirilo mleko na bačiji ◊ gaļiată la butuońu đi muară — kablina, drvena cev na kraju vodeničkog badlja, kroz koju voda pada na vitlo ◊ (zast.) (demin.) gaļețuĭkă, gaļiată mikă la butuońu đi muară, kare sa baće-n gaļiată kînd trîabe sî sa mićikuļiaḑă apa śe kađe pi ruata muori — cipun, cifun šuplja drvena cev na donjem delu vodeničnog badlja, koja se umeće u kablinu kada treba da se umanji protok vode na vodenično vitlo ♦ var. gaļată ♦ sin. vadră [Por.] ∞ vas | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1970 | gavană | găvan | гаванка | gavană (mn. gavień) [akc. gavană] (i. ž.) — gavanka, velika drvena kašika sa dugačkom drškom; kutljača ◊ gavana a fuost ļingură mare đi ļiemn, đi mistakat mînkarĭa kînd s-a sprimit pi la nunț, la prazńiśe or pi la pomeń — gavanka je bila velika drvena kašika za mešanje jela kada se spremalo za svadbe, slave ili daće ◊ gavana a fuost fakută đin ļiemn adîns, kum ĭe palćinu, or źugastru, măĭ rar đin alće ļiamńe — gavanka je bila izrađena od posebnog drveta, kao što je javor ili klen, ređe od druge vrste drveta ◊ pi gavana a duso pîkurari ļegată la brîu, atunśa ĭa ḑîs „śobană” — gavanku su čobani nosili okačenu o pojas, tada su je zvali „čobanka” ♦ var. gavan (Tanda) ♦ sin. śobană [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2914 | giśi | ghici | одгонетати | giśi (ĭuo giśesk, ĭel giśașće) [akc. giśi] (gl.) — odgonetati 1. odgonetati zagonetke ◊ la șîḑîtuorĭ đemult, la tuoț măĭ mult ļ-a fuost drag sî giśaskă la śumĭelś — na sedeljkama nekad, svi su najviše voleli da odgonetaju zagonetke 2. pogađati, otkrivati ◊ giśașće, śe ța-m dus în trastă — pogodi, šta sam ti doneo u torbi 3. predviđati, prognozirati vreme ◊ pi zovîrńitu suariluĭ aĭ batrîń a giśit kum o să fiĭe vrĭamĭa mîńe ḑî — po zalasku sunca, stari su pogađali kakvo će biti vreme sutradan ◊ dupa kum zbuară gîrluźiļi tuamna, lumĭa a giśit kum o să fiĭe ĭarna — prema letu gusaka ujesen, ljudi su pogađali kakva će biti zima 4. (mag.) gatati, vračanjem otkrivati budućnost, ili uzrok bolesti ◊ vrîžîtuarĭa giśașće-n buobe đi kukuruḑ — vračara gata u zrna kukuruza ♦ (u izr.) giśu-miśu — abrakadabra ♦ var. giśiesk [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2645 | gîrgă | cârcă | кркача | gîrgă (mn. gîrgĭe) [akc. gîrgă] (i. ž.) — (anat.) krkača, leđa; hrbat ◊ kînd aĭ fuost mik, ć-am dus-n gîrgă — kad si bio mali, nosi sam te na krkači ♦ sin. spinare, șîaļe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2677 | gîrlă | gîrlă | огрлица | gîrlă (mn. gîrļe) [akc. gîrlă] (i. ž.) — ogrlica ◊ gîrlă ĭe o șļingă îngustă đi pînḑă, înfrumoșată ku rîurĭ, kare a duso fĭaćiļi marĭ la gît — ogrilica je uska platnena traka, ukrašena vezom, koju su devojke nosile oko vrata ◊ la gîrlă a fuost atîrnaț bań, unu or măĭ mulț, ku kare fata aratat bogațîĭa a iĭ — na ogrlici su bili okačeni novčići, jedan ili više, kojima je devojka pokazivala svoje bogatstvo ♦ up. salbă, guļir [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2728 | gît | gât | врат | gît (mn. gîturĭ) [akc. mn. gîturĭ] (i. s.) — 1. (anat.) a. vrat ◊ tuata žuavina kare are kap, are șî gît — svaka životinja koja ima glavu, ima i vrat ◊ avut gît skurt șî gruos, ș-a vorbit ku un glas rogoșît — imao je kratak i debeo vrat, i govorio je promuklim glasom ◊ stîrku are gît lung — roda ima dugačak vrat b. guša ◊ sa luvară đi gît, șî sa batură pănă-pănă — uhvatiše se za gušu, i žestoko se potukoše c. grlo ◊ a mĭers ku gura kaskată, șî ĭ-a skapat vro guangă pi gît — išao otvorenih ustiju, i upala mu neka buba u grlo d. deo penisa iza glavića ◊ sa ḑîśe kî tuot śe are kap are șî gît, fînka pula are kap, are șî ĭa, saraka, gît, ama-ĭ stă strîmb — kaže se da sve što ima glavu ima i vrat, pošto kurac ima glavu, ima i on, siroma, vrat, ali mu stoji krivo ◊ gîtu puļi — kurčev vrat 2. (med.) razne bolesti grla ◊ ăl strînźe-n gît, nu puaće să îngită — steže ga u grlu, ne može da guta ◊ vrodată, kînd la kopil s-a fi unflat în gît, s-a dus ku ĭel la vro babă sî-ĭ đa în gît — nekada, kada bi detetu natekli krajnici, odveli bi ga kod neke babe da mu ih prstima izgnječi 3. (tehn.) grlo, grlić, izduženi otvor na sudovima za tečnost ◊ gît au vasurļi: kila, kîrśagu șî baluonu — grlo imaju sudovi: flaša, krčag i balon [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2741 | gogńaz | goglează | смеће | gogńaz (mn. gogńază) [akc. gogńaz] (i. s.) — smeće, đubre ◊ s-a dus, da a lasat o gramadă đi gogńaz dupa iĭ — otišli su, a ostavili gomilu smeća iza sebe ♦ sin. gunuoĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3001 | gramadă | grămadă | гомила | gramadă (mn. gramĭeḑ) [akc. gramadă] (i. ž.) — gomila; mnoštvo ◊ pănă daĭ đin palme, sa adună o gramadă đi lume — dok lupneš o dlan, skupi se gomila ljudi ◊ muoșu s-a dus đinuapće, să đa fuok la gramĭeḑîļe-ļa đi spiń, kare đi pi ļivađe ļ-a tîrsît alaltîĭerĭ — čiča je otišao da spali one gomile trnja, koje je sa livade otrsio prekjuče ◊ gramada đi fîn, kare sa faśe đin kupițîaļe, la nuoĭ sa kĭamă porkuoń — gomila sena, koja se pravi od naviljaka, kod nas se zove stog [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 14 | grăďină | grădină | градина | grăďină (mn. grăďiń) [akc. grăďină] (i. ž.) — gradina, bašta ◊ s-a dus kopiĭi ďe a kas, n-a pus ńimik în graďină — deca otišla od kuće, u gradini nije posađeno ništa [Kmp.] ♦ dij. var. građină ◊ građina ĭe bașćauă lînga kasă, îngrađită pintru viće șî puorś — gradina je bašta pored kuće, ograđena zbog stoke i svinja [Por.] ♦ dij. var. garđină [Buf.] ∞ bașćauă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5630 | grind | grind | спруд | grind (mn. grinḑ) [akc. grind] (i. s.) — (o reljefu) sprud, nanos, greda ◊ grind ĭe prund fakut đin pomîntarĭ kare l-a dus apa — sprud je uzvišenje od zemljišta koje je nanela voda ♦ sin. prund, tapșan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6234 | grinđiĭ | masa moaşei ? | гринђиј | grinđiĭ2 (mn. grinđiĭe) (i. s.) — (ver.) grinđij ◊ pănă kopilu n-a-npļińit triĭ ań, rumîńi la Sînvasîĭ ĭ-a țînut ađet kare la kĭemat grinđiĭ — dok dete nije navršilo tri godine, Vlasi su mu priređivali običaj koji se zvao ’grinđij’ ◊ la grinđiĭ a veńit muașa ku trasta în kare a dus un puĭ fript, kolaś șî alće dulśețurĭ — na grinđij je dolazila babica sa torbom u koju je donosila pečeno pile, kolače i druge poslastice ◊ mižluoku ađetuluĭ a fuost kînd muașa a pus kopilașu pi trastă șă đi triĭ uorĭ la rîđikat pănă la grinda puoduluĭ, rugîndu-sa să krĭaskă șî să traĭaskă în sînataće pănă nu-nkarunțașće — središte običaja bio je kad je babica stavljala detence na torbu i dizala ga do tavanske grede, moleći se da raste i živi u zdravlju dok ne osedi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3222 | grĭeu | greu | тежак | grĭeu1 (grĭă) (mn. grĭeĭ, grĭeaļe) [akc. grĭeu] (prid.) — težak 1. (za materiju) koji ima težinu ◊ fĭeru ĭe grĭeu, ama plumbu ĭe șî măĭ grĭeu — gvožđe je teško, ali je olovo još teže ◊ pĭatră grĭa n-o rađiś ļesńe — težak kamen ne podižeš lako 2. (psih.) koji ima tešku narav ◊ n-a putut să traĭaskă ku ĭel, kă avut narau grĭeu — nije mogla da živi sa njim, jer je imao tešku narav 3. (za atmosferu) teško vreme ◊ duraĭala a dus nuvirĭ grĭeĭ, ku pĭatră — grmljavina je donela teške oblake, sa gradom 4. (za sudbinu) težak, tegoban život ◊ pomînćanu are traĭ măĭ grĭeu đikît oĭarĭu — zemljoradnik ima teži život od stočara ♦ supr. ușuor [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2662 | gruos | gros | трупац | gruos2 (mn. gruoș) [akc. gruos] (i. m.) — trupac, panj, deblo ◊ a dus đi fuok numa ńișći gruoș, nu-ĭ măĭ sparźe ńima — doneo je za vatru samo neke panjeve, neće ih iscepati niko ◊ s-a dus în padurĭe sî skuată ńiskaĭ gruoș đin borugă — otišao je u šumu, da izvuče neke trupce iz potoka ♦ sin. tutuk [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4154 | guangă | goangă | буба | guangă (mn. guonź) [akc. guangă] (i. ž.) — (ent.) buba, insekt ◊ đintr-o vrĭame sara ĭasă ńișći guonź ńagre, đimińața nus — od nekog vremena uveče izlaze neke crne bube, ujutru ih nema ◊ puomi sînt pļiń đi guonź, s-a dus muoș să-ĭ afume — voćke su pune buba, otišao je čiča da ih zadimi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 25 | iļiļak | liliac | јоргован | iļiļak (mn. iļiļaś) [akc. iļiļak] (i. m.) — 1. (bot.) jorgovan (Syringa) ◊ muĭerļi s-a dus să kuļagă iļiļak — žene su otišle da beru jorgovan 2. (ornit.) slepi miš (Plecotus auritus, Nyctalus noctula) ◊ kopiĭi s-a dus în pĭeșćiră, să prindă iļiļaś — deca su otišla u pećinu, da hvataju slepe miševe [Por.] up. pîtpalak | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4604 | iskaļit | iscălit | потписивање | iskaļit1 (mn. iskaļiturĭ) [akc. iskaļit] (i. s.) — (zast.) potpisivanje, overavanje ◊ dupa rat, adunat părtizańi găzdoćińiļi la un luok, șî ĭ-a mînat gramadă la iskaļit să tuńe-n kolkuoz — posle rata, pokupili partizani gazde na jedno mesto, pa ih terali na kolektivno potpisivanje ulaska u zadrugu ◊ moșu Pau nu s-a dus la iskaļito-la, ș-a fuost o lună đi ḑîļe la-nkisuare — čiča Pau nije otišao na to potpisivanje, pa je bio mesec dana u zatvoru [Por.] ∞ iskaļi | | [Vidi] |
|
|
|
| 3280 | iskaļitură | iscălitură | потпис | iskaļitură (mn. iskaļiturĭ) [akc. iskaļitură] (i. ž.) — (zast.) potpis, overa ◊ ĭ-a dus o rașăńe fara iskaļitură, șî ĭel n-a vrut s-o primĭaskă — doneli mu rešenje bez potpisa, i on nije hteo da ga primi [Por.] ∞ iskaļi | | [Vidi] |
|
|
|
| 2768 | ispravit | isprăvit | завршен | ispravit (ispravită) (mn. ispraviț, ispraviće) [akc. ispravit] (prid.) — (za posao) završen, svršen, okončan ◊ lukru înga nuĭe ispravit, da îĭ s-a dus la kasă — posao još nije završen, a oni su otišli kući ◊ kusîtura ispravită, a ramas numa bumbi sî sa prindă — šivenje je završeno, ostala su samo dugmad da se prišiju ◊ (izr.) a ispravit griža — prebrinuo brigu ♦ sin. gaćit, sfîrșît [Por.] ∞ ispravi | | [Vidi] |
|
|
|
| 5155 | împețîtuor | pețitor | просац | împețîtuor (mn. împețîtuorĭ) [akc. împețîtuor] (i. m.) — (zast.) prosac ◊ la-mpețăńe ka împețîtorĭ s-a dus ńamu baĭatuluĭ — na prosidbu kao prosci išli su momkovi rođaci ◊ întra împețîtuorĭ a fuost uamiń đin ńam adîns aļeș numa pintru kă a fuost buń vorbituorĭ — među proscima bilo je rođaka koji su posebno odabrani samo zato što su bili dobri govornici ◊ taĭna la împețăńe n-a fuost ușuară, măĭ greu a fuost vorba đi mirazu fĭeći — razgovor na prosidbi nije bio lak, najteži je bio pregovor o devojčinom mirazu ♦ var. înpețîtuor [Por.] ∞ împețî | | [Vidi] |
|
|
|
| 5976 | împușkat | împușcat | упуцан | împușkat (împușkată) (mn. împușkaț, împușkaće) [akc. împușkat] (prid.) — upucan, ustreljen, pogođen puškom ◊ puorku, împușkat la doă luokurĭ, nu s-a dus đeparće — svinja, pogođena na dva mesta, nije otišla daleko ♦ sin. înpușkat [Por.] ∞ pușkă | | [Vidi] |
|
|
|
| 4503 | înfrațîĭe | înfrățire | братимљење | înfrațîĭe (mn. înfrațîĭ) [akc. înfrațîĭe] (i. ž.) — (ret.)(mag.) bratimljenje ◊ a gasît muma un kopil đin ńam bun kare vrĭa sî sa înfrațîaskă ku nana, șî s-a dus la înfrațîĭe la morminț — našla je majka jednog dečka iz dobre familije koji hoće da se bratimi sa mojim batom, pa su otišli do groblja na bratimljenje [Por.] ∞ fraće | | [Vidi] |
|
|
|
| 6145 | îngrižît | îngrijit | забринут | îngrižît (îngrižîtă) (mn. îngrižîț, îngrižîće) [akc. îngrižît] (prid.) — zabrinut ◊ s-a dus ćińerișu în rat, aĭ batrîń a ramas sîngurĭ la kasă, tare îngrižîț la śe o să ĭasă beļaua-ĭa — mladići su otišli u rat, a stari su ostali sami kod kuće, jako zabrinuti na šta će izaći taj belaj [Por.] [Por.] ∞ grižă | | [Vidi] |
|
|
|
| 5377 | înkăļika | încăleca | узјахати | înkăļika (ĭuo înkăļik, ĭel înkăļikă) [akc. înkăļika] (gl. p. ref.) — uzjahati ◊ muoșu s-a mîńiĭat, a înkăļikat ĭapa șî s-a dus — čiča se naljutio, uzjahao kobilu i otišao [Por.] ∞ kal | | [Vidi] |
|
|
|
| 2615 | înkeĭat | încheiat | спајање | înkeĭat1 (mn. înkeĭaturĭ) [akc. înkeĭat] (i. s.) — (tehn.) spajanje, spoj ◊ kînd a veńit la rînd înkeĭatura grinḑîlor, lukratuori s-a dus — kad je došlo na red spajanje greda, radnici su otišli ◊ înkeĭato-sta nuĭe bun — ovaj spoj nije dobar [Por.] ∞ kĭaĭe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5581 | înkiđa | închide | затворити | înkiđa (ĭuo înkiđ, ĭel înkiđe) [akc. înkiđa] (gl. p. ref.) — 1. zatvoriti ◊ s-a dus đemult să înkidă vićiļi, șî nuĭe sî sa-ntuarkă — otišao je odavno da zatvori stoku, i nema ga da se vrati ◊ muĭare lîtratuare, nu măĭ înkiđe gura — žena lajavica, usta ne zatvara 2. (o boji) zatamniti ◊ alba ĭuta sa imă, sa puńe în ĭa kîta ńegru sî sa înkidă — belo se brzo prlja, stavlja se u nju malo crne da se zatamni [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5827 | întărîta | întărâta | дражити | întărîta (ĭuo întarît, ĭel întarîtă) [akc. întărîta] (gl. p. ref.) — dražiti, razdražiti ◊ nu întărîta kîńiļi, kă dakă sîare la ćińe, n-o sî ći puot apîra — ne draži pseto, jer ako skoči na tebe, neću te moći odbraniti ◊ numa la întărîtat, șî s-a dus — samo ga je radražio, i otišao [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3207 | întîńală | întâlniire | сусрет | întîńală (mn. întîńelurĭ) [akc. întîńală] (i. ž.) — susret, sretanje; sastanak ◊ s-a dus în sat, la întîńală ku ńiskaĭ ńigustuorĭ — otišao je u selo, na susret sa nekim trgovcima ◊ đemult, la întîńală ku aĭ batrîń, aĭ ćińirĭ ļ-a țukat mîna — nekad, pri susretu sa starijima, mladi su im ljubili ruku ◊ întîńala fu skurtă, kă tuoț a grabit — susret beše kratak, jer su svi žurili ♦ var. întîńit [Por.] ∞ întîńi | | [Vidi] |
|
|
|
| 3391 | ĭaļe | ele | оне | ĭaļe1 [akc. ĭaļe] (zam.) — one ◊ ĭaļe a fuost vrĭańiśe ș-a gaćit lukru ĭuta — one su bile vredne i svršile posao brzo ◊ numa ku ĭaļe sî n-aĭ trĭabă — samo sa njima da nemaš posla ◊ kînd iĭ s-a luvat ku ĭaļe, tuot s-a dus drakuluĭ — kad su se združili oni i one, sve je otišlo dođavola ♦ var. ĭiaļe, ĭeaļe [Por.] ∞ ĭuo | | [Vidi] |
|
|
|
| 3232 | ĭel | el | он | ĭel (mn. iĭ) [akc. ĭel] (zam.) — on ◊ ĭel a fuost bun, ama iĭ la înđemnat să fakă rîaļe — on je bio dobar, ali su ga oni naterali da čini zla ◊ am ažuns într-o vrĭame ku ĭel — stigao sam istovremeno sa njim ◊ ĭel ku ĭa a fuost o parĭake bună înga đi miś — on i ona bili su dobar par još od malena ◊ pouodu vińe ku tuot, da iĭ stau la marźină înkrîmeńiț đi frikă — poplava nadolazi, a oni stoje na obali okamenjeni od straha ◊ (u izr.) s-a dus đin ĭel, đi rău luĭ — otišla je zbog njega, zbog njegovog zlostavljanja ♦ up. ĭa [Por.] ∞ ĭuo | | [Vidi] |
|
|
|
