Reč duos - definicija

BrRumunskiSrpskiGnezdo rečiReč u umotvorinamaAkcija
1237  duos  dos  наличје  duos (mn. duosurĭ) [akc. duos] (i. m.) — 1. (predmeti i bića) naličje; druga strana; unutrašnja strana; donja strana; leđna strana ◊ aĭ înbrakat kîlțanu pi duosobukao si košulju naopakoduosu palmi; duosu mîńi — nadlanica ◊ îĭ đață ku duosu mîńi pistă nas — udario ga je nadlanicom preko nosa [Crn.] ◊ nuĭe bun sî puń pîńa pi masă ku duosu-n sus — ne valja da stavljaš pogaču na sto sa naličjem na gore [Por.] 2. (reljef) osoje, strana zemljišta okrenuta ka severuduosu ĭe mîĭ rîaśe, mîĭ mult țîńe raveńala, șî đi aĭa mîĭ bińe rođașće kînd ĭe ćimpu uskaśiu — osoje je hladnije, duže zadržava vlagu, i zbog toga bolje rađa kad je godina sušna [Crn.] 3. (fig.) a. leđa ◊ mĭ-aĭ întuors duosu kînd mĭ-a fuost măĭ grĭeu — okrenuo si mi leđa kada mi je bilo najteže b. šuma; odmetništvo; hajdučija ◊ đi vrĭamĭa đi rat: vin ńamțî - fuź în duos, vin ćetńiśi - fuź în duos, vin partizańi - fuź în duos, kă pi saćanu tuoț ĭ-a apaurît — za vreme rata: dolaze Nemci - bež’ u šumu, dolaze četnici - bež’ u šumu, dolaze partizani - bež’ u šumu, jer su seljaka svi pljačkali ◊ đi vrĭamĭa đi bugarĭ, Golubuońi a fuost în duosza vreme Bugara, Golubovići su bili odmetnici ♦ supr. față [Por.] [Vidi]

Reč duos u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
978  aĭduk  haiduc  хајдук  aĭduk (mn. aĭduś) [akc. aĭduk] (i. m.) — (ret.) hajduk, odmetnik; lopov ◊ aĭduk ĭe uom vićaz kare a fuźit în duos đi rău turśilor, șî đi akolo iĭ baće șî omuară — hajduk je hrabar čovek koji se zbog turskog zuluma odmetnuo u šumu, i odande ih bije i ubija ♦ sin. uoț [Por.]  [Vidi]

980  aĭduśĭesk  haiducesc  хајдучки