| 5335 | ĭepuri | iepuri | зечарити | ĭepuri (ĭuo ĭepurĭesk, ĭel ĭepurĭașće) [akc. ĭepuri] (gl.) — (zast.) zečariti, ići u lov na zečeve ◊ vînatuori aĭ batrîń kînd s-a dus să prindă la ĭepurĭ, a spis kă sa duk să ĭepurĭaskă — stari lovci kad su išli u lov na zečeve, govorili su da idu da zečare [Por.] ∞ ĭepur | | [Vidi] |
|
|
|
| 5338 | ĭepurĭesk | iepuresc | зечији | ĭepurĭesk (ĭepurĭaskă) (mn. ĭepurĭeșć, ĭepurĭașće) [akc. ĭepurĭesk] (prid.) — zečiji, zečev, koji pripada zecu ◊ a fuost mare dragu vînatorilor kă kopuoĭi a do dat pista urmă ĭepurĭaskă — bila je velika radost lovaca što su kerovi konačno naišli na zečiji trag ◊ đi kînd nu s-a dus în ĭepuriĭe, kopuoĭi a zuĭtat miruosu ĭepurĭesk — od kad nije išao u zečarenje, kerovi su zaboravili zečji miris [Por.] ∞ ĭepur | | [Vidi] |
|
|
|
| 6067 | ĭerĭ | ieri | јуче | ĭerĭ [akc. ĭerĭ] (pril.) — juče ◊ ĭerĭ, o ḑîuă înainća ḑî đi astîḑ — juče, dan pre današnjeg dana ◊ s-a dus ĭerĭ, șî înga nu s-a-ntuors — otišao je juče, i još se nije vratio [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3966 | ĭertare | iertare | опроштај | ĭertare (mn. ĭertărĭ) [akc. ĭertare] (i. ž.) — (zast.) (rel.) oproštaj; opraštanje ◊ s-a dus baba la bisîarikă sî sa spoveđeaskă, șî sî kaće ĭertare đi pakaće śe ļi are — otišla je baba u crkvu da se ispovedi i da traži oproštaj za grehova koje ima ◊ numa dakă țîń tuaće posturļi puoț sî ći nadăĭ đi ĭertare, altfeļ nu — samo ako držiš sve postove možeš da se nadaš oproštaju, drugačije ne [Por.] ∞ ĭerta | | [Vidi] |
|
|
|
| 3865 | kalamantă | trasură | двоколица | kalamantă (mn. kalamanće) [akc. kalamantă] (i. ž.) — dvokolica ◊ kalamantă ĭe un fĭeļ dă karuță ku doă ruoț, dă dus tovar măĭ ușuor — kalamanta je vrsta dvokolice, za prevoz lakšeg tereta ◊ kalamanta are o osiĭe ku doă ruaće, șî kotur dășkis, înkonveĭat ka luna ćinără — kalamanta ima jednu osovinu sa dva točka, i otvoren sanduk, zakrivljen kao mlad mesec ♦ var. kolomantă (Ranovac) [Mlava] ♦ sin. kariotă (Topolovnik) [Bran.] ∞ kar | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5062 | kap | cap | глава | kap (mn. kapiće) [akc. kap] (i. s.) — 1. (anat.) glava, deo tela ◊ la prefirat bińe đi la kap pănă la piśuare, șî kînd a bagat sama kî ĭe măĭ tare, s-a-ntuors șî s-a dus — odmerio ga je pažljivo od glave do pete, i kad je shvatio da je jači, okrenuo se i otišao 2. (o položaju) početak, čelo ◊ la pomană kapu mĭesî sa lasă guol, kă a kolo șađe al muort kare vińe la pomană — na daći se čelo stola ostavlja prazno, jer tu sedi pokojnik kad dođe na pomanu 3. (ver.) zloslutnja ◊ kînd uomu kobĭașće la vrun rău, sa spuńe kî-ĭ s-a fakut đi kap — kad čovek priziva neko zlo, kaže se da radi sebo o glavi 3. (o intelektu) tvrdoglav; glup ◊ grĭeu ĭa la kap — teško pamti ◊ kap spart — (fig.) glavobolja (zbog umnog napora) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4663 | kăńi | căni | црнити | kăńi (ĭuo kăńesk, ĭel kăńașće) [akc. kăńi] (gl. p. ref.) — (zast.) (color) crniti, farbati u crno ◊ țîgańi a dus kăńală ku kare muĭeriļi a kăńit lîna în ńegru — Cigani su donosili crnilo kojim su žene farbale vunu u crno ◊ a fuost kăńală adînsă ku kare muĭeriļi a kăńit păru în ńegru — bilo je posebno crnilo kojim su žene farbale kosu u crno ♦ sin. śerńi [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3138 | kikă | chică | плетеница | kikă (mn. kike) [akc. kikă] (i. ž.) — 1. (oglavlje) pletenica, kika ◊ kikă ĭe păr muĭerĭesk înpļećit în bîrțâ — kika je ženska kosa upletena u pletenicu ◊ đemult tuaće șkolarițîļi a dus păr înpļećit în kike — nekada su sve učenice nosile kosu upletenu u kike ♦ sin. bîrță 2. (zast.) pramen kose koji se seče prilikom krštenja deteta ◊ ĭerĭ ĭ-a luvat đin kikă la kopil, la bućeḑat, ș-a fakut visaļiĭe mare — juče su detetu isekli pramen kose, krstili ga, i napravii veliko veselje 3. (bot.) svila na kukuruzu ◊ druga a slubaḑît kikă, kukuruḑu ĭe bun đi fiert — klip je pustio svilu, kukuruz je dobar za kuvanje [Por.] ∞ kukuruḑ | | [Vidi] |
|
|
|
| 2689 | kișnat | chisnovat | занет | kișnat (kișnată) (mn. kișnaț, kișnaće) [akc. kișnat] (prid.) — (psih.) zanet mislima, duhom odsutan ◊ vĭeḑ kî ĭe kișnat, đ-aĭa nu ć-auđe — vidiš da je zanet, zato te ne čuje ◊ bandașî kîntă, rasună vaļa, da ĭel źuakă kișnat, nu vĭađe pi ńima — trubači sviraju, odjekuje dolina, a on igra zanet, ne vidi nikoga ♦ sin. luvat, dus [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2426 | kînd | când | кад | kînd (pril.) — 1. kad ◊ kînd am uḑît kum a putut să pĭară, frika ma taĭat — kad sam čuo kako su mogli da stradaju, strah me je presekao ◊ s-a dus đemult, ńima nu șćiĭe kînd va veńi — otišli su davno, niko ne zna kad li će doći ◊ ńi vorbim kînd o veńi tata — razgovaraćemo kad bude došao otac 2. (u izr.) kad-kad, ponekad ◊ sa-uđe kînd-kînd șî vîntu kînd baće pin krianźe — čuje se kad-kad i vetar kad bije kroz granje ◊ kînd șî kînd — s vremena na vreme, ponekad [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3641 | kîrtuog | cârtog | брлог | kîrtuog (mn. kîrtuaźe) [akc. kîrtuog] (i. s.) — (zast.) brlog, leglo ◊ kîrtuog ĭe luok unđe duorm kîńi, puorśi, lupi or urșî — brlog je mesto gde spavaju psi, svinje, kurjaci ili medvedi ◊ s-a dus în vînat, ș-a dat pista kîrtuogu alu puorś-aĭ sîrbaćiś; măĭ mult sa spumîntat ĭel đikît puorśi — otišao je u lov, i naleteo na brlog divljih svinja; više se uplašio on nego svinje ♦ sin. bîrluog, kulkuș [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5626 | kîtrańiță | cătrăniță | катраница | kîtrańiță (mn. kîtrańiț) [akc. kîtrańiță] (i. ž.) — katranica ◊ kîtrańița a fuost vas đi ļemn în kare s-a dus katranu kînd ku ĭel s-a uns vićiļi đi mușć— katranica je bio drveni sud u koji se nosio katran, kad se njime mazala goveda od mušica [Por.] ∞ katran | | [Vidi] |
|
|
|
| 4286 | klăćinat | clătinat | клаћење | klăćinat (mn. klăćinare) [akc. klăćinat] (i. s.) — klaćenje, ljuljanje ◊ s-a lasat đi klăćinat pi punće, șî s-a dus la skaldat — batalio je klaćenje na brvnu, i otišao na kupanje [Por.] ∞ klăćina | | [Vidi] |
|
|
|
| 5325 | kobilkă | cobilcă | обрамица | kobilkă1 (mn. kobilś) [akc. kobilkă] (i. ž.) — obramica ◊ kare n-avut apă apruape, a dus apă đi la fîntînă đipartaće în gaļieț pi kobilkă — ko nije imao vodu u blizini, nosio je vodu sa udaljnih izvora na obramici u vedricama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3394 | kobîrļeu | cobârlău | легало | kobîrļeu (mn. kobîrļeĭ) [akc. kobîrļeu] (i. m.) — legalo, primitivan objekat za smeštaj domaćih životinja ◊ n-avut kînd să fakă obuor dă puorś kare numa śe ĭ-a dus, numa a fakut un kobĭrļeu lîngă gard, să fiĭe puorśi înkiș numa prăsta noapće — nije imao kad da napravi obor za svinje koje je tek doterao, pa im je sklepao legalo uz ogradu, da svinje budu zatvorene samo preko noći [Stig] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4901 | koļeră | colilie | ковиље | koļeră (mn. koļerĭ) [akc. koļeră] (i. ž.) — (bot.) kovilje (Stipa pennata) ◊ koļera ĭe o paĭugă lungă șî supțîre, kare krĭașće đin gļiĭe pi la marźina ļivĭeḑî, la luokurĭ tufișă — kovilje je tanka i dugačka slamkasta travka, koja raste iz busena u žbunjarima po ivici livade ◊ ku koļera s-a kićit fĭaćiļi pi la kap, kînd s-a dus pi la visaļiĭ — koviljem su devojke kitile oglavlje, kada su odlazile na veselja [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2951 | kopilaș | copliaș | малишан | kopilaș (ž. r. kopilașă) (mn. kopilașî) [akc. kopilaș] (i. m.) — (dem.) mališan ◊ kopilașî s-a luvat la žuakă, șî s-a zuĭtat đi șkuală — mališani su se zaigrali, i zaboravili na školu ◊ kopilașa vrĭańikă s-a dus dupa apă — vredna mališanka otišla je po vodu ♦ / kopil + suf. -aș [Por.] ∞ kopil | | [Vidi] |
|
|
|
| 2422 | kotruo | cotro | куд | kotruo [akc. kotruo] (predl.) — (za pravac, uvek sa predlogom „în”) kud, kuda, gde, prema; na koju stranu ◊ ĭa-m vaḑut, ama în kotruo s-a fi dus, nu puot să spun — video sam ih, ali kuda (=na koju stranu) su otišli, ne mogu da kažem ♦ sin. kîtra [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3050 | kovată | covată | ковата | kovată (mn. kovĭeț) [akc. kovată] (i. ž.) — kovata 1. tikva, zdela od bundevine kore ◊ kovata ĭe vas đin kuaža lu duļiaće — kovata je sud od bundevine kore [Por.] 2. naćve za mešenje testa ◊ turta să plumađeașće în kovată — projara se mesi u naćvama (Rečica, Požarevac) [Bran.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 6054 | krĭamińe | cremene | кремен | krĭamińe (mn.) [akc. krĭamińe] (i. ž.) — (min.) kremen ◊ ku krĭamińa, în kare a skîparat ku amnarĭu, stramuoșî nuoștri aprins fuoku — kremenom, o koji su kresali ocilom, naši preci su palili vatru ◊ krĭamińa, amnarĭu șî ĭaska a dus aĭ nuoștri aĭ batrîń într-un kĭes đi pĭaļe dupa brîu — kremen, ocilo i trud nosili su naši stari u jednoj kožnoj kesi za pojasom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5029 | krĭasta kokuoșuluĭ | creasta-cocoșului | петлова креста | krĭasta kokuoșuluĭ [akc. krĭasta kokuoșuluĭ] (sint.) — (bot.) petlova kresta (Celosia cristata) ◊ krĭasta kokuoșuluĭ ĭe fluare đin građină, sa puńe kî ĭe frumuasă șă puaće să sa ușće đi ĭarnă — petlova kresta je baštensko cveće, sadi se jer je lepo i može da se suši za zimu ◊ ku krĭasta kokuoșuluĭ sa fak kiț đi fluor đi dus la morminț — od petlove kreste se prave kitice cveća za nošenje na grolje ♦ sin. ĭarbă krĭață [Por.] ∞ krĭastă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3686 | kropîĭa | cropia ? | испирати | kropîĭa (ĭuo kropîĭ, ĭel kropîĭe) [akc. kropîĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) ispirati, kropiti ◊ sa kropîĭe vasurļi or țuaļiļi, fiva ku apă fĭartă, fiva ku apă rîaśe, totuna — ispiraju se sudovi ili odeća, bilo vrelom, bilo hladnom vodom, svejedno ♦ var. kropiĭa ◊ s-a dus la rîu să kropiĭaskă rufiļi — otišli su na reku da ispiraju rublje [GPek] ∞ krop | | [Vidi] |
|
|
|
| 2355 | kruoșnă | croșnă | крошња | kruoșnă (mn. kruoșńe) [akc. kruoșnă] (i. ž.) — 1. a. (bot.) krošnja, deo drveta sa granama ◊ kruoșnă lu ļiemn sînt krĭanźiļi luĭ — krošnju drveta čine njegove grane b. naramak, gomila granja ◊ kruoșnă ĭe gramadă đi krĭanźe, sprimită đi dus în șîaļe — krošnja je gomila granja, spremljena da se nosi na leđime ♦ var. kruoșńa 2. teret koji se u torbi nosi na leđima ◊ kînd puń trasta-n șîaļe șî ļieź obrăńiļi la pĭept, șî pļieś vrunđeva, makra ńimika să nu fiĭe-n trastă, sa ḑîśe kă mĭerź ku kruoșńa-n șîaļe — kad staviš torbu na leđa i vežeš uprte na grudima, makar ništa ne bilo u torbi, kaže se da ideš sa krošnjom na leđima [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2894 | krușăț | crușeţ | крупица | krușăț (mn. krușîță) [akc. krușăț] (i. s.) — krupica, krušac, veći komad kamene soli; grumen ◊ krușîță đi sare đi viće a kumparat în Kusĭak, sat lînga Praova la Dunîrĭe — krupice kamene soli za stoku kupovali su u Kusjaku, selu pored Prahova na Dunavu ◊ krușăță đi sare la Kusĭak a dus ńigustuori đin Rumîńiĭe — krupice soli u Kusjak donosili su trgovci iz Vlaške ◊ krupițăļi s-a pus în furś ku triĭ kuarńe șî s-a înțapat pin strungă — krupice su se stavljale u troroge raklje koje su se nabijale po toru ◊ luoko-la în strungă ku krupiță unđe uoiļi a ļins sare, s-a kĭemat sanuńe — to mesto u toru sa krupicama gde su ovce lizale so, zvalo se solilo ♦ up. sanuńe, raskuoļ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1550 | kuaĭļi popi | coaiele-popii | клокочика | kuaĭļi popi [akc. kuaĭļi popi] (sint.) — (bot.) klokočika, klokoč (Staphylea pinnata) (dosl.) „popova muda” ◊ țîn minće kă mama a kuļes klopațîaļe, șî ļ-a uskat la suare, ama đi śe ĭ-a trîbuit, nu șću; đimult a fuost — pamtim da je baba brala klokočiku, i da je sušila na suncu, ali za šta joj je trebalo, ne znam, davno je bilo (Blizna) ◊ kînd kosîtuori a taĭat buĭađa-sta ku kuasă, sa-ș batut žuok kă a taĭat kuaĭļi la puopa — kad bi kosci posekli ovu travku, zbijali su šalu da su posekli popu muda (Tanda) ♦ sin. klopațîaļe — (dosl.) zvončići [Por.] ◊ muĭerļi a kuļeso, a uskato șî a duso la morminț, a dato đi pomană l-aĭ muorț — žene su je brale, sušile i nosile na groblje, gde su je namenjivale pokojnicima (Jasikovo) [GPek] ◊ șî la nuoĭ ĭe kunoskută buĭađa kuaĭļi popi, dă prîn ńivă — i kod nas je poznata travka klokočika, raste po njivi (Žitkovica) [Bran.] ♦ dij. var. koaĭļi popi (Samarinovac) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5860 | kumparat | cumpărat | куповина | kumparat1 (mn. kumparaturĭ) [akc. kumparat] (i. s.) — kupovina ◊ s-a dus amînduauă în kumparat, șî nu-s tuata ḑîua — otišle su obe u kupovinu, i nema ih ceo dan [Por.] ∞ kumpara | | [Vidi] |
|
|
|
| 2852 | kupițîtuor | copiţitor | навиљач | kupițîtuor (mn. kupițîtuorĭ) [akc. kupițîtuor] (i. m.) — naviljač, osoba koja naviljači seno ◊ s-a dus muma ku prînḑu la kupițîtuorĭ, șă nu vińe îndată — otišla je majka sa ručkom kod naviljača, i neće skoro doći ♦ var. kopițătuor (Tanda) [Por.] ∞ kupiță | | [Vidi] |
|
|
|
| 2840 | kutariță | cotăriţă | котарица | kutariță (mn. kutariț) [akc. kutariță] (i. ž.) — (tehn.) kotarica, korpa od pletenog pruća ◊ țîgańi a împļećit kutariță ku nuĭaļe đi salkă — Cigani su u selu pleli korpe sa vrbovim prućem ◊ a fuost kutariță în tot fĭeļu: măĭ miś, đi dus pi mînă, șî đ-aļi marĭ, đi kuļes la kukuruḑ — bilo je korpi raznih vrsta: manjih, za nošenje preko ruke, i onih velikih, za berbu kukuruza ◊ kînd am fuost kopiĭ, am prins pĭeșć la rîu ku kutarițîļi — kada smo bili mali, lovili smo ribu na reci kotaricama [Por.] ♦ dij. var. kotariță ◊ moșu mĭeu a fuost mare maĭstur dă-npļećit ku bîće dă rakită, ș-a fakut kotariță pră kare muĭeriļi a dus la morminț, kotariță dă kuļes la kukuruḑ, kotariță dă mîna, kare a fuost înpistriće, șî măĭ mulće fĭelurĭ — moj deda je bio veliki majstor za pletenje vrbovim prućem, pa je pravio korpe koje su žene nosile na groblje, korpe za berbu kukuruza, ručne korpe, koje su bile posebno ukrašene, i mnoge druge (Vrbnica) [Pom.] ♦ dij. var. kotăriță (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. sin. tîrnă [Rom.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6555 | la | la | код | la (predl.) — 1. kod ◊ n-o kata, ăć-o la mińe — ne traži je, evo je kod mene ◊ ala rău să nu măĭ fiĭe la nuoĭ — to zlo da nikad ne bude kod nas 2. do ◊ apa a fuost adînkă numa pănă la brîu — voda je bila duboka samo do pojasa ◊ dăĭ pi la mińe kînd vi avĭa vrĭame — navrati do mene kad budeš imao vremena 3. od, sa, iz, na ◊ vîntu baće đi la vaļe — vetar duva sa istoka ◊ s-a dus la đal — otišao je na zapad ◊ a primit karće đi la ĭel — primio je pismo od njega [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2811 | luază | loază | глупост | luază (mn. luază) [akc. luază] (i. ž.) — 1. glupost, nepromišljena reč, ili postupak ◊ vorbĭașče la luază — lupa gluposti ◊ luază đi gruază — grozne gluposti ◊ atîća luază sa puvestăsk đi ĭa pin sat, da ĭa nu dă doă parîaļe — tolike glupost se pričaju o njoj po selu, a ona ne da dve pare ♦ var. lozîĭe 2. starudija, otpad ◊ podrumu s-a umplut đi luază, kînd îm vińe odată, pi tuaće ļi labîd în borugă — podrum je pun starudija, kad mi jednom dođe, sve ću ih baciti u potok 3. (tehn.) deo nekog sklopa, kome se ne zna ime ◊ muoșu Ļikă a fuost kovaś bun, dupa rat la luvat partizańi sî fakă la luază đi plug — čuča Ilija je bio dobar kovač, posle rata vlast ga je unajmila da pravi delove za plug ◊ nu s-a dus la muară, kî-ĭ s-a frînt vro luază la kar — nije otišao na vodenicu, jer mu se polomio neki deo na kolima ♦ up. lauză [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5680 | lukratuorĭ | muncitor | радник | lukratuorĭ (mn.) [akc. lukratuorĭ] (i. m.) — radnik ◊ mulț lukratuorĭ a pĭerdut lukru, șî katînd alt lukru, s-a dus în strinataće — mnogo je radnika izgubilo posao, i tražeći drugi posao, otišli su u tuđinu ◊ a fuost lukratuorĭ bun, ku plată bună — bio je dobar radnik, sa dobrom platom ♦ sin. munćituorĭ [Por.] ∞ lukra | | [Vidi] |
|
|
|
| 5681 | lukru | lucru | рад | lukru (mn. lukrărurĭ) [akc. lukru] (i. s.) — rad, posao ◊ ćińerișu astîḑ n-are lukru — omladina danas nema posla ◊ lukratuori s-a dus đinuapće la lukru — radnici su otišli rano na posao ◊ đin mare ļiańe, a pĭerdut lukru — zbog velike lenjosti, izgubio je posao ◊ (u izr.) s-a prins la lukru — zaposlio se ♦ var. lukratură ♦ sin. munkă [Por.] ∞ lukra | | [Vidi] |
|
|
|
| 3239 | lume | lume | свет | lume (mn. =) [akc. lume] (i. ž.) — svet 1. (o prostoru) ekumena, svet nastanjen ljudima ◊ kînd guod sa ḑîśe lume, sa ginđașće la uamiń, sprînžîț în tuaće părțîļi — kad god se kaže „lume”, misli se na ljude, raširene na sve strane ◊ (u izr.) lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet 2. (o čoveku) ljudi, manja ili veća skupina ◊ a fuost uom bun, tuata lumĭa s-a plîns dupa ĭel — bio je dobar čovek, svi su ljudi plakali za njim ◊ multă lume a omorît Ńamțî fara ńiśkotrĭabă — mnogo ljudi su ubili Nemci bez ikakve potrebe 3. onaj svet ◊ (ver.) lumĭa-ĭa ĭe lumĭe unđe s-a duk aĭ muorț, șî în kare iĭ traĭesk đi veśiĭe — onaj svet je svet u koji odlaze umrli, i u kome oni žive večno ♦ var. lumĭe ♦ sin. vilaĭt [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3856 | luok | loc | место | luok2 (mn. luokurĭ) [akc. luokurĭ] (i. s.) — mesto ◊ a gasît luok frumuos đi ođină supt un ļemn ku umbră gruasă — našao je lepo mesto za odmor pod jednim drvetom sa debelim hladom ◊ asta luok ĭe bun đi kasă — ovo mesto je dobro za kuću ◊ s-a dus să kuprindă un luok đi fata luĭ — otišao je da zauzme mesto za svoju devojku ◊ luok rău — loše mesto ◊ luok bun — dobro mesto, ravnica ◊ luok pitulat — skriveno mesto ◊ luok poļažńik — ravno mesto (o terenu) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6317 | lupadare | lepădare | бацање | lupadare (mn. lupadărĭ) [akc. lupadare] (i. ž.) — bacanje, odbacivanje ◊ vara a fuost vrĭamĭa đi lupadarĭa kalabățîluor, ama ĭară a fuost muoș kare ļ-a dus șă pin zăpușală — leto je bilo vreme za bacanje šubara, ali je opet bilo staraca koji su ih nosili i po vrućini ♦ var. lîpadare [Por.] ∞ lupada | | [Vidi] |
|
|
|
| 6600 | luva | lua | уzети | luva (ĭuo luvaĭ, ĭel luvă) (gl. p. ref.) — uzeti; uzimati; obuzeti ◊ ăl luvară đi supt mînă, șî sa dusîră ku ĭel đi la kasă — uzeše ga pod ruku, i odoše sa njim od kuće ◊ đ-o dată sa luvară đi gît, șî sa batură țapîn — odjednom se dohvatiše, i žestoko potukoše ◊ la luvat șoĭmańiļi, a nuroḑît — obuzeli ga demoni, poludeo je [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4941 | ļagîn | leagăn | колевка | ļagîn (mn. ļagîńe) [akc. ļagîn] (i. m.) — (tehn.) 1. kolevka ◊ kopiĭi rumîńeșć a kreskut în ļagîńe đi ļemn, kare mumîn-ļi ļ-a dus în șîaļe — vlaška deca rasla su u drvenim kolevkama, koje su majke nosile na leđima 2. kovčeg ◊ kînd uomu muare, ăl îngruapă în ļagîn, fakut đi blăń kare tot stapînu a pastrat numa đ-așa trĭabă — kad čovek umre, ukopaju ga u kovčegu, sklopljenog od dasaka koje svaki domaćin čuva samo za takvu priliku [Por.] ∞ ļegana | | [Vidi] |
|
|
|
| 4330 | ļeșînat | leșinat | онесвешћен | ļeșînat (ļeșînată) (mn. ļeșînaț, ļeșînaće) [akc. ļeșînat] (prid.) — (med.) onesvešćen, komiran ◊ ḑaśe trînćit pi șîaļe, nu sa șćiĭe dar ĭe muort, or numa ļeșînat — leži nauznak na krevetu, ne zna se da li je mrtav, ili samo onesvešćen ◊ kare ḑaśe ļeșînat pi patu muorțî, sa krĭađe kă s-a dus pi lumĭa-ĭa să đa mîna ku aĭ muorț — ko komiran leži na samrtničkoj postelji, veruje se da je otišao na onaj svet da se rukuje sa mrtvima [Por.] ∞ ļeșîna | | [Vidi] |
|
|
|
| 6228 | ļigutui | legatui | веzати | ļigutui (ĭuo ļigutuĭesk, ĭel ļigutuĭașće) [akc. ļigutui] (gl. p. ref.) — (folk.) (zast.) (o miru) vezati, sklopiti ◊ (stih) anu, anu triḑăś-ș-patru, kînd s-a dus a nuostru kraļe, paśa să ļigutuĭaska — u godini trijesčetvrtoj, kad je otišao naš nam kralju, mir da sklopi i da veže ◊ pi anuostru kraļe Aļiksandru la omorît kînd s-a dus în țăriļi strîńe să ļigutuĭaskă paśa — našeg kralja Aleksandra ubili su kad je otišao u strane države da sklopi mir [Por.] ∞ ļega | | [Vidi] |
|
|
|
| 4659 | marfă | marfă | роба | marfă (mn. mărfi) [akc. marfă] (i. ž.) — (zast.) roba ◊ dugaĭa ĭe înkisă, dugaĭașu primĭașće marfa șă nu puaće să lukre ku lumĭa — prodavnica je zatvorena, prodavac prima robu i ne može da radi sa ljudima ◊ muma s-a dus đinuapće ku marfa la piĭaț — majka je orišla rano sa robom na pijac [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5999 | marĭeț | măreț | свечан | marĭeț (marĭață) (mn. marĭeț, marĭață) [akc. marĭeț] (prid.) — 1. (o izgledu) svečan, doteran ◊ fĭaćiļi sa înbrakat marĭeț, șî s-a dus la źuok — devojke su se svečano obukle, i otišle na igranku 2. (psih.) ponosan, gord ◊ Rumîńi ar trăbuĭa să fiĭe tare marĭeț kă sa gasît kă ļimba luor are pista șasă miĭe đi vuorbe — Vlasi bi trebalo da budu jako ponosni što se otkrilo da njihov jezik ima preko šest hiljada reči [Por.] ∞ mare | | [Vidi] |
|
|
|
| 6309 | marturiĭe | marturie | сведочење | marturiĭe (mn. marturiĭ) [akc. marturiĭe] (i. ž.) — 1. svedočenje ◊ prĭaćinu l-a dat đi martur la vro gîlśauă ku veśinu, șî ĭel s-a dus astîḑ la oraș sî đa marturiĭa luĭ — prijatelj ga je dao za svedoka u nekoj svađi sa komšijom, pa je on otišao danas u varoš da da svoje svedočenje 2. (rel.) obred na pomani ◊ marturiĭa ĭe un ađet în kare muĭarĭa śe puartă pomana, ku kolaku mărturiĭi șî k-o lumanarĭe aprinsă în mînă, marturisîașće kî ĭe pomana împļińită ku tuot śe sa kată, șî sa ruagă la Suare, la Lună șî la șapće ḑîļe-n stamînă, șî la tuoț sfînțî pi nume, sî sa ĭa đi mînă șî sî kadă în źanunkĭ șî să-l skuată pĭ-al muort đi pi lumĭa-ĭa șî să-l dukă la pomană — marturija je obred u kome žena koja vodi pomanu, sa marturijskim hlebom i upaljenm svećom u ruci, svedoči da je pomana postavljena sa svim što se traži, i moli Sunce, Mesec, sedam dana u nedelji i sve svece po imenu, da se uzmu za ruke, kleknu na kolena i izvuku pokojnika sa onog sveta i dovedu ga na daću [Por.] ∞ martur | | [Vidi] |
|
|
|
| 5561 | marźińi | mărgini | одстранити | marźińi (ĭuo marźińesk, ĭel marźińașće) [akc. marźińi] (gl. p. ref.) — odstraniti, skloniti u stranu ◊ kîńiļe-la a latrat, a latrat, pĭeurmă s-a dus, s-a mărźinat — pas je lajao, lajao, a posle je otišao, sklonio se u stranu [Pad.] ∞ marźină | | [Vidi] |
|
|
|
| 4308 | matană | unealtă | алат | matană (mn. matańe) [akc. matană] (i. ž.) — (tehn.) alat, pribor, oprema ◊ maĭsturu s-a dus mîńios, ș-a lasat matańiļi luĭ sprînžîće în tuaće părțîļi — majstor je otišao ljut, i ostavio svoj alat rasturen na sve strane ◊ spuńe maĭsturu kă puaće să ogođaskă, ma n-a luvat vro matană adînsă fara kare nu puaće să lukre — kaže majstor da može da popravi, ali nije poneo neku posebnu alatku bez koje ne može da radi [Por.] ∞ mîtańi | | [Vidi] |
|
|
|
| 2617 | mazarat | măzărat | крупнозрнаст | mazarat (mazarată) (mn. mazaraț, mazaraće) [akc. mazarat] (prid.) — krupnozrnast ◊ brînḑa sa sarĭaḑă ku sare mazarată — sir se soli sa krupnozrnastom solju ◊ a dus pĭesîk mazarat, nuĭe bun đi mîltîresît — doneo je krupan pesak, nije dobar za malterisanje ♦ supr. marunt [Por.] ∞ maḑîre | | [Vidi] |
|
|
|
| 2489 | măldar | maldăr | сноп | măldar (mn. măldarĭ) [akc. măldar] (i. m.) — snop, uvezani naramak tuluzine ◊ dupa śe kuļieź kukuruzu, tuļeńi iĭ taĭ șî faś măldar, kăt puoț să ĭaĭ ăn brață, șă-l ļieź ku nuĭauă đi salkă — posle berbe kukuruza, poseku se stabljike i napravi snop, koliko možeš da poneseš u naručju, i povežeš ga vrbovim prutom ◊ dupa śe gaćieșć luoku, aduń măldari, șî-ĭ faś glugă — kad požanješ njivu, sakupiš snoplje, i napraviš kopu [Crn.] ◊ sa adună vro ḑăśe-unsprăś măldarĭ șî sa faśe o glugă — skupi se deset-jedanaest snopova i napravi se jedna kopa šaše (Plavna) [Pad.] ◊ țîn minće, kînd am fuost mik, m-am dus ku tata la muară, șî ĭel ăn spuńe: „Dăĭ un mîldarĭ đi tuļeń la o vakă, alalt mîldarĭ la laltă!” — pamtim, kad sam bio mali, išao sam sa ocem na vodenicu, i on mi kaže: „Daj jedan snop tuluzine jednoj kravi, a dugi snop drugoj!” (Tanda) ♦ sin. val (Crnajka), braț (Rudna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2939 | mik | mic | мали | mik (mikă) (mn. miś) (prid.) — mali ◊ kopil mik, are suoră mikă, amînduoĭ sînt kopiĭ miś — malo dete, ima malu sestru, oboje su mala deca ♦ supr. mare ♦ up. ńimik [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3182 | mńare | miere | мед | mńare (i. ž.) — 1. (nutr.) med ◊ mńarĭa fak albińiļi — med prave pčele ◊ mńarĭa ĭe măĭ mare dulśață — med je najveći slatkiš [Por.] ◊ (med.) la bubuoń sa puńe mńarĭe đi stup, mestakată ku fańină đi uorḑ — na čir se stavlja pčelinji med, pomešan sa ječmenim brašnom (Osnić) [Crn. ] 2. smola sa voćki ◊ prunu faśe mńare, kare lumĭa o manînkă, kî ĭe dulśe — šljiva pravi smolu koju ljudi jedu, jer je slatka ♦ var. mńiare [Por.] ♦ dij. sin. kļeĭ (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. var. mĭere (Majdanpek) [Buf.] 3. šećer ◊ s-a dus kopilu în sat sî kumpirĭe kîta mńarĭe, sî fak vro dulśață đi prînḑ, șî înga nu ĭe — otišlo je dete u selo da kupi malo šećera, da napravim neki slatkiš za ručak, i još ga nema (Osnić) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6115 | moļidvă | agheazmă | света водица | moļidvă (mn. moļidve) [akc. moļidvă] (i. ž.) — (rel.) sveta vodica ◊ moļidva ĭe apă kare la Boćaḑă o śećașće popa, ș-o-nparće la kređințuoșî kare în ḑîua-ĭa vin adîns dupa ĭa — sveta vodica je voda koju na Bogojavljanje očita sveštenik, i deli vernicima koji tog dana dolaze posebno zbog nje ◊ aĭ miĭ ńiśkînd nu s-a dus la bisîarikă, numa kîćodată mama sa duśa dupa moļidvă, să stropĭaskă vićiļi đi buaļe — moji nikad nisu išli u crkvu, samo je baba ponekad odlazilla da uzme svetu vodice, da škropi stoku protiv bolesti ♦ sin. apă sfîntă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2793 | mormînt | mormânt | гроб | mormînt (mn. mormînț) [akc. mormînt] (i. m.) — (rel.) grob ◊ s-a dus sorîmĭa să tamîńe mormîntu mumi — otišla je sestra da okadi majčin grob ◊ mormințî satuluĭ sînt pi o śuakă đi la vaļ’ đi sat — seosko groblje je na jednom brdu na istočnoj strani sela [Por.] ◊ în Zvižd tuoț au mormînće prînga kasă, îngruapă pr-aĭ muorț în moșîĭa luor — u Zviždu svi imaju groblje oko kuće, sahranjuju mrtve na svome imanju [Zvizd] ♦ dij. sin. gruopișće [Por.] ∞ muarće | | [Vidi] |
|
|
|
| 4642 | muĭare | muiere | жена | muĭare (mn. muĭerĭ) [akc. muĭare] (i. ž.) — žena; supruga ◊ satu ĭe pļin đi muĭerĭ ńimîritaće — selo je puno neudatih žena ◊ uomu a dat dumńeḑîu, da muĭarĭa draku — bog je stvorio čoveka, a ženu đavo ◊ o gramadă đi muĭerĭ sa dusîră la morminț — gomila žena ode na groblje ◊ asta ĭe muĭarĭa mĭa — ovo je moja žena ◊ muĭarĭa lu tuoĭa ĭe întođiuna măĭ bună đikît anuastră — tuđa žena je uvek bolja od naše ◊ muĭare greuańe, muĭare înkarkată — trudnica ♦ sin. soțîĭe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3115 | mura | mura | натапати | mura (ĭuo murĭeḑ, ĭel murĭaḑă) [akc. mura] (gl. p.) — 1. natapati, potapati, kiseliti konoplju ◊ muĭeriļi s-a dus la topilă să murĭaḑă kîńipa — žene su otišle na topilo da potope konoplju ◊ kîńipa sa murĭaḑă în apă sî sa muaĭe pazdărĭu șî măĭ ușuor sî sa razńiaskă fuĭuoru — konoplja se potapa u vodi da bi smekšao pozder i lakše se odvojilo povesmo 2. natapati, „kiseliti” odeću ◊ kînd sa spală țuaļiļi imuasă, sa lasă o vrĭame topiće în apă, sî sa murĭaḑă, kî măĭ ușuor sa spală usuku — kad se pere prljava odeća, ostavlja se jedno vreme potopljena u vodi, da nakisne, kako bi se lakše sprala masnoća [Por.] 3. kiseliti kupus ◊ ĭerĭ am pus varḑa, krĭed kă sa va mura đi Kraśun — juče sam potopio kupus, verujem da će se ukiseliti do Božića [Crn.] ∞ kîńipă | | [Vidi] |
|
|
|
| 2919 | murg | murg | мрк | murg (murgă) (mn. murź, murźe) [akc. murg] (prid.) — 1. (color) mrk, mrke boje, murgav; braon ◊ murg ĭe farbă înkisă — mrko je tamna boja ◊ ĭerĭa uoĭ ku lâna murgă — behu ovce sa mrkom vunom 2. (za doba dana) mrak, noć ◊ grabim, să nu ńe prindă murgu pi drum — žurimo, da nas mrak ne uhvati na putu ◊ (u izr.) kap đi murg — sumrak, prvi mrak 3. (zool.) nadimak za domaće životinje mrke boje, najčešće za konje i pse ◊ Murgu, Murguļeț — Mrkov, Mrkovče, konj mrke boje ◊ a sarit pi Murgu ńinșalat, șî s-a dus kîlarînd — skočo je na neosedlanog Mrkova, i otišao jašući ◊ Murźa — Mrki, naziv za pastirskog psa mrke boje [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6267 | must | must | шира | must (mn. musturĭ) (i. s.) — šira ◊ mustu ĭe vin dulśe, kare a putut să bĭa șî kopiĭi— šira je slatko vino, koje su mogla da piju i deca ◊ Rumîńi đin Porĭeśa s-a dus la Kraĭna să lukre la kuļesu viĭi, nu pi bań, numa pi must kare ļ-a trăbuit ka vinu đi prazńik — porečki Vlasi išli su u Krajinu da rade na berbi grožđa, ne za pare, nego za širu, koja im je trebala kao vino za slavu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3539 | nalukă | nălucă | привиђење | nalukă (mn. naluś) [akc. nalukă] (i. ž.) — (zast.) (dem.) priviđenje, utvara, avet ◊ kopilu sa vaĭtă kă numa visaḑă ńiskaĭ naluś, șî mumî-sa s-a dus ku ĭel la vrîžîtuare, sî vadă śi ĭe — dete se žali da sanja samo neka priviđenja, pa ga je majka odvela kod vračare, da vidi šta je [Por.] ∞ naluśi | | [Vidi] |
|
|
|
| 3428 | naruod | nărod | луд | naruod (naruadă) (mn. naruoḑ, naruađe) (prid.) — (med.) (psih.) lud, blesav, umno poremećen; ludak ◊ s-a dus în rat ka uom la luoku luĭ, da s-a-ntuors naruod đi tuot — otišao u rat kao čovek na svom mestu, a vratio se potpuno lud ♦ sin. ńeșmaĭńik, lozît [Por.] ∞ noroḑî | | [Vidi] |
|
|
|
| 5673 | nîmoļi | nămoli | замуљити | nîmoļi (ĭuo nîmoļesk, ĭel nîmoļașće) [akc. nîmoļi] (gl. p. ref.) — zamuljiti, napuniti muljem ◊ pouodu a dus pomîntarĭ, ș-atîta ń-a nîmoļit luoku đi kukuruḑu, kare numa ś-a krĭeskut, nu sa măĭ vĭađe — poplava je nanela zemljište, i toliko je zamuljila njivu da se kukuruz, koji je tek iznikao, više ne vidi [Por.] ∞ namuol | | [Vidi] |
|
|
|
| 2577 | noasprîaśe | nouăsprece | деветнаест | noasprîaśe [akc. noasprîaśe] (br.) — devetnaest ◊ đi noasprîaśe ań s-a dus pin țîăriļe strińe — sa devetnaest godina otišao je u strane zemlje ◊ numîru noasprîaśe ĭe đi unu măĭ mik đikît număru doaḑîăś — broj devetnaest je za jedan manji od broja dvadeset [Por.] ∞ nuauă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3840 | notat | înotat | пливање | notat (mn. notaturĭ) [akc. notat] (i. s.) — plivanje ◊ s-a dus kopiĭi śuardă la rîu, k-a gasît ćișńe buńe đi notat — deca su otišla džumle na reku, jer su našla dobre tišake za plivanje ◊ nu șću să nuot, kă la munće nuĭe apă ńiś đi skaldat, ńiś đi notat — ne znam da plivam, jer na planini nema vode ni za kupanje, ni za plivanje [Por.] ∞ nota | | [Vidi] |
|
|
|
| 5391 | nuĭe | nu este | није | nuĭe [akc. nuĭe] (pril.) — nije ◊ nuĭe așa — nije tako ◊ nuĭe ńima pusta, s-a dus tuoț — nema nikog više, svi su otišli ◊ nuĭe bun — nije dobro ◊ ĭastă-nuĭe — nije-nego; ima-nema ♦ / skr. nuĭ ♦ supr. ĭastă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2425 | numa | numa | само | numa (pril.) (vez.) — 1. (pril.) samo ◊ s-a dus tuoț, a ramas numa unu — otišli su svi, ostao je samo jedan ◊ traĭesk bun, am numa o grižă: să fak nunta la kopil — živim dobro, imam samo jednu brigu: da sinu napravim svadbu 2. (vez.) nego ◊ șćim kum ĭe ĭel, numa spuńe noa kum ĭeș tu — znamo kakav je on, nego kaži nama kakav si ti [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 6594 | ńisfîrșît | nesfârșit | несвршен | ńisfîrșît (ńisfîrșîtă) (mn. ńisfîrșîţ, ńisfîrșîće) (prid.) — (o poslu) nesvršen, nedovršen ◊ a lasat lukru ńisfîrșît, șî s-a dus în pizda mînsa — ostavili su nedovršen posao, i otišli u majčinu ♦ sin. ńigaćit [Por.] ∞ sfîrșî | | [Vidi] |
|
|
|
| 4019 | ńiśkotrĭabă | inutil | непотребно | ńiśkotrĭabă [akc. ńiśkotrĭabă] (pril.) — nepotrebno, bez potrebe, badava, džabe ◊ s-a dus în sat ńiśkotrĭabă, numa điźaba a pĭerdut vrĭamĭa — otišao je u selo nepotrebno, samo je badava gubio vreme ♦ / ńiśkotrĭabă < ńiś + ku + o + trĭabă [Por.] ∞ trĭabă | | [Vidi] |
|
|
|
| 4271 | ogļindă | oglindă | огледало | ogļindă (mn. ogļinḑ) [akc. ogļindă] (i. ž.) — 1. ogledalo, glatka površina u kojoj se odražavaju likovi ◊ mulț rumîńi aĭ batrîń n-avut ogļindă, s-a uĭtat în vrun vas ku apă — mnogi stari Vlasi nisu imali ogledalo, ogledali su se u nekom sudu sa vodom ◊ ogļinḑ miś, kare fĭaćiļi a dus în kutariță đi mînă, ļ-a kumparat baĭețî pi la bîlśurĭ — mala ogledalca, koje su devojke nosile u ručnim korpicama, kupovali su im momci na vašarima ◊ kînd muare vrunu în kasă, ogļinda sa astrukă, or sa-ntuarśe la parĭaće — kad neko umre u kući, ogledalo se pokriva, ili okreće ka zidu ◊ faśe ku ogļinda — šalje signal ogledalom 2. (fig.) odraz, slika nekog ili nečega ◊ kopiĭi sînt ogļinda parințîlor — deca su slika roditelja ◊ lukro-sta ĭe ogļinda nuastră adăvărată — ovaj posao je naše verno ogledalo ♦ var. ogļinđao [Por.] ♦ dij. var. ogrnđao (Voluja) [Zvizd] (Sige) [Hom.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3060 | okituor | ochitor | осматрач | okituor (mn. okituorĭ) [akc. okituor] (i. m.) — (zast.) osmatrač, stražar; nišandžija; strelac ◊ okituorĭu a fuost în ćimpol turśiesk uom adîns aļes să șadă la okituare, să prăfiră în tuaće părțîļi șî să ivaskă kînd bagă sama kă vin turśi — osmatrač je bio u tursko vreme čovek posebno izabran da sedi na osmatračnici, da osmatra na sve strane, i da javi kad primeti da dolaze Turci ◊ okituor a putut să fiĭe numa uom vićaz, kare avut uokĭu uļuluĭ, fuga kaluluĭ, sama ĭepurluĭ, șî zbĭerîtu śerbuluĭ — osmatrač je mogao biti samo hrabar čovek, koji je imao oko orla, brzinu konja, oprez zeca, i riku jelena [Mlava] ∞ uokĭ | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3516 | oļigńit | olignit | уганут | oļigńit (oļigńită) (mn. oļigńiț, oļigńiće) [akc. oļigńit] (prid.) — (o udovima) uganut, povređen, slomljen ◊ nu s-a dus la lukru, kă-ĭ pićoru oļigńit — nije otišao na posao, jer mu je noga uganuta ♦ sin. skļinćit [Tim.] ∞ oļigńi | | [Vidi] |
|
|
|
| 2511 | opri | opri | зауставити | opri (ĭuo oprĭesk, ĭel oprĭașće) [akc. opri] (gl. p. ref.) — 1. zaustaviti (se); stati; prestati ◊ oprĭașće karu sî ĭeșîm, k-am ažuns — zaustavi kola da izađemo, jer smo stigli ◊ kînd sa va puńa pi bĭare, triĭ ḑîļe n-o sî sa oprĭașkă — kad bude počeo da pije, tri dana neće prestajati ◊ muoșu s-a dus să oprĭaskă muara, kă apa a sakat — čiča je otišao da zaustavi vodenicu, jer je voda presušila 2. zadržati (se) ◊ s-a oprit ku ĭel în taĭnă, șî s-a amînatat đi lukru — zadržao se s njim u razgovoru, i zakasnio za posao ◊ am oprit kopilu đi la șkuală, kă n-are kare să-m pazîaskă vićiļi — zadržao sam dete od škole, jer nemo ko da mi čuva stoku ♦ sin. zăđina (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5436 | orna | răsuna | одзвањати | orna (ĭuo uornăĭ, ĭel uornăĭe) [akc. orna](gl.) — (zast.) 1. odzvanjati, odjekivati ◊ pănă kînd va orna atîta klopîćiļi aļi marĭ, nu sa șćiĭe — dokle će toliko odzvanjati velika zvona, ne zna se ◊ uarnîĭe kluopićiļi pi duos, kîntă tare șă frumuos — odzvanjaju zvona u šumi, zvone jako i lepo 2. galamiti, dizati buku; urlati ◊ đi śe atîta uornîĭe kî ĭ-a fuźit fata, kînd s-a dus dupa uom bun — zašto toliko urla što mu je pobegla ćerka, kad je otišla za dobrog čoveka (Tanda) ♦ sin. rasună [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5204 | padure | pădure | шума | padure (mn. padurĭ) [akc. padure] (i. ž.) — šuma, gora ◊ s-a dus la padure să taĭe frunḑă đi ĭernaćik đi viće — otišli su u šumu da krešu lisnik za zimnicu za stoku [GPek] ♦ dij. var. padurĭe ◊ padurĭe gruasă — velika gusta šuma ♦ dij. sin. kuodru, krîng, dumbrauă, munće ♦ up. Muma Paduri [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 27 | parazol | parasolar | кишобран | parazol, (mn. parazoļe), [akc. parazol] (i. m.) — kišobran, suncobran ◊ domńi a dus parazolu ku ĭeĭ întotđeuna kînd a mers la șpațîr, ka un sămn domńesk — gospoda je nosila kišobran sa sobom uvek kad bi išla u šetnju, kao znak otmenosti [Buf.] ♦ dij. sin. umrbrĭel [Por.] ♦ dij. sin. čedîr [Tim.] ∞ umbrĭel | | [Vidi] |
|
|
|
| 4171 | partaļe | părtali | прње | partaļe (mn.) [akc. partaļe] (i. ž.) — prnje, pinkle; stvari ◊ a luvat partaļiļi șî s-a dus drakuluĭ — pokupio prnje i otišao dođavola ◊ adună-ț partaļiļi șă fuź, să nu ći măĭ văd — pokupi pinkle i briši, da te više ne vidim ♦ sin. zdrĭanță [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5165 | paș | paș | корак | paș (mn. pașurĭ) (i. s.) — korak ◊ numa măĭ un paș să vi faśa, sa fi dus în borugă ku tuot — samo još jedan korak da je učinio, surduknuo bi se ceo u provaliju ◊ paș dupa paș, mirekuț, pă o să ažunź șă tu la kasă — korak po korak, lagano, pa ćeš stići i ti kući [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3250 | păĭtaș | păitaș | друг | păĭtaș (mn. păĭtaș) [akc. păĭtaș] (i. m.) — drug, prijatelj; saučesnik ◊ s-a dus ku-n păĭtaș în pĭeșkariĭe — otišao je sa jednim drugom u ribolov ◊ a fuost buń păĭtaș — bili su dobri drugari ♦ (i. ž.) păĭtașîță [Bran.] ♦ dij. sin. prĭaćin, fîrtat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5159 | peri | peri | погинути | peri (ĭuo pĭer, ĭel pĭare) [akc. peri] (gl.) — 1. poginuti, smrtno stradati ◊ triĭ kopiĭ avut, toț triĭ a perit pin raturĭ — tri sina je imala, sva trojica su poginula u ratovima ◊ aluna voĭńiśaskă a dus rumîńi pin raturĭ, să-ĭ pazaskă să nu pĭară đi plumb — vojnički lešnik nosili su Vlasi u ratovima, da ih čuva da ne poginu od metka 2. nestati, izgubiti ◊ mulće kare śe ļ-a perit đin kasă, pănă n-a prins pi sluga în furaluk — mnogo koje šta im je nestajalo iz kuće, dok nisu uhvatili slugu u krađi ◊ mĭ-a perit đin uokĭ — izgubio sam ga iz vida ♦ sin. perđa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3565 | peșkariĭe | pescărie | риболов | peșkariĭe (mn. peșkariĭ) [akc. peșkariĭe] (i. ž.) — (iht.) ribolov, ribarstvo ◊ peșkariĭa a fuost măĭ mult zabaoa kopilarĭaskă, șî aĭa alu ăĭa ku kășîļi pi-nga rîu — ribolov je najviše bio dečja zanimacija, i to onih sa kućama pored reke ◊ aĭ batrîń s-a dus în peșkariĭe numa dupa pĭeșć đi prazńik kare a kaḑut în ḑîļiļi đi puost — stariji su išli u ribolov samo za slavu koja je padala u posne dane ◊ în peșkariĭe aĭ batrîń s-a dus nuapća, ș-a prins pĭeșć ku uostiĭa la vapaĭț — u ribolov stariji su odlazili noću, i lovili su ribu ostima uz baklju [Por.] ∞ pĭașće | | [Vidi] |
|
|
|
| 5214 | petrekatură | petrecătură | испраћај | petrekatură (mn. petrekaturĭ) [akc. petrekatură] (i. ž.) — 1. ispraćaj, rastanak ◊ đi vrĭamĭa lu Tita kînd s-a dus baĭațî-n vuoĭskă, s-a fakut marĭ petrekaturĭ ku bandașî — u Titovo vreme kad su mladići odlazili u vojsku, pravljeni su veliki ispraćaji sa trubačima 2. (rel.) pesma za ispraćaj pokojnika ◊ petrekatura, kare a kîntato patru muĭerĭ kînd s-a pitrekut muortu, s-a pĭerdut gata đ-a rîndu la rumîń — pesma, koju su pevale četiri žene kad se pratio pokojnik, izgubila se kod Vlaha gotovo svuda [Por.] ∞ treśa | | [Vidi] |
|
|
|
| 5212 | petreśe | petrece | провести | petreśe (ĭuo petrĭek, ĭel petrĭaeśe) [akc. petreśe] (gl. p. ref.) — 1. (o provodu) provesti se, zabaviti se ◊ la nunta fĭeći ń-am pitrekut tare frumuos — na ćerkinoj svadbi smo se proveli jako dobro 2. (o ispraćaju) ispratiti ◊ s-a dus baba ku fluorĭ să petrĭakă muortu — otišla je baba sa cvećem da isprati pokojnika ◊ kînd a pļekat đi la iĭ, l-a pitrekut pănă n-a ĭeșît đin sat — kada je pošao od njih, ispratiliu su ga sve dok nije izašao iz sela 3. (o meri) preteći, preostati ◊ bańî śe ĭ-a pitrekut, ĭ-a-ngropat supt vrun nuk — novac koji mu je preostao, zakopao je pod nekim orahom 4. (o odnosu) mimoići se; prestići ◊ a fuost nuapća șî ńiś n-a vaḑut kînd s-a pitrekut — bila je noć, i nisu ni videli kad su se mimoišli ◊ tuoț aĭ măĭ țapiń kopiĭ l-a pitrekut la aļergatură — sva jača deca prestigla su ga na trčanju ♦ var. pitreśe [Por.] ∞ treśa | | [Vidi] |
|
|
|
| 4472 | petriśikă | petricică | каменчић | petriśikă (mn. petriśiaļe) [akc. petriśikă] (i. ž.) — (demin.) kamenčić ◊ kînd s-a dus la vrîžîtuare sî sa đeskînće đi „suare săk”, bolnavu ĭ-a dus noă petriśiaļe đi la noă izvorĭaļe — kad se išlo kod vračare za bajanje od „suvog sunca”, nosilo se devet kamenčića od devet izvorčića ♦ var. petriśauă, (mn. petriśeļe) [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
| 6215 | pităriĭe | pitărie | пекара | pităriĭe (mn. pităriĭ) [akc. pităriĭe] (i. ž.) — (izob.) pekara ◊ s-a dus la pităriĭe să kumpire pită, șî înga nuĭe să vină — otišao je u pekaru da kupi hleb, i još ga nema da dođe [Pad.] ∞ pită | | [Vidi] |
|
|
|
| 5727 | pișat | pișat | упишан | pișat (pișată) (mn. pișaț, pișaće) [akc. pișat] (prid.) — upišan, popišan ◊ păkurari iĭ s-a pișat pi kaśulă, șî ĭeļ, mîńios, a dus-o la kasă așa tuată pișată — čobani su mu se popišali na šubaru, i on je, ljut, doneo kući tako svu popišanu [Por.] ∞ pișa | | [Vidi] |
|
|
|
| 1453 | pîl! | pâl | лепет (оном.) | pîl! (uzv.) — (onom.) (ornit.) reč kojom se imitira lepet krila ◊ pasîrĭa ma vaḑu, șî „pîl-pîl” đin îăripĭ șî sa dusă — ptica me je videla, pa „pl-pl” krilima i ode ♦ var. pîlp! [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5955 | pîlariĭe | pălărie | шешир | pîlariĭe (mn. pîlariĭ) [akc. pîlariĭe] (i. ž.) — šešir ◊ pîlariĭa n-a fuost kaśulă batrînă la Rumîńi nuoștri, kă iĭ tuoț a dus kăśuļ đi lînă șî vara șî ĭarna — šešir nije bila stara kapa kod naših Vlaha, jer su oni nosili svi šubare i leti i zimi ◊ pîlariĭe a dus măĭ întîń gîzdoćińi, kare s-a domńit dukîndu-să đes pin oraș — šešir su prvi nosili bogataši koji su se pogospodili idući često u varoš ◊ ađet a fuost pîlariĭa sî sa dukă numa pănă la Sîntamariĭa Mikă — običaj je bio da se šešir nosi samo do Male Gospojine [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5074 | pîńa uoilor | părăluță | бела рада | pîńa uoilor [akc. pîńa uoilor] (sint.) — (bot.) bela rada (Bellis perennis) ◊ pîńa uoilor ĭe buĭađe đi ļivađe, ku fluarĭa albă șî mižluoku galbin — bela rada je livadska biljka sa belim cvetom i žutim središtem ◊ đin pîńa uoilor fĭaćiļi a-mpļećit kunună ș-a duso în kap pi la Sînźorḑ — od bele rade devojčie su plele venac i nosile ga na glavi oko Đurđevdana [Por.] ∞ pîńe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5073 | pîńe | pâine | хлеб | pîńe (mn. pîń) [akc. pîńe] (i. ž.) — (nutr.) hleb; pogača ◊ pîńa sa faśe đin fańină đi grîu, da đimult s-a fakut șî đi sakară șî uorḑ — hleb se pravi od pšeničnog brašna, a nekad se pravio i od raži i ječma ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a mînkat đes pîńe, n-a fuost grîu șî pîńa s-a plumađit numa pi la prazńiśe șî la pomĭeń — stari Vlasi nisu često jeli hleb, žita nije bilo i hleb se mesio samo za slave i daće ◊ dupa grîu đi prazńik lumĭa đin Poreśa s-a dus pi piśuare la Kraĭna ș-a dus grîu în trășć pi șîaļe — po žito za slavu ljudi su išli peške u Krajinu, i donosili žito u torbama na leđima ◊ pîńa s-a kuopt în śirińe la kamin, da kînd a trăbuit măĭ mult, s-a kuopt la koptuorĭ — hleb se pekao u crepulji na kaminu, a kad je trebalo više, pekao se u hlebnoj peći ◊ bun ka pîńa — dobar kao hleb ◊ fańină đi pîńe — hlebno brašno [Por.] ♦ dij. var. pîĭne (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. pită [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5137 | pîșkovit | pâșcăvit | гњио | pîșkovit (pîșkovită) (mn. pîșkoviț, pîșkoviće) [akc. pîșkovit] (prid.) — (o voću) gnjio ◊ s-a dus ku puame pîșkoviće la piĭaț, șă n-a vindut ńimika — otišao je na pijac sa gnjilim voćem, i nije prodao ništa [Por.] ∞ pîșku | | [Vidi] |
|
|
|
| 3564 | pĭeșkarĭ | pescar | рибар | pĭeșkarĭ (mn. pĭeșkarĭ) [akc. pĭeșkarĭ] (i. m.) — (iht.) ribar, ribolovac ◊ pĭeșkari aĭ batrîń n-a șćut đi ungiță, pĭeșći pi rîu a prins ku mîńiļi, ș-aĭa măĭ đes a fakut kopiĭi — stari ribolovci nisu znali za udicu, ribe su na reci lovili rukama, i to su najčešće činila deca ◊ kînd a trăbuit pĭeșć măĭ mulț, kum a fuost đi prazńiku đi puost, atunśa s-a dus aĭ batrîń dupa pĭeșć, ș-aĭa nuapća — kada je trebalo više ribe, kao za posne slave, onda su u rubolov odlazili stariji, i to noću [Por.] ∞ pĭașće | | [Vidi] |
|
|
|
| 4058 | plokuon | plocon | поклон | plokuon (mn. plokuańe) [akc. plokuon] (i. s.) — (zast.) poklon, dar ◊ s-a fakut đi rușîńe, s-a dus la nuntă fara plokuon — osramotio se, otišao je na svadbu bez poklona ♦ sin. dar, śinstă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4968 | pluoskă | ploscă | буклија | pluoskă (mn. pluoșć) [akc. pluoskă] (i. ž.) — buklija, ploska ◊ pluoska ĭe vas đi bĭare pļoskanat, đi ļemn or pomînt, ku kare s-a kĭemat guoșći la nuntă — buklija je pljosnati drveni ili zemljani sud za piće, kojim su se gosti pozivali na svadbu ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đe pļuoșć: đi ļegat pista umăr, đi dus în mînă, ĭastă șă đe stîklă — ima više vrsta ploski: za nošenje preko ramena, za nošenje u ruci, ima i staklenih ◊ pluoska guovi — mladina buklija ♦ var. pļuoskă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. fedeleș [Tim.] ∞ vas | | [Vidi] |
|
|
|
| 6528 | potaĭńik | spion | шпијун | potaĭńik (mn. potaĭńiś) (i. m.) — špijun, tajni agent ◊ s-a puvestît đeșkis kă Ĭuana Kaļińi s-a țînut ku Bugari, ș-a fuost potaĭńiku luor; dupa śe s-a dus Bugari, aĭ nuoștri a spînḑurato — pričalo se otvoreno da je Jona Kalinina bila bugarska ljubavnica i njihov špijun; po odlasku Bugara, naši su je osudili i obeseili [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6428 | potlogarĭ | potlogar | слепи миш | potlogarĭ (mn.) (i. m.) — (zoo.) slepi miš, šišmiš (Plecotus auritus) ◊ potlogar ka numiļi rumîńesk alu pîtpalak, or iļiļak, ĭe dus đin Banat — potlogar kao vlaški ime za šišmiša, doneto je iz Banata (Krivelj, Brestovac, Šarbanovac) [Crn.], (Sige) [Hom.], (Ranovac, Kladurovo) [Mlava] ♦ dij. var. plutogarĭ (Plamna) [Pad.], potlogarĭ (Boljetin) [Por.] ∞ pîtpalak | | [Vidi] |
|
|
|
| 6424 | poștarĭ | poștar | поштар | poștarĭ (mn.) (i. m.) — poštar, pismonoša ◊ kînd puoșta s-a dus ku kalu, dakă poștarĭu a dus bań măĭ mulț, ku ĭel a mĭers șî kîći un žîndarĭ înarmat — kada se pošta prenosila konjem, ako je poštar nosio veće novce, sa njim je išao i po jedan naoružani žandarm [Por.] ∞ poștă | | [Vidi] |
|
|
|
| 6423 | poștă | poștă | пошта | poștă (mn. poște) (i. ž.) — 1. pošta ◊ poșta đimult s-a dus pi kal — pošta se nekad nosila na konju 2. autobus ◊ la kămiuon ku kare s-a karat lumĭa în oraș șî napuoĭ, ĭa-m ḑîs poșta — komion kojim su se ljudi vozili u grad i nazad, zvali smo pošta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4984 | primĭažđe | primejdie | опасност | primĭažđe (mn. primĭežđ) [akc. primĭažđe] (i. ž.) — opasnost, nesreća; zlo ◊ nu s-a dus kî ĭ-a spus o vrîžîtuare să nu pļaśe la drumo-la, kă-l așćată vro primĭažđe rîa — nije otputovao jer mu je jedna vračara rekla da ne polazi na taj put, jer ga čeka neka velika opasnost ◊ đi primĭažđa ursată uomu nu puaće skapa ńiśkum — od zle sudbine čovek ne može uteći nikako ◊ (u izr.) are primĭažđe — preti mu opasnost ◊ (u izr.) ažuns la primĭažđe grĭa — doživeo je tešku nesreću ◊ (ver.) rumîn-aĭ batrîń tare a kreḑut kî ĭe tuata primĭažđa lupadată đi la vrîžîtuorĭ kare lukră ku al rău — stari Vlasi su čvrsto verovali da je svaka nesreća nabačena od vračara koje se bave crnom magijom ♦ var. primĭežđe ♦ sin. rău [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 779 | pristaĭkă | pestelcă | кецеља | pristaĭkă (mn. pristaĭś) [akc. pristaĭkă] (i. ž.) — kecelja, deo ženske nošnje ◊ mi-am pus pristaĭka șî krețanu ku puĭ, șî m-am dus la źuok — obukla sam kecelju i šareni krecan, i otišla na igranku ♦ sin. zavĭelkă [Hom.] ♦ dij. var. pistălkă, pistîălkă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5448 | prînḑ | prânz | ручак | prînḑ (mn. prînḑurĭ) [akc. prînḑ] (i. s.) — (nutr.) ručak ◊ l-aĭ rumîń-aĭ batrîń prînḑu a fuost pi la noă śasurĭ — kod starih Vlaha ručak je bio oko devet sati ◊ kînd s-a lukrat în kîmp, prînḑu sa dus la luok unđ-a lukrat lumĭa — kad se radilo u polju, ručak se donosio na mesto gde su ljudi radili [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5450 | prînḑîșuor | prânzișor | доручак | prînḑîșuor (mn. prînḑîșuare) [akc. prînḑîșuor] (i. s.) — (demin.)(nutr.) doručak ◊ prînḑîșuoru s-a mînkat đimińața đinuapće la kasă, pănă nu s-a dus tot nat dupa lukru luĭ — doručak se jeo rano ujutru kod kuće, dok nije otišao svako za svojim poslom ♦ sin. fruștuk [Por.] ∞ prînḑ | | [Vidi] |
|
|
|
| 6231 | proîmblare | plimbare | шетање | proîmblare (mn. proîmblărĭ) [akc. proîmblare] (i. ž.) — šetanje, šetnja ◊ s-a dus în proîmblare, șî înga nu sa măĭ întuors — otišao je u šetnju, i još se nije vratio ♦ var. proumblare [Por.] ∞ umbla | | [Vidi] |
|
|
|
| 3274 | prokît | latrină | клозет | prokît (mn. prokîće) [akc. prokît] (i. s.) — (zast) nužnik, klozet ◊ prokît ĭe luok unđe uomu sa duśe pintru ĭel — „prokot” je mesto gde čovek ide poradi sebe ♦ sin. ișîtuare, nužńik [Por.] ♦ dij. var. pruokît (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. prokăt (Manastirica) [Mlava] ◊ s-a dus sî sa kaśe în prokît — otišao je da vrši nuždu u klozetu (Vrbica) [Stig] ∞ nužńik | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5893 | propuadă | broboadă | забрадача | propuadă (mn. propuađe) [akc. propuadă] — 1. zabradača, zabratka ◊ propuada a fuost o pînḑă-n gustă șî lunguĭată, lupadată pista śapsă șî pļećirĭ șî ļegată supt barbă — zabradača je bila usko i dugo platno, prebačeno preko čepeca i pletera, i vezano ispod brade 2. marama ◊ propuada ĭe în Mlaua kîrpă în patru kuolțurĭ, ku kare muĭeriļi sa-npurpađesk — propoda je u Mlavi naziv za četvrtastu maramu kojom se žene zabrađuju 3. prevez ◊ propuadă s-a ḑîs la un peșkirĭel în triĭ kuornurĭ la vîr, kare a dus guovĭa la nuntă, slubaḑît pista frunće pănă la nas, să nu-ĭ sa vadă uoki — prevez je bio trouglasti peškirić koji je mlada nosila na svadbi, spuštenog preko čela do nosa, da joj se oči ne vide ♦ sin. popuon [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5367 | proumbla | preumbla | шетати | proumbla (ĭuo proumblu, ĭel proumblă) [akc. proumbla] (gl. p. ref.) — šetati, prošetati; provesti se, zabavljati ◊ s-a dus fata sî sa proumbļe pi lînga rîu — otišla je devojka da se prošeta pored reke ♦ var. proîmbla ♦ up. pļimba [Por.] ♦ dij. var. preumbla (Slatina) [Crn.] ∞ umbla | | [Vidi] |
|
|
|
| 4172 | puală | poală | крило | puală (mn. puaļe) [akc. puală] (i. ž.) — 1. (anat.) krilo ◊ țîńe kopilu în puală, șă-l ļagînă sî-l aduarmă — drži dete u krilu, i ljulja ga da ga uspava 2. (o nošnji) podsuknja ◊ muĭeriļi supt krețan a dus puaļiļi întariće — žene su pod krecanom nosile uštirkane pole 3. (geog.) podnožje ◊ ažuns la puaļiļi munțî, ș-a đižugat buoi să-ĭ uđińaskă — stigli su do podnožja planine, i raspregli volove da ih odmore ♦ up. polakă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3815 | pumeńi | pomeni | будити | pumeńi (ĭuo pumeńesk, ĭel pumeńașće) [akc. pumeńi] (gl. p. ref.) — 1. buditi ili probuditi nekoga iz sna; buditi se, probuditi se ◊ s-a dus să pumeńaskă lukratuori, kî s-a varsat zuoriļi — otišao je da probudi radnike, jer je svanulo ◊ kopilu s-a pumeńit șî plînźe — dete se probudilo i plače 2. pominjati nekoga, sećati ga se ◊ ńi luvarîm la taĭnă, șî pumeńirîm pi tuoț aĭ nuоștri aĭ batrîń — započesmu priču, i pomenusmo sve naše stare ◊ kînd uomu sugiță, vrunu ăl pumeńașće, șî dakă giśașće kare, sugițatu stă — kada čovek štuca, neko ga pominje, i ako pogodi ko je, štucanje prestaje [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3971 | pustîșag | pustișag | пустара | pustîșag (mn. pustîșagurĭ) [akc. pustîșag] (i. s.) — (augm.) pustara, velika pustoš ◊ lumĭa s-a dus în țărĭ, saćiļi nuaștre sînt guaļe, țînutu nuostru ĭe un pustîșag mare — ljudi su otišli u inostranstvo, naša sela su prazna, naša oblast je jedna velika pustara [Por.] ∞ pustîń | | [Vidi] |
|
|
|
| 3595 | razńit | răznit | одвојен | razńit (razńită) (mn. razńiț, razńiće) [akc. razńit] (prid.) — odvojen, odeljen ◊ s-a dus la munće, să mîńe uoĭļi, razńiće đin stîna a baśiĭi — otišao je u planinu, da dotera ovce, odvojene iz bačijske smeše ◊ stă trist în kuot, razńit đi tuoț — stoji tužan u ćošku, odvojen od svih [Por.] ∞ razna | | [Vidi] |
|
|
|
| 4211 | răsuśit | răsucit | упреден | răsuśit (răsuśită) (mn. răsuśiț, răsuśiće) [akc. răsuśit] (prid.) — upreden, uvijen, uvrnut, usukan ◊ s-a dus muoșu la babă ku mustîațîļi răsuśiće, ka kokuoșu ku kuada rîđikată — otišao čiča kod babe sa usukanim brkovima, kao petao sa dignutim repom ♦ up. suśit [Por.] ∞ suśi | | [Vidi] |
|
|
|
| 6515 | rîsarit | răsărit | свитање | rîsarit1 (mn. rîsariturĭ) (i. ž.) — 1. (astr.) svitanje, svanuće, osvit ◊ uoĭļi sa mînă la paskut în rîsarit đi suare — ovce se teraju na pašu u osvit sunca 2. (strana sveta) istok ◊ sa dus kîtra rîsarit — otišao je na istok ◊ (rel.) kînd la pomană sa śiare mărturiĭa, ći-ntuorś kîtra rîsarit, faś kruśe șă spuń rugamîntu — kad se na pomani zatraži marturija (svedočenje), okreneš se prema istoku, prekrstiš se i izgovoriš molitvu ◊ saćanu lukră đi la rîsarit pănă la zovărńit — seljak radi od svanuća od sumraka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4385 | rostî | rosti | уредити | rostî (ĭuo rostăsk, ĭel rostîașće) [akc. rostî] (gl. p.) — urediti, srediti ◊ a lasato mumî-sa să rostîaskă kasa, kă vin guoșći, da ĭa s-a dus în proîmblare — ostavila je majka da sređuje kući, jer dolaze gosti, a ona je otišla u šetnju ◊ kasa rostîtă ĭe fața muĭeri — sređena kuća je lice žene [Por.] ∞ ruost | | [Vidi] |
|
|
|
| 3485 | ruabă | roabă | колица | ruabă1 (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — (tehn.) kolica ◊ ruabă ĭe karuț đi ļemn ku o ruată mikă đinainće, ku kotur mik la mižluok, șî ku doĭ kraś la urmă, kare iĭ țîń in mîń kînd trăbe să-npinź ruaba — drvena kolica su kolica sa jednim točkom spreda, sa malim sandukom na sredini, i sa dve drške pozadi, koje držiš rukama kada guraš kolica ◊ ku ruaba a dus ĭarbă đi puorś, a karat tuor pi luok, ș-a dus alt tovar kare a fuost grĭeu đi dus în șîaļe — kolicima se vozila trava za svinje, razvozilo se đubre po njivi, i vozio se drugi teret koji je bio težak da se nosi na leđima ♦ sin. (inov.) karuță [GPek] ◊ ruaba đi ļiemn a fuost grĭa șî ĭa, da șî lukru kare s-a lukrat ku ĭa, kă ruata ĭ-a fuost pusă đipartat înainće, șî tuota greotaća a kaḑut pi pućarĭa uomuluĭ — drvena kolica bila su sama teška, kao i posao koji se sa njima radio, jer je točak bio stavljen daleko napred, pa je sav teret padao na snagu čoveka (Rudna Glava) ♦ var. roabă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5777 | rupćiguos | rupcigos | дроњав | rupćiguos (rupćiguasă) (mn. rupćiguoș, rupćiguasă) [akc. rupćiguos] (prid.) — 1. dronjav, odrpan; pocepan ◊ rupćiguos ĭe uom kare puartă țuaļe rupće — odrpan je čovek koji nosi pocepanu odeću 2. (fig.) siromašan, bedan ◊ s-a dus źińirĭe-n kasă la ńișći rupćiguoș, fara mîț șî fara kîńe — prizetio si kod nekih siromaha, koji nemaju ni kučeta ni mačeta [Por.] ∞ rupĭa | | [Vidi] |
|
|
|
| 4673 | sađit | sădit | сађење | sađit1 (mn. sađirĭ) [akc. sađit] (i. s.) — (agr.) sađenje ◊ s-a dus sorî-mĭa s-ažuće la muma, kă are mult lukru ku sađit la śapă — otišla mi sestra da pomogne majci, jer ima mnogo posla oko sađenja luka ◊ a grabit ku sađitu, să nu-ĭ prindă pluaĭa — žurili su sa sađenjem, da ih ne uhvati kiša [Por.] ∞ sađi | | [Vidi] |
|
|
|
| 3179 | sak | sac | џак | sak (mn. saś) (i. m.) — džak, vreća ◊ saku ĭe o trastă mare, țasut đi kîńipă, sî puată sî țînă tovar grĭeu — džak je velika torba, izatkan od konolje, da bi mogao da drži težak teret ◊ în sak s-a dus la muară buobe đi grîu or đi kukuruḑ, da đi la muară s-a-ntuors ku ĭel pļin đi fańină — u džaku se nosilo na vodenicu žito, ili kukuruz, a iz vodenice se vraćali sa njim punim brašna ◊ saku pļin s-a karat ku karu, or pi kal, da kare aĭa n-avut, l-a dus în șîaļe — pun džak vozio se kolima, ili na konjima, a ko to nije imao, nosio ga je na ledjima ◊ kînd s-a dus în șîaļe, saku pļin s-a pus pi trastă ku obrăń, șî s-a rîđikat-n șîaļe, da obrăńiļi ļ-a ļegat đi-nainće, pista pĭept — kad se nosio na leđima, džak se postavljao na torbu sa uprtačima, a uprtači su se vezila spreda, na grudima [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2740 | salbă | salbă | ниска | salbă (mn. salbĭe) [akc. salbă] (i. ž.) — niska, traka sa dukatima ◊ salbă ĭe o șļingă fakută ďe pliș, pe kare feťiļi vrodata a dus galbińi la gît — salba je jedna plišana traka, na kojoj su devojke nekada nosile dukate oko vrata [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4429 | samînță | sămânță | семе | samînță (mn. samînț) [akc. samînță] (i. ž.) — (bot.) seme ◊ tota buĭađa are samînță đin kare prokrĭașće fir nou đ-așa buĭađe — svaka biljka ima seme, iz koga ponovo izraste novo stablo takve biljke ◊ kare n-avut samînța đi grîu, s-a dus la Kraĭnă s-o kumpire — ko nije imao seme žita, išao je u Krajinu da ga kupi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4376 | satuos | setos | жедан | satuos (satuasă) (mn. satuoș, satuasă) [akc. satuos] (prid.) — žedan ◊ kosîtuori sa vaĭtă kă sînt satuoș, da ńima nu s-a dus dupa apă — kosci se žale da su žedni, a niko nije otišao po vodu [Por.] ∞ sîaće | | [Vidi] |
|
|
|
| 3357 | săčerar | săcerar ? | српарник | săčerar (mn. săčerarĭ) [akc. săčerar] (i. m.) — (tehn.) srparnik, nosač srpova ◊ săčeraru ĭe fakut dim lemn ka kruča, kare pe părțili amîndoă are găurĭ să sa bađe săčerli ku vîrfurli în năuntru, să nu sa taĭe ala kare ăl duče — srparnik je izrađen od drveta kao krst, koji na oba kraka ima rupe u koje se umeću srpovi sa vrhovima unutra, da se ne bi posekao onaj koji ga nosi ◊ în săčerar s-a țînut săčerli — u srparniku su se držali srpovi ◊ kînd s-a dus la săčerat, săčeraru pănă la lok l-a dus vrun baĭat pe čumag pe umere — kad se išlo na žetvu, srpalnik je do njive nosio neki momak na štapu preko ramena ◊ kînd s-a furșit ku săčeratu, săčerli ĭară s-a-ntors în săčerar și l-a dus la kasă și l-a atîrnat în lok unde s-a țînut și alta marfă de lukrat în kîmp — kada je žetva bila gotova, srpovi su se vraćali u srparnik koga su donosili kući i kačili ga na mesto gde su se čuvale i druge poljoprivredne alatke [Tim.] ∞ sîśarat | | [Vidi] |
|
|
|
| 4493 | Sîmțî | Sâmți | Младенци | Sîmțî [akc. Sîmțî] (i. m.) — (kal.) Mladenci ◊ Sîmțî sa sîrbĭaḑă ka pomana lu patruḑăś đi kopiĭ kare ĭ-a omorît ĭemrei pintru śe s-a dus în koļindrĭeț în śinsta lu Dumńeḑîu — Mladenci se slave kao pomen na četrdesetoro dece koje su ubili Jevreji zbog učešća u kolindrecima u čast Boga (Leskovo) [GPek] ◊ la Sîmț sa întîńesk ĭarna ku vara, șî sa ĭau la bataĭe: vară dă žos ku ĭarna, ama iĭ pĭer patruḑăś șî patru đi baĭeț — na Mladence se sreću zima i leto, i započinju rat: leto pobeđuje, ali joj ginu četrdeset i četiri mladića (Rudna Glava) [Por.] ◊ la Sîmț s-a bat „babiļi”, ḑîļiļi rîaļe đi ĭarnă, ku „muoșî”, ḑîļiļi buńe đi vară; muoșî frîng babiļi șă ļi bagă-n pomînt, șă đi-ńaļe pomîntu pista vară kapîtă rîveńală — na Mladence se biju „babe”, zli zimski dani, sa „starcima”, dobrim letnjim danima; starci pobeđuju i nabiju babe u zemlju, i od njih zemlja preko leta dobije vlagu (Debeli Lug) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2237 | sîmḑîĭană | sânziană | ивањски цвет | sîmḑîĭană (mn. sîmḑîĭańe) [akc. sîmḑîĭană] (i. ž.) — (bot.) ivanjski cvet (Galium verum), broćika ◊ sîmḑîĭańiļi a kuļes fĭaćiļi marĭ la Sîmḑîĭană; s-a dus în kuļes đinuapće, pi ińima guală, șă pi lînga sîmḑîĭană, a kuļes ș-alalće buĭeḑ buńe đi ļiak: romańiță, măturĭaļe, podubiță — ivanjsko cveće brale su devojke na Ivandan; u berbu su išle rano ujutru, na šte srca, i pored ivanjskog cveća brale su i drugo lekovito bilje: kamilicu, kantarion, majčinu dušicu ◊ đin sîmḑîĭańe fĭaćiļi a-nplećit kunuń, șă ļ-a pus đisupra đi ușă, să dukă sînataće șî naruok la kasă, da birekĭet la moșîĭe — od ivanjskog cveća devojke su plele vence i stavljale ih na pročelje kuće, da donesu zadrvlje i sreću ukućanima, a berićet njihovom imanju ♦ var. sînḑîĭană [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4695 | sîn | sân | недра | sîn (mn. sînurĭ) (i. s.) — nedra ◊ sîn ĭe parća kimĭeșî kare astrukă pĭeptu șî burta — nedra su deo košulje koji pokriva grudi i stomak ◊ mama a fakut pi tata la luok, șî pănă la koļibă l-a dus în sîn — baba je moga oca rodila na njivi, i do kuće ga je nosila u nedrima ◊ sînu kimĭeșî đi bîtrîńață a fuost larg, șî la muĭerĭ askultat ka trastă — nedra starinske košulje bila su široka, i ženama su često služila kao torba [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3401 | skalan | scălan | вешовка | skalan (mn. skalań) [akc. skalan] (i. m.) — 1. vešovka*) ◊ skalan sa kĭamă duauă druź đi kukuruḑ ļegaće ku gižîļi una đi alta — vešovka je veza između dva klipa kukuruza, vezana šašom jedan za drugi ◊ kukuruḑu aļes đi samînță s-a ļegat skalan șî s-a atîrnat supt strĭeșînă sî sa ușće măĭ bińe — kukuruz odabran za seme vezivao se u vešovke i kačio pod nadstrešnicu da se bolje suši 2. grozd ◊ kopiĭ stau skalan atîrnaț pi gard, șî sa uĭtă la luoptă — deca vise na ogradi okačena ko grozd, i gledaju fudbal ◊ a kuļes viĭa, da n-a dus un skalan đi strugurĭ sî đa la kopiĭ — obrao vinograd, a deci nije doneo ni vezicu grožđa ♦ sin. gramadă, șîr [Por.] ∞ kukuruḑ | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5178 | skalda | scălda | купати | skalda (ĭuo skald, ĭel skaldă) [akc. skalda] (gl. p. ref.) — kupati ◊ s-a dus ku uoĭļi la rîu să ļi skalđe, kă trăbe să ļi tungă ḑîļiļi-șća — otišli su ovcama na reku da ih okupaju, jer treba da ih šišaju ovih dana ◊ kînd am fuost kopil, ma skalda mama într-o karļiță mare, în kara s-a taĭat puorśi — kad sam bio dečak, kupala me je baba u jednom velikom koritu, u kome su se klale svinje ♦ up. spala [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3520 | skăpatat | scăpătat | залазак | skăpatat (mn. skăpataťe) [akc. skăpatat] (i. s.) — 1. (o Suncu) zalazak; suton ◊ Soariļi ĭe la skăpatat, akușa ĭe čina — Sunce je na zalasku, skoro će večera ◊ skăpatatu soarluĭ — zalazak sunca 2. (o prostoru) zapad, strana sveta ◊ ažuns la raskruče, și s-a dus la skăpatat — stigao je na raskršće, i otišao na zapad ♦ var. skîpatat ♦ up. skăpăta [Kmp.] ∞ skapa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4765 | skimba | schimba | мењати | skimba (ĭuo skimb, ĭel skimbă) [akc. skimba] (gl. p. ref.) — menjati, promeniti, zameniti, razmeniti; presvući se ◊ n-a fuost aăla luoku luĭ đintîń, numa ĭel l-a skimbat măĭ amînat ku vrunu — nije to bilo njegovo mesto od početka, nego ga je on kasnije zamenio sa nekim ◊ s-a imat ka puorku, șî s-a dus la kasă sî sa skimbe — isprljao se kao svinja, i otišao je kući da se presvuče ◊ a pļekat în bankă să skimbe galbińi, ama pi drum l-a apaurît uoțî — krenuo je u banku da razmeni dukate, ali su ga usput opljačkali lopovi ♦ sin. primeńi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4737 | skimotoșală | schimonoseală | неред | skimotoșală (mn. skimotoșăļe) [akc. skimotoșală] (i. ž.) — nered ◊ s-a dus, da skimotoșala mĭ-a lasat miĭe să sîruĭ — otišli su, a nered su ostavili meni da sredim ♦ skr. skimoșală ♦ var. skimotosală [GPek] ∞ skimotoșî | | [Vidi] |
|
|
|
| 2932 | skurtak | scurtac | кратеж | skurtak (mn. skurtaś) [akc. skurtak] (i. m.) — (ret.) kratež, okratak, krljak, koji je kraći od uobičajene dužine ◊ rîa ĭe padurĭa pi arșîță, numa kîći un skurtak koļa-koļa — slabo je rastinje na pržolju, samo poneki krljak tu i tamo ◊ s-a dus în bataĭe ku vrun skurtak, kare a ramas pitulat đi la dĭedî-su — otišao je u borbu sa nekim kratežom, koji je ostao sakriven od njegovog dede [Por.] ∞ skurta | | [Vidi] |
|
|
|
| 4820 | slăńinuță | slăninuță | сланиница | slăńinuță (mn. slăńinuț) [akc. slăńinuță] (i. ž.) — (nutr.) (demin.) slaninica ◊ ń-a dus șă kîći un parśel đi slăńinuță ku usturoĭ ćinîr, șî pîńe kaldă đin śirińe — doneli nam i po jedno parče slaninice sa mladim belim lukom, i toplim hlebom iz crepulje ♦ / dem < slańină [Por.] ∞ slańină | | [Vidi] |
|
|
|
| 4360 | slobođeńe | slobodzenie | ослобођење | slobođeńe (mn. slobođeń) [akc. slobođeńe] (i. ž.) — oslobođenje ◊ partizańi a dudait mńamțî, șă Tita ń-a dus slobođeńe — partizani su oterali Nemce, i Tito nam je doneo oslobođenje ◊ đi la slobođeńe pănă astîḑ țara sîrbĭaskă mult sa skimbat — od oslobođenja do danas srpska država se mnogo promenila [Por.] ∞ slubaḑî | | [Vidi] |
|
|
|
| 4347 | slubaḑî | slobozî | пустити | slubaḑî (ĭuo slubuod, ĭel slubuađe) [akc. slubaḑî] (gl. p. ref.) — 1. pustiti, osloboditi ◊ daskulu a slubaḑît șkolari đi la șkuală sî sa dukă la kasă, da iĭ s-a dus đirĭept la rîu la skaldat — učitelj je pustio đake iz škole da idu kući, a oni su otišli pravo na reku na kupanje ◊ kînd trĭaśe amńaḑîțu, vrĭamĭa ĭe sî sa slubuadă vićiļi la pașuńe — kad prođe podne, vreme je da se pusti stoka na pašu ◊ a slubaḑît radionu prĭa tare, da kopiĭi înga duorm — pustio je radio prejako, a deca još spavaju 2. sjuriti se, napasti ◊ kîńiļi n-a fuost ļegat, șî s-a slubaḑîț ku furiș la un drumaș đ-a ăla, saraku, abĭa a skapat — pas nije bio vezan, pa se krišom sjurio na putnika da je ovaj, siroma, jedva utekao ♦ var. sluboḑî [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4815 | službă | slujbă | служба | službă (mn. službĭ) [akc. službă] (i. ž.) — služba, posao ◊ s-a dus tot bat la lukru, la urmă a do pĭerdut služba — išao je stalno pijan na posao, na kraju je izgubio službu ◊ đi đemult în bisîarika nuastră puopi n-a țînut služba — odavno u našoj crkvi popovi nisu držali službu [Por.] ∞ služî | | [Vidi] |
|
|
|
| 2315 | smidaruĭkă | crizantemă | хризантема | smidaruĭkă (mn. smidaruĭś) [akc. smidaruĭkă] (i. ž.) — (bot.) hrizantema (Chrysanthemum indicum) ◊ smidaruĭka ĭe fluare đin bașćauă; înfulare tuamna, are fluorĭ în tuaće fĭelurĭ: albĭe, vînîće. ruoșîĭe, bilovinś, galbińe — hrizantama je baštensko cveće; cveta u jesen, ima cvetove svih boja: bele, plave, crvene, ljubičaste, žute ◊ babiļi uskă smidaruĭśiļi, sî aĭbe pista ĭarnă fluorĭ đi dus la morminț — babe suše hrizanteme, da imaju preko zime cveće za nošenje na groblje [Por.] ♦ dij. sin. krizantemă (Manastirica, Mlava) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4688 | snopi | snopi | снопити | snopi (ĭuo snopĭesk, ĭel snopĭașće) [akc. snopi] (gl. p. ref.) — 1. snopiti, praviti snopove ◊ s-a dus sîngur să snopĭaskă grîu, kî nuĭe mult — otišao je sam da snopi žito, jer ga nema mnogo 2. sitniti, komadati, kasapiti ◊ n-avut satară, ș-a snopit karńa ku sakurĭa — nije imao sataru, pa je kasapio meso sekirom 3. (fig.) iskasapiti, poseći ◊ đi mulće uorĭ, turśi a tunat în lumĭe adunată la vro visaļiĭe, ș-a snopit pi tuoț kare n-ažuns să fugă — više puta su Turci upadali u skupove ljudi koji su bili okupljeni na veseljima, i iskasapili sve koji nisu stigli da pobegnu [Por.] ∞ snuop | | [Vidi] |
|
|
|
| 4687 | snuop | snop | сноп | snuop (mn. snuopĭ) (i. m.) — snop, svežanj ◊ snuopu s-a ļegat đin poluoź đi grîu — snop se vezivao od rukoveti žita ◊ snuopi s-a ļegat ku kurpiń or ku ćiĭ — snopovi su se vezivali lijanom ili likom ◊ snuopi s-a dus pi brukă kîći duoĭ, or dakă uomu a fuost măĭ țapîn, kîći patru — snopovi su se nosili na obramčici po dva, ili ako je čovek bio jači, po četiri ◊ pănă nu sa karat la are, snuopi s-a grîmađit în krîstină — dok se nisu vozili na gumno, snopovi su bili sadenuti u krstine [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4700 | sokoćală | socoteală | скаламерија | sokoćală (mn. sokoćaļe) (i. ž.) — (tehn.) (pej.) skalamerija, naprava ◊ mĭ-a dus o sokoćală în traușă ku kare nu șću śe sî ma fak — doneo mi je u dvorište neku skalameriju sa kojom ne znam šta da radim [Por.] ∞ sokoći | | [Vidi] |
|
|
|
| 2752 | spinćikat | spintecat | располућен | spinćikat (spinćikată) (mn. spinćikaț, spinćikaće) [akc. spinćikat] (prid.) — raspolućen; rasečen, rascepan, rasparan, rasporen ◊ mĭ-a dus pĭeșći spinćikaț, n-am avut mare lukru pi lînga iĭ — doneo mi je rasporenu ribu, nisam imao mnogo posla oko nje ◊ tutuśi spinćikaț ĭ-a lasat în padure, n-are ku śe să-ĭ tragă — raspolućene panjeve ostavio je u šumi, nema čime da ih izvuče ♦ var. spinćekat ♦ up. đispinćikat [Por.] ∞ spinćika | | [Vidi] |
|
|
|
| 4613 | spînḑuratuare | spânzurătoare | вешала | spînḑuratuare (mn. spînḑuratuorĭ) [akc. spînḑuratuare] (i. ž.) — vešala ◊ flokańi a fakut în mižluoku satuluĭ spînḑuratuare đi triĭ bîrńe ńiśopļiće, ș-a spînḑurat pi Tuku Strain, kî s-a dus đi la iĭ la părtizań — četnici su u sred sela podigli vešala od tri neotesane grede, i obesili Tiku Straina jer ih je napustio i otišao u partizane [Por.] ∞ spînḑura | | [Vidi] |
|
|
|
| 3968 | spoveđeńe | spovedanie | исповедање | spoveđeńe (mn. spoveđeń) [akc. spoveđeńe] (i. ž.) — (rel.) ispovedanje, priznanje grehova; ispoved ◊ s-a dus în bîsîarikă la spoveđeńe — otišao u crkvu na ispovedanje ◊ ńiś la spoveđeńe n-a spuso — ni na ispovedi je nije odao [Por.] ∞ spoveđi | | [Vidi] |
|
|
|
| 4750 | stag | steag | барјак | stag (mn. stagurĭ) (i. m.) — barjak, zastava ◊ stagu nunțăsk l-a dus în mînă un danak, mĭergînd pi kal în frunća nunțî — svadbarski barjak je nosio u ruci jedan mladić, jašući konja na čelu svadbe ◊ la nuntă ku dîrzarĭ, dîrzari a kîlarit înainća lu danaku ku stagu — na svadbi sa drzarima, drzari su jahali ispred momka sa barjakom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4424 | stîmpara | stîmpăra | хладити | stîmpara (ĭuo stîmpîr, ĭel stîmpîră) [akc. stîmpara] (gl. p. ref.) — hladiti, utuliti, stišati; gasiti ◊ apa đi žumuļit puorku ĭe prĭa ferbinće, trăbe sî sa stîmpîre kîta, să nu ńi arđem — voda za šurenje svinje je prevrela, treba malo da se ohladi, da se ne opečemo ◊ s-a dus tata ku un uom la varńiță, trăbe astîḑ să stîmpîre varu — otišao je otac sa jednim čovekom na krečanu, treba danas da gase kreč ◊ fuoku ĭe prĭa tare, stîmpărăl kîta, să nu sa strîvĭaskă ļamńiļi fara ńiśkotrĭabă — vatra je prejaka, utuli je malo, da se ne troše drva nepotrebno ◊ tuota ḑîua a kosît, da n-avut ku śe sî stîmpîre săća — ceo dan je kosio, a nije imao čime da gasi žeđ ◊ grĭeu duor ĭ-a kaḑut pi ińimă, șî mĭarźe kîpiĭat pin lume, katînd ku śe să-l stîmpîre — težak bol mu je pao na srece, i luta ošamućen po svetu, tražeći čime može da ga stiša ◊ kînd śuava sa stîmpîră, kaldura sa mićikuļaḑă, da kînd sa stînźe, kaldura sa pĭarđe đi tuot — kad se nešto hladi, toplota se smanjuje, a kad se gasi, toplota nestaje sasvim ♦ sin. stînźa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4741 | strin | străin | стран | strin (strină) (mn. striń, strińe) [akc. strin] (prid.) — stran, tuđ ◊ dupa rato-l đintîń, s-a kîsîtorit la noĭ ńișći țîgań, bandaș, ń-a dus kînćiśe strińe ș-a strîkat pĭ-aļi nuaștre aļi batrîńe — posle prvog rata naselili su se kod nas neki Cigani, trubači, doneli su strane pesme i pokvarili naše stare ◊ a ramas satu pustîń, s-a dus ćińerișu în țară strină — ostalo je selo pusto, mladost je otišla u tuđu zemlju [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4842 | strîkatură | stricătură | покварењак | strîkatură (mn. strîkaturĭ) [akc. strîkatură] (i. ž.) — pokvarenjak, pokvarenština ◊ draku va șći unđe s-a gasît ku vro strîkatură, șî s-a dus ku ĭel în lumĭa albă — đavo će znati gde je našla nekog pokvarenjaka, i otišla s njim u beli svet ♦ var. strîkaśuńe [Por.] ∞ strîka | | [Vidi] |
|
|
|
| 4607 | sugițat | sughițat | штуцање | sugițat (mn. sugițaturĭ) [akc. sugițat] (i. s.) — (med.) štucanje ◊ kînd iĭ s-a-mparut k-o să-ĭ șća ińima đ-atîta sugițat, s-a dus ĭuta la duoltur — kad mu se učinilo da će mu stati srce od tolikog štucanja, otišao je brzo kod lekara ♦ var. sugițît [Por.] ∞ sugița | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2613 | sus | sus | горе | sus (pril.) — gore; iznad ◊ stîaļiļi sînt sus, pi śierĭ — zvezde su gore, na nebu ◊ đi sus — gornji, odozgore, koji je iznad, sa gornje strane ◊ zbuara pi sus — leti iznad tla, na visini; visoko ◊ (fig.) mĭarźe pi sus — ide ne gledajući nikog; ide dignuta nosa ♦ supr. źuos Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2547 | șapćesprîaśiļa | șaptesprecelea | седамнаести | șapćesprîaśiļa [akc. șapćesprîaśiļa] (br.) — sedamnaesti ◊ m-am dus amînat, ș-am fuost tuma șapćesprîaśiļa la rînd — otišao sam kasno, i bio sam tek sedamnaesti na redu ◊ a șapćesprîaśiļa ḑî — sedamnaestog dana [Por.] ∞ șapće | | [Vidi] |
|
|
|
| 2541 | șasă | șase | шест | șasă [akc. șasă] (br.) — šest ◊ unu, duoĭ, triĭ, patru, śinś, șasă — jedan, dva, tri, četiri, pet, šest ◊ șasă uorĭ — šest put ◊ đi șasă uorĭ s-a dus la duoltur — šest puta je odlazio lekaru [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3258 | śapsă | ceapsă | чепац | śapsă (mn. śepsurĭ) [akc. śapsă] (i. ž.) — (izob.) čepac, vrsta starinske ženske kape ◊ śapsa a fuost o kaśuļiță lunguĭată șî îngustă ku un kuorn înainće, kare a purtato muĭeriļi vrodată pi kap, prinsă ku kuopśe đi pļećirĭ — čepac je bila uska i duguljasta kapica sa jednim rogom napred, koju su žene nekada nosile na glavi, prikačenu kopčama za pletenice ◊ śapsa a fuost înpistrită ku braḑ — čepac je bio ukrašen vezom ◊ înga sa țîn minće povĭeșćiļi kum žîndari sîrbĭeșć a vurait muĭeriļi kare a dus śapsă, șî pi kare a prins ku ĭa-n kap, a tunso ka pi uaĭe, șî ĭa s-a pĭerdut đin puortu nuostru — još se pamte priče kako su srpski žandari jurili žene koje su nosile čepac, i koju su hvatali sa njime na glavi, strizali bi je kao ovcu, i on se izgubio iz naše nošnje ♦ var. śĭapsă, śapță ♦ up. pļećir [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6500 | śașmă | șașma | сачма | śașmă (mn. śeșmĭ) (i. ž.) — sačma ◊ śașmă ĭe buob đi plumb đi pușkă pîrlamaće — sačma je olovno zrno za pušku prelamaču ◊ în vînat dupa păsîrĭ vînatuori s-a dus ku śașmă maruntă — u lov na ptice lovci su išli sa sitnom sačmom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2655 | śinstă | cinste | част | śinstă (mn. śinsturĭ) [akc. śinstă] (i. ž.) — čast, dar, poklon; čestitka ◊ śinstă la rumîńi aĭ batrĭń a fuost mînkarĭa kare a duso kînd a fuost kĭemaț la vro nuntă — čast je kod starih Vlaha bilo jelo koje su kao pozvani gosti, nosili nekome na svadbu ◊ śinstă la nuntă s-a dus înprumut: astîḑ tu duś luor, mîńe, kînd đin kasa tĭa s-a-nsuară vrunu, duk iĭ țîĭe — čast se na svadbu nosila u zajam: danas nosiš ti njima, sutra, kad se ženi neko od tvojih, nose oni tebi [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 6492 | śobîrńak | ciobîrnac | мотка | śobîrńak (mn. śobîrńeś) (i. m.) — motka ◊ śobîrńak ĭe palugă đi vro doă mĭetre đi ļemn tare, pi kare doĭ inș a duso pi umîr șă pi ĭa a dus vrun tovar grĭeu, kare n-a putut să dukă un uom sîngur — čobrnjak je motka od oko dva metra od jakog drveta, koju su dva muškarca držala na ramenu i njome nosili neki teži teret, koji nije mogao da nosi jedan čovek sam ◊ (folk.) kînd đemult s-a furat fĭećiļi, baĭețî a dus fata pi śobîrńak, kare l-a bagat dupa braśiriļi fĭećĭ, șa duso đaporînga — kad su se nekad krale devojke, momci su devojku nosili na čobrnjaku, koji su nabijali devojci pod tkanice, i nosili na ramenima ♦ sin. pražînă, dorîngă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4957 | śonćit | ciuntit | окрњен | śonćit (śonćită) (mn. śonćiț, śonćiće) [akc. śonćit] (prid.) — okrnjen, osakaćen; očukan ◊ s-a dus în rat întrĭeg, da s-a-ntuor tuot śonćit — otišao je u rat čitav, a vratio se sav osakaćen ◊ đin uala śonćită a ramas numa îrburĭ — od očukanog lonca ostali samo ulomci [Por.] ∞ śonći | | [Vidi] |
|
|
|
| 3772 | śuakă | cioacă | брдо | śuakă (mn. śuoś) [akc. śuakă] (i. ž.) — (geog.) brdo; čuka ◊ s-a dus la śuakă ku vićiļi — otišao je na brdo sa stokom ◊ s-a mutat ku borđiĭu đin śuakă-n śuakă, kă lumĭa nuastră pi śuoś a trait — selio se sa burdeljem s brda na brdo, jer su naši ljudi na brdima živeli ◊ (u izr.) la śuakă — na brdu ◊ đi la śuakă — sa brda ◊ uom đi la śuakă — čovek sa brda, brđanin [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3236 | śuĭkă | ciuică ? | бата | śuĭkă (mn. śuĭś) [akc. śuĭkă] (i. m.) — (zast.) bata, izraz kojim se oslovljavao stariji brat ◊ śuĭkă a ḑîs fraćiļi au suora ćinîră la fraćiļi al bătrîn — „šujka” su govorili mlađi brat ili sestra starijem bratu ◊ vuorba śuĭkă s-a pĭerdut kînd a murit dĭeḑî nuoștri, în luoku ĭeĭ a veńit nană — reč „šujka” izgubila se kad su pomrli naši dedovi, na njeno mesto došla je „nana” ◊ vuorba śuĭkă în vrĭamĭa-ĭa a mĭers parĭake ku duoĭkă, kum a ḑîs frațĭ la suora măĭ mare — reč „šujka” išla je u paru sa „dojka”, kako su braća oslovljavala stariju sestru ♦ sin. nană ♦ up. duoĭkă [Mlava] ◊ la nuoĭ nuĭe vuorbă śuĭkă sî sa ńemuĭe ku ĭa, dar ĭastă Śuĭkă ka poļikra: Ĭoță lu Śuĭkă, Śuĭkońi, ama śe va însamna vuorba-ĭa, nu sa șćiĭe — kod nas nema reči „šujka” da se njome oslovljavaju, ali ima Šujka kao nadimak: Joca Šujkin, Šujkani, ali šta ona znači, ne zna se (Topla) [Crn.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5518 | śumag | ciomag | чомаг | śumag (mn. śumĭaźe) [akc. śumag] (i. s.) — čomag, tojaga ◊ śumag ĭe bît măĭ mare șî măĭ tare đi kît bît đu dus în mînă — čomag je štap veći i jači od štapa koji se nosi u ruci ◊ pi śumag đi bîtrîńață s-a dus fĭaćiļi kînd ļ-a furat baĭeți đi-nsurat — na čomagu su se nekad nosile devojke koje su momci krali za ženidbu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3406 | tîrnă | târnă | трмка | tîrnă (mn. tîrńe) [akc. tîrnă] — 1. (zast.) trmka, košnica za pčele ◊ tîrnă bătrîńaskă đi albiń ku vîru askuțît, împļećită đi nuĭaļe șî ļipită ku morśilă — starinska trmka za pčele šiljatog vrha, ispletena od pruća i oblepljena blatom ♦ up. stup, kuoșńiță 2. korpa pletara ◊ tîrnă ĭe vas împļećit đi nuĭaļe đi salkă, ku fund tare șă gura largă, đ-adunat la bukaće đi pi kîmp — korpa pletara je sud ispleten od vrbovog pruća, sa jakim dnom i širokim otvorom, za sakupljanje poljskih plodova ◊ tîrnă đe kuļes — korpa za berbu ◊ tîrnă đi dus pi mînă — ručna korpa ♦ sin. kutariță [Por.] ∞ stup | | [Vidi] |
|
|
|
| 3330 | tîrș | târș | прут | tîrș (mn. tîrșî) [akc. tîrș] (i. m.) — (bot.) 1. prut, grana, suvarak, šiba ◊ baba s-a dus în duos să aduńe tîrș uskaț, să aĭbă ĭarna đi ațîțîĭat fuoku — baba je otišla u šumu da skuplja suvarke, da ima zimi za potpalu ◊ pi nuoĭ daskulu ń-a batut ku tîrșu, kînd ń-a skapat vro vuorbă rumîńaskă în taĭnă — nas je učitelj udarao prutom, kad bi nam se omakla neka vlaška reč u govoru ◊ fînkă pi śuoś luoku ku ļivĭeḑ a fuost kostîșat, aĭ batrîń a fakut porkuońi pi tîrș, șî ĭ-a tras ku mîńiļi pănă la klańe — pošto je teren sa livadama bio na padini, stari su stogove postavljali na granje, i prevlačili ih rukama do plasta ◊ gard đi tîrș — živica, ograda od šiblja 2. pritka ◊ bît adîns taĭat în duos đi pasuĭ în građină, sa kĭamă tîrș — prut posebno isečen u šumi za pasulj u gradini, zove se pritka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5734 | tośi | toci | точити | tośi (ĭuo tośesk, ĭel tośiașće) [akc. tośi] (gl. p. ref.) — točiti 1. oštriti ◊ tośașće sakurĭa la tośilă — oštri sekiru na tocilu 2. poteći, šiknuti ◊ l-a tośit sînźiļi pi nas đin zăpușală — potekla mu je krv na noz zbog vrućine 3. točiti, natočiti ◊ s-a dus đimult în podrum să tośaskă vin đin butuoń, șî nuĭe înga să vină — otišao je davno u podrum da natoči vino iz bureta, i još ga nema [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3547 | tot | tot | све | tot1 (pril.) — I. sve 1. za vreme: stalno, neprestano ◊ đi vrĭamĭa đi rat nu s-a dus ńiś unđe, a fuost tot în sat — za vreme rata nije otišao nikuda, bio je sve u selu 2. za način a. ispred brojeva, pokazuje ponavljanje stalnog brojnog odnosa ◊ ușa strîmtă, da iĭ sa-mping tot duoĭ ku duoĭ — prolaz uzan, a oni se guraju sve dva po dva b. za isticanje istovetnosti ◊ a lor țîkă tot ńișći oțomań đi kînd lumĭa țîńe minće — njihov rod sve sami lopovi od kad svet pamti c. za isticanje brojnosti ◊ śe tot nu la fi întrabat, ama ĭel taśe, kă frika ĭ-a luvat ļimba — šta ga sve nisu pitali, ali on ćuti, jer mu je strah oduzeo jezik 3. za pojačavanje stupnja poređenja ◊ iĭ tuarnă apa să stîngă, da fuoku arđe tot măĭ tare șî măĭ tare, pănă nu do arsă koļiba đi tot — oni sipaju vodu da ugase, ali vatra gori sve jače i jače, dok koliba nije izgorela sasvim 4. uz neke glagole (misliti, govoriti), za dopuštanje mogućnosti kojoj se u sumnji daje prednost ◊ uńi s-a dus la stînga, da alalț tot ginđesk k-a fi fuost măĭ bun sa fi pļekat la đirĭapta — jedni su otišli na levo, a drugi sve misle da je bolje bilo da su pošli na desno 5. za isticanje prostornosti ◊ đ-aiśa pî pănă unđe vĭeḑ ku uoki, tot anuastră moșîĭe a fuost — odavde, pa sve dokle vidiš očima, sve je naše imanje bilo II. (u izr.) 1. svega, sasvim, potpuno, skroz ◊ kînd s-aduna tri, ku șapće șî ku ḑîaśe, ku tot ĭe doaḑăś — kad se sabere tri, sa sedam i deset, svega je dvadeset ◊ a veńit apa ku tot, șî ļ-a luvat kășîļi — nadošla je voda potpuno, i odnela im kuće ◊ la batut fara milă, șî l-a frînt đi tot — tukao ga je bez milosti, i skroz ga je polomio ◊ muĭarĭa a trekut pista tot, șî sa-ntuors la kasă — žena je prešla preko svega, i vratila se kući 2. svako ◊ tot nat vĭađe kă nuĭe bun — svako vidi da to nije dobro ♦ var. tuot [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4073 | totîrlat | rotund | округао | totîrlat (totîrlată) (mn. totîrlaț, totîrlaće) [akc. totîrlat] (prid.) — (geom.) okrugao ◊ totîrlă ĭe totîrlată — krug je okrugao ◊ s-a dus la rîu sî kaće ļaspiđe totîrlată đi pĭatră s-o pună pi varḑă-n kadă — otišao je na reku da traži okruglu kamenu ploču da je stavi na kupus u kaci [Por.] ∞ totîrlă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3227 | trastă | traistă | торба | trastă (mn. trășć) [akc. trastă] (i. ž.) — 1. torba ◊ trastă țasută — tkana torba ◊ trastă ku obrăń — torba za uprtačima ◊ trastă guală — prazna torba ◊ trastă pļină — puna torba ◊ kînd sa dus la muară ku trasta pļină đi grîu, a kusuto la gură sî nu sa vĭarsă — kad se išlo u vodenicu sa torbom punom žita, opšivao joj se otvor da se ne prospe 2. (za odeću) kad je neki haljekat loše krojen, ili je prevelik ◊ kimĭașa ĭe prĭa mare, stă trastă pi kopil — košulja je prevelika, visi kao torba na detetu ♦ (demin.) trastuță ♦ (augm.) trastuoń [Por.] ♦ dij. var. traĭstă (Majdanpek) [Buf.] ♦ up. tagîrță [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3875 | trĭabă | treabă | посао | trĭabă (mn. trĭeburĭ) [akc. trĭabă] (i. ž.) — 1. posao ◊ măĭ bun să n-aĭ ńiś o trĭabă ku așa uom — najbolje je da nemaš nikakva posla s takvim čovekom 2. valjanost, vrednost ◊ nuĭe ńiś đ-o trĭabă — ni za šta nije (ništa ne valja) ◊ uom đi trĭabă — valjan čovek; čovek od reči, čovek od poverenja 3. razlog; potreba ◊ (u izr.) ńiś k-o trĭabă — bez potrebe ◊ s-a dus fara ńiś k-o trĭabă — otišao je bez ikakvog razloga 4. (fig.) o ponašanju: dovesti nekoga u red ◊ l-a trĭekut pin palme, șî l-a dus la trĭabă — propustio ga je kroz šake, i doveo ga u red ♦ sin. lukru ♦ up. trăbuĭală [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 6332 | trĭen | tren | воз | trĭen (mn. trĭenurĭ) (i. s.) — voz ◊ vorba trĭen ka numiļi lu vuoz, s-a pastrat numa pin kînśiśe kare a kîntat lîutari — reč tren kao naziv za voz sačuvala se samo u pesmama koje su pevali violinisti ∎ (folk.) „trĭenuļe, pokńița-r ruata, śe maĭ đisparțît đi tata” s-a kîntat într-un kînćik đi ćińerișu kare ku vuozu s-a dus în rat — „vozu, nek ti pukne točak što si me odvojio od oca” pevalo se u jednoj pesmi o mladima koji su vozom otišli u rat [Por.] ♦ sin. vuoz | | [Vidi] |
|
|
|
| 6239 | tuns | tundere | шишање | tuns1 (mn. tunsurĭ) (i. m.) — šišanje ◊ s-a dus ku fiu-su la tuns — otišao je sa sinom na šišanje ◊ tunsura uoĭiluor — šišanje ovaca [Por.] ♦ dij. sin. poćeșît [Zvizd] ∞ tunźe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5329 | tutuk | tutuc ? | дрвљаник | tutuk2 (mn. tutuśe) [akc. tutuk] (i. s.) — drvljanik ◊ ļiamńiļi đi fuok dusă đin duos, sa sparg ku sakurĭa la tutuk, în lăturĭ đi kasă — drva doneta iz šume za ogrev, cepaju se sekirom na drvljaniku, podalje od kuće ◊ tutuk puaće fi șî supt șupă, kare o are, kă atunśa pluaĭa or zapada nu udă ļiamńiļi — drvljanik može biti i pod šupom, ko je ima, jer tada kiša ili sneg ne kvase drva ♦ sin. gruos, truș, ļiamńe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3580 | uaĭe | oaie | овца | uaĭe (mn. uoĭ) [akc. uaĭe] (i. ž.) — (zool.) ovca (Ovis aries) ◊ anuaștre uoĭ đe bîtrîńață a fuost miś, ku lînă lungă șă aspură — naše starinske ovce bile su male, sa dugom i oštrom dlakom ◊ uoĭļi nuaștre a putut mult sî rabđe fara mînkare, fara apă șî fara sare — naše ovce su mogle dugo da trpe bez hrane, vode i soli ◊ uńi avut șî uoĭ țîgaĭe, ku lînă muaļe, ama măĭ golańe đikît anuaștre — neki su imali i ovce cigaje, sa mekom vunom, ali su je imale manje nego naše [GPek] ◊ uoĭļi nuaștre a paskut șî pi zapadă: ku buotu șî ku piśuoru a rîkait zapada, ș-a ažuns pănă la ĭarbă đe paskut — naše ovce su pasle i po snegu: njuškom i nogom razgrtale su sneg, i dolazile do trave za pašu ◊ blînd ka uaĭa — pitom kao ovca (Rudna Glava) ◊ sa rîs aĭ batrîń kă uoļi nuaștre avut țîță ka la mîță — stari su zbijali šalu da naše ovce imaju vimena kao mačke (Tanda) [Por.] ◊ uoĭļi nuaștre a-nśeput sî sa pĭardă kînd komuńișći a dus „merinizațiĭe”, pi lînga anu 1958 — naša sorta ovaca počela je da se gubi, kada su komunisti uveli „merinizaciju” oko 1958. godine (Jasikovo) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 132 | uără | horă | коло | uără (mn. uărĭ) [akc. uără] (i. ž.) — 1. kolo, vrsta narodne igre u otvorenom krugu ◊ puartă uără dupa uără, da nu șćiĭe sî žuaśe kalumĭa — vodi kolo za kolom, a ne zna dobro da igra 2. veselje sa igrankom, kome mogu da prisustvuju svi ◊ nuĭe ńima la kasă, s-a dus tuoț în sat la uără — nema nikog kod kuće, svi su otišli u selo na igranku ♦ sin. danț [Por.] ♦ dij. var. uoră (mn. uorĭ) [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3688 | ućitankă | sală de clasă | учионица | ućitankă (mn. ućitănś) [akc. ućitankă] (i. ž.) — (inov.) (ret.) učionica ◊ ḑîua đi întîń mama m-a dus la șkuală șî m-a dat la oćitulu kare ma bagă în ućitankă, șî mĭ-arată în śe klupă trăbe sî șăd — prvog dana baba me je odvela u školu i predala učitelju koji me je uveo u učionicu, i pokazao u koju klupu treba da sednem ◊ șkuala nuastră avut doa ućitănś marĭ, ku apruape o sută đi șkolarĭ — naša škola je imala dve velike učionice, sa oko sto učenika [GPek] ∞ șkuală | | [Vidi] |
|
|
|
| 2472 | vapaĭță | văpaiţă | луч | vapaĭță (mn. vapăĭțurĭ) [akc. vapaĭță] (i. ž.) — (tehn.) luč, baklja ◊ vapaĭță s-a fakut đin viță đin viĭe — luč se pravio od vinove loze (Tanda) ♦ var. vapaĭț (i. m.) (Rudna Glava) ◊ vapaĭțu s-a fakut đin kuažă đi śerĭeș, uskată șî învîluită pi un bît, kare s-a dus în mînă — luč se pravio od trešnjine kore, osušene i obavijne oko jednog štapa, koji se nosio u ruci ◊ ku vapaĭț s-a dus nuapća-n peșkariĭe pi Șașka, kînd ļ-a trăbuit pĭeșć đi prazńik — sa lučom su noćom odlazili u rubolov na Šašku, kada im je trebala riba za slavu (Rudna Glava) ♦ sin. fakļiĭe [Por.] ∞ vapaĭe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5419 | veđa | vedea | видети | veđa (ĭuo văd, ĭel vĭađe) [akc. veđa] (gl. p. ref.) — 1. (o čulu) videti ◊ baba a pĭerdut uoki, nu măĭ vĭađe bun ka-ntîń — baba je izgubila oči, ne vidi više dobro kao ranije ◊ dakă va da buog, ńi veđem mîńe — ako da bog, vidimo se sutra ◊ uomu kare nu vĭađe, ĭe kĭuor — čovek koji ne vidi je slep 2. (o pažnji) gledati, paziti, brinuti ◊ n-avut kare să vadă đi kopi-ĭa, șî iĭ s-a dus în lumĭa albă — nije imao ko da gleda tu decu, pa su oni otišli u beli svet [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6041 | verźauă | vergea | арбија | verźauă2 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (folk.)(tehn.) arbija, harbija ◊ verźauă a fuost șî un bît đi ļemn or đi fĭer, ku kare s-a umplut pușćiļi aļi batrîńe la krĭamińe — harbija je bio štap od drveta ili metala, kojim se nabijala starinska puška kremenjača ◊ în kînćiśe oțășć s-a kîntat: „luvaĭ pușka șî verźaua, șî ma dusăĭ în aĭduśiĭe” — u hajdučkim pesmama se pevalo: „uzeh pušku i arbiju, pa odoh u ajdučiju” ♦ sin. razbik [Por.] ∞ pușkă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3238 | vilaĭt | vilaiet | свет | vilaĭt (mn. vilaĭće) [akc. vilaĭt] (i. s.) — svet; svetina ◊ s-a mîńiĭat pi parinț, a rîđikat nasu șî s-a dus în vilaĭt — naljutio se na roditelje, digao nos i otišao u svet ◊ a koluo ĭe alt vilaĭt, alta ļimbă, alt puort, alta mînkarĭe, alta lume — tamo je drugi svet, drugi jezik, druga nošnja, druga hrana, drugi ljudi ◊ iĭ s-a bat, da-n okuol s-adunat o gramadă đi vilaĭt — oni se biju, a okolo se skupila gomila svetine ♦ sin. lume, lumĭe [Por.] ∞ lume | | [Vidi] |
|
|
|
| 4829 | visaļi | veseli | веселити | visaļi (ĭuo ma visaļesk, ĭel sa visaļiașće) [akc. visaļi] (gl. p. ref.) — veseliti se, proveseliti, uveseljavati ◊ a primit plata șî s-a dus sî sa visaļaskă ku fîrtațî — primio je platu, i otišao da se proveseli sa društvom ◊ ku glumiļi luĭ ń-a visaļit tuota nuapća — svojim šalama uveseljavao nas je celu noć ♦ up. învisaļi [Por.] ∞ vĭasîl | | [Vidi] |
|
|
|
| 1701 | viskul | viscol | мећава | viskul (mn. viskuļe) [akc. viskul] (i. s.) — mećava, vejavica ◊ s-a dus ĭarna ku vićiļi la munće, șî kînd s-a pus viskulu, ĭa-ngețat đi frig akolo — otišla je zimi sa stokom u planinu, i kada je nastala mećava, ona se tamo smrzla od hladnoće [GPek] ♦ dij. var. viskuol [akc. viskuol] (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. visk (Rudna Glava) [Por.] ∞ viskuļi | | [Vidi] |
|
|
|
| 6464 | vîlvă | vâlvă | здухаћ | vîlvă (mn. vîlve) (i. ž.) — (demon.) ① zduhać, vedogonja ◊ vîlvă ĭe o insă omeńiaskă pućarńikă kare, kînd ĭe nuverĭală, sa rađikă đi pi pomînt, zbuară pi śierĭ șî puartă nuviri ku pluaĭe șă ku pĭatră — vlva je moćno ljudsko biće koje se, kad je nevreme, diže sa zemlje, leti nebom i vodi oblake sa kišom i gradom ◊ în vîlvă sa profak uamiń viĭ, saćańi aļieș đi șoĭmań, kînd trăbe să apire satu đi vro furtună, kum ĭe pĭatra, ploĭuoń or pouod — u vlvu se pretvaraju obični živi ljudi, seljaci, kad treba da se zaštiti selo od neke katastrofe, kao što je grad, provala oblaka ili poplava ◊ kare đintr-un sat o să fiĭe vîlvă, a ursat șoĭmańiļi înga în śasu nașćiri; pi tuoț aĭ aļieș șoĭmankiļi ĭ-a-nvațat să grižaskă đi bunataća lumi: pi uńi kum să grižaskă đi sînataća luor, ku đeskînćiśe șî miļiemńe, da pĭ-aĭ-lalț kum sî zbuare pi śierĭ șă đi pi țînutu satuluĭ sî stokńiaskă nuvirĭ grĭeĭ, kare vor să fakă prăpad la moșîĭa luor — ko će iz sela da bude vlva, određivale su šojmanke u času rođenja; sve izabrane, šojmanke su učile kako da brinu o dobrobiti ljudi: jedne, kako da brinu o njihovom zdravlju kroz bajalice i meleme, a druge kako da lete nebom i sa seoskog atara oteraju teške oblake, koji prete da unište njihovu imovinu ◊ pănă ĭe kuprinș ku zburatu pi śierĭ, uomu kare s-a profakut în vîlvă, ḑaśe pi pomînt a koluo unđ-a kaḑut kînd la prins vĭasta, ḑaśe amurțîț, duș; đ-așa sa ḑîśe kî ĭe luvaț đi șoĭmańe, șă ńima nu kućaḑă să-l dîrîaskă or să-l pumeńiaskă pănă sîngur nu sa-ntuarśe, or kă muare așa dus, dakă în bataĭa-ĭa pi śĭerĭ pĭare — dok je zauzet letenjem po nebu, čovek koji se preobratio u vlvu, leži na zemlji tamo gde je pao kad je primio poziv, leži bez svesti, obamro; za takvog se kaže da je obuzet šojmankama, i niko ne sme da ga pomera ili budi dok se sam ne povrati ili umre tako obuzet, ako u nebeskoj borbi izgubi život ◊ tuot satu avut vîlviļi luĭ, șă lu tuoț a fuost kunoskuće pi nume, ama uńiļi đin ĭaļe a țînut parća sîrbĭaska, ș-aparat satu ku tuota pućarĭa, da uniļi a tras în parća bugarĭaskă, ș-a vrut să-ăl zatrĭaskă, ĭară ku tuota pućarĭa — svako selo je imalo svoje vlve, i svima su bile poznate po imenu, ali neke od njih su držale srpsku stranu i branile selo svom snagom, a neke su prešle na bugarsku stranu i nastojale da selu nanesu štetu, opet svom snagom ◊ vîlva đi la urmă a Îrnaglăvi a fuost Strain A Babi Mariĭi, a trait mult șă đi vrĭamĭa lu Titu, avut koļibă la Kraku lu Draguoĭ, ku un dîlm đînđal đi koļibă; kînd ăl prind șoĭmańiļi, ĭel sa suĭe pi dîlmo-la șă zbĭară, da supt śuakă sa đeșkiđe vaļa îrnaglăvi ka tolśierĭu, șî kînd sa puńe pluaĭa ku vižuļiĭe, ku sfulđirĭe șă ku trîasńiturĭ, vîntu rupe șî kîć-o vuorbă đin zbĭaritu lu Strain, șă tuoț la-m putut auḑa kum urlă „Vasionoooooooo, muma mĭaaaa!”... „Mumoooo, mumo!” ... „Ĭo zbuor pin ćińe înkăļikat pi butuooooń!”... „Ĭuo trag nuviri dupa mińeee!” ... La urmă, butuońo-la ĭa do dat đi kap, kă a murit đi bĭare — poslednji zduhać Rudne Glave bio Stran Baba Marijin, živeo je dugo i u vreme Tita, imao je kolibu na Kraku Dragoj, iznad koje je bio jedan brežuljak; kad ga spopadnu šojmanke, on se popne na taj breg i viče, a ispod brda otvara se kao levak rudnoglavska dolina, i kad krene kiša sa olujom, sa sevanjem i treštanjem gromova, vetar kida i po neku reč iz Strainove vike, pa smo svi mogli čuti njegove urlike „Vasionoooo, majko mojaaaa”... „Majko, majkoooo” ... „Ja letim preko tebe jašući bureeee”... „Ja vodim oblake za sobom!” Na kraju mu je to bure došlo glave, jer je umro od alkohola ② demonska sila uopšte ◊ supt nume „vîlvă” nu sînt kuprinsă numa insă kare puartă nuviri, numa gata tuaće sîļiļi đi kare Rumîńi aĭ batrîń a krĭeḑut kă ĭastă pi lumĭe, fiva pi śierĭ, pi pomînt or pi supt pomînt, pi lumĭa-sta or pi lumĭa-ĭa, da aduk kumva ku insa uomuluĭ, numa ḑîna în kreḑamîntu rumîńilor n-a fuost mistakată ku vîlva pluoi, ḑînă întođiuna avut luok adîns în kreḑuto-la — pod nazivom „vlve” nisu obuhvaćena samo bića koja vode oblake (zduhaći), nego gotovo sve sile za koje su stari Vlasi verovali da postoje, bilo na nebu, na zemlji ili pod zemljom, na ovom svetu ili na onom, a koje nekako liči na ljudsko biće, samo se vila u vlaškom verovanju nije mešala sa zduhaćem, vila je oduvek u tom verovanju imala svoje posebno mesto [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3949 | vîrsatură | vărsătură | сипар | vîrsatură (mn. vîrsaturĭ) [akc. vîrsatură] (i. ž.) — 1. (geog.) sipar, odron sa stena ◊ am un luok supt kîrșe, șî în tota primovara žumataće ăl kutrupĭașće vîrsatura śe sa suduame đi pi kļanț — imam njivu ispod krša, i svakog proleća do pola je pokrije sipar koji se obrušava sa ostenjaka 2. (med.) povraćka ◊ s-a dus drakuluĭ, da vîrsatura n-a șćers đi pi pat unđ-a durmit bat muort — otišao je u majčinu, a povraćku nije obrisao sa kreveta na kome je spavao mrtav pijan ♦ sin. șîfîr [Por.] ∞ varsa | | [Vidi] |
|
|
|
| 5634 | vĭerminuos | vermănos | црвљив | vĭerminuos (vĭerminuasă) (mn. vĭerminuoș, vĭerminuasă) [akc. vĭerminuos] (prid.) — (helm.) crvljiv ◊ mĭ-a dus karńe vĭerminuasă, ș-a fuost muara s-o labîd tuată — doneo mi je crvljivo meso, pa sam morao svo da ga bacim ◊ lovitură vermanuasă, puamă vermanuasă — crvljiva rana, crvljiva voćka ♦ var. vĭermanuos [Por.] ∞ vĭerme | | [Vidi] |
|
|
|
| 2014 | vorbitură | vorbitură | гласина | vorbitură (mn. vorbiturĭ) [akc. vorbitură] (i. ž.) — glasina; ogovaranje ◊ sa trag ńișće vorbiturĭ urîće dupa ĭa, đi kînd iĭ uomu dus — vuku se za njom ružne glasine, otkako joj je muž odsutan [Por.] ∞ vorbi | | [Vidi] |
|
|
|
| 4877 | vrau | vraf ? | време | vrau [akc. vrau] (pril.) — vreme, trenutak; jedanput, jednom ◊ l-a așćetat un vrau, ama kînd a vaḑut kă nuĭe, ș-adunat partaļiļi șî s-a dus — čekao ga je jedno vreme, ali kad je video da ga nema, pokupio je svoje stvari i otišao ◊ a uđińit un vrau bun, șî s-a pus pi lukru — odmorili se neko dobro vreme, i nastavili sa poslom ◊ n-a ramas mult đi lukru, măĭ un vrau, șî gata — nije ostalo mnogo posla, još jednom, i gotovo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2736 | vrunu | vrunul | неко | vrunu (mn. vruńi) (m.r.), vruna (mn. vruńiļi) (ž.r) (zam.) — neko, bilo ko ◊ śe va spuńa vrunu đ-aĭ tiĭ, or vruńi đ-a iĭ, nu mi sa pasă ńiśkum — šta će reći neko od tvojih, ili neki od njenih, uopšte me nije briga ◊ s-a dus să vadă, va vrĭa vruna sî vină la sîśarat — otišao je da vidi, hoće li neka hteti da dođe na žetvu ◊ uniļi a takut, spumîntaće, da vruńiļi s-a pus sî zbĭare — jedne su ćutale, uplašene, a neke su počele da viču ♦ up. vrun [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5658 | zbiśit | zbicit | сув | zbiśit (zbiśită) (mn. zbiśiț, zbiśiće) [akc. zbiśit] (prid.) — (o vlazi) suv, osušen ◊ a dat suariļi ș-akuma pomîntu ĭe zbiśit kalumĭa, ruaua s-a dus — izašlo je Sunce, i sada je zemlja sasvim suva, rosa je isparila ♦ var. zbiśulat ♦ sin. uskat, zvîntat [Por.] ∞ zbiśi | | [Vidi] |
|
|
|
| 3326 | zdumpańi | zdupăi | трескати | zdumpańi (ĭuo zdumpăn, ĭel zdumpăńe) [akc. zdumpańi] (gl. p. ref.) — (onom.) treskati, jako udarati o nešto uz tresak ◊ s-a mîńiĭat pi muĭare, mĭarźe đin suobă-n suobă, șî numa zdumpîńe ku ușîļi, parke sînt ușîļi đevină — naljutio se na ženu, ide iz sobe u sobu i samo treska vratima, kao da su mu vrata kriva ◊ s-a dus să vadă śe zdumpîńe-n puod, kă kopiĭi sa ćem să nu fiĭe vrun moruoń — otišao je da vidi šta to treska na tavanu, jer se deca boje da nije neki vampir ♦ var. (ret.) zdumpai [Por.] ∞ zdump | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4107 | znam | znamă | споменик | znam (mn. zname) [akc. znam] (i. s.) — spomenik ◊ ș-am dus akolo, am taĭat purśiel, ș-am dat znamu, să aĭbe znam la groapă, la kasă ĭeĭ, să aĭbe dă vĭek, dă veśiĭe — i odnela sam tamo, zaklala sam prase, i namenila spomenik, da ima na grobu, kod njene kuće za vek, za večnost ♦ / skr. < znamîn [Bran.] ♦ dij. var. znamîn [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 6097 | žaļit | jelit | жаљење | žaļit (mn. žaļiturĭ) [akc. žaļit] (i. s.) — (psih.) (rel.) žaljenje, tugovanje ◊ măĭ grĭeu žaļitu ĭe dupa uomo-l muort — najteže žaljenje je za umrlim čovekom ◊ žaļitu dupa al muort, kînd ĭe ńam apruape, țîńe un an đi ḑîļe, atîta žaļașće șă al muort pi lumĭa-ĭa — žaljenje za pokojnikom traje godinu dana, toliko žali i pokojnik na onom svetu ◊ sămnu žaļituluĭ ĭe ńegru, astîḑ să înbrakă în țuaļe ńagre, da đemult s-a dus numa un pĭaćik ńegru, kare s-a kĭemat žăļ — znak žaljenje je crno, danas se oblači crno odelo, a nekad se nosio samo komad crne tkanine, koji se zvao flor ◊ kît țîńe žaļitu, uomu puartă ńegru, șă nu sa duśe la visaļiĭ — dok traje žaljenje, čovek nosi crninu, i ne ide na veselja [Por.] ∞ žaļi | | [Vidi] |
|
|
|
| 6095 | žăļ | panglică neagră | флор | žăļ2 (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — (ver.) flor, znak žalost ◊ pănă nu s-a dus ńegru dupa-ĭ muorț, sămnu kî ĭe uomu žăļńik a fuost o șļîngă îngustă ńagră kare s-a kĭemat žăļ — dok se nije nosila crnina za pokojnicima, znak žalost je bila crna uska traka koju su zvali flor ◊ barbațî a dus žăļu ļegat đirĭept pista kaśulă albă, da muĭeriļi atirnat la kîrpă în vîru kapuluĭ — muškarci su flor nosili vezanog rano preko bele šubare, a žene prikačenog na marami povrh glave ◊ dakă a žaļit voĭńik, muĭeriļi a prins žăļu pi kîrpă la vîru kapuluĭ đi parća đirĭaptă, slubaḑît înapuoĭ, da dupa muĭare, la prins đi parća stîngă — ako su žalile muškarca, žene su flor nosile prikačenog na marami povrh glave sa desne strane, a za ženom, kačile su ga sa leve strane ◊ pănă a žaļit ku kapu guol, barbațî a duś žăļu ļegat la gît — dok su žalili gologlavi, muškarci su flor nosili oko vrata [Por.] ∞ žaļi | | [Vidi] |
|
|
|
| 2367 | žordar | jordar | прутар | žordar (mn. žordarĭ) [akc. žordar] (i. m.) — (izob.) prutar, gonič ◊ žordar a fuost uom sarak kare n-avut plugu luĭ, șî s-a dus în prumut la ăla kare l-a avut, să-ĭ mîńe ku žuarda buoĭi la arat, da pĭe urmă ĭel iĭ întuarśe înprumutu kînd vińe ku plugu șî-ĭ are luoku lu sarak — prutar je bio siromašan čovek koji nije imao svoj plug, pa je odlazio u zajam kod onoga ko ga je imao, da mu prutom goni volove na oranju, a posle mu ovaj vraća zajam kad dođe sa plugom i siromahu izore njivu ◊ đemult s-a arat ku triĭ parĭekĭ đi buoĭ, șî žordarĭu a purtat griža đi tuaće parĭeki-ļa sî tragă plugu kum trîabe — nekada se oralo sa tri para volova, i gonič je vodio računa o njima da vuku plug kako treba [Por.] ∞ žuardă | | [Vidi] |
|
|
|
| 5804 | žuđeka | judeca | грдити | žuđeka (ĭuo žuđik, ĭel žuđikă) [akc. žuđeka] (gl. p. ref.) — 1. grditi, prekorevati ◊ a žuđekato șî parințî da șî prĭaćińi, ama ĭa a fuost tare đi kap, șă n-askultat pi ńima — grdili je i roditelji i prijatelji, ali je ona bila tvrdoglava, i nije slušala nikoga 2. (zast.) suditi ◊ đimult, pintru śe gođe napastă, uomu s-a dus la kińezu să-l žuđiśe întra marturĭ, să sa vadă fiva đevină or nu — nekada, za bilo koju sumnju, čovek je išao kod kneza da mu se sudi pred svedocima, da se vidi da li je kriv ili ne [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2948 | žumuļală | jumuleală | черупање | žumuļală (mn. žumuļelurĭ) [akc. žumuļală] (i. ž.) — čerupanje, čupanje ◊ s-a dus muma la ćeĭka, să-ĭ ažuće la žumuļală, kă ćeĭka are mulće gaiń đi taĭat — otišla je mati kod tetke da joj pomogne u čerupanju, jer tetka ima mnogo živine za klanje ◊ sfadă mare întra muĭerĭ, o să fiĭe akușa vro žumuļală — velika svađa među ženama, biće skoro neko čupanje ♦ var. žumuļit ♦ var. žumuļitură [Por.] ∞ žumuļi | | [Vidi] |
|
|
|
| 2947 | žumuļit | jumulit | очерупан | žumuļit (žumuļită) (mn. žumuļiț, žumuļiće) [akc. žumuļit] (prid.) — očerupan, raščupan ◊ gaina a skapat đin gĭarîļu uļuluĭ, ama a fuost tuată žumuļită — kokoška je utekla iz orlovih kandži, ali je bila sva očerupana ◊ fata nu s-a pipćenat, numa s-a dus dupa viće imuasă șî žumuļită — devojka se nije očešljala, nego je otišla za stokom prljava i raščupana ◊ ń-a furat uoțî tuot, șî ń-a lasat žumuļiț păn-la pĭaļa guală — ukrali nam lopovi sve, i ostavili nas očerupane do gole kože [Por.] ∞ žumuļi | | [Vidi] |
|
|
|
| 5800 | župuit | jupuit | одран | župuit (župuită) (mn. župuiț, župuiće) [akc. župuit] (prid.) — 1. (o koži) odran ◊ s-a dus ku pĭaļa župuită, sî śarkă s-o vindă la kožokarĭ — otišao je sa odranom kožom, da proba da je proda ćurčiji 2. (o kori) oguljen ◊ a veńit apa đi la munće, a tîvaļit petruańe kare a župuit tuoț puomi pinga rîu — nadošla je reka sa planine, valjala je kamenje koje je ogulilo sve voćke pored reke [Por.] ∞ župui | | [Vidi] |
|
|
|
| 4934 | șćangă | ștangă | штангла | șćangă (mn. șćenź) [akc. șćangă] (i. ž.) — (tehn.) štangla, metalna šipka ◊ șćanga ĭe un fĭer lung, ku lunźimĭa đi la un paș pănă la măĭ mulće — štangla je gvozdena šipka, dužine od jednog do više koraka ◊ șćenź nu sînt đin babaluk la rumîń, ĭaļe sînt dusă înkoaśa đi pin fĭer batrîn alu fabriś or rudńiś — štangle nisu kod Vlaha od davnina, one su donošene u novije vreme iz otpada fabrika ili rudnika ♦ sin. rang [Por.] | | [Vidi] |
|
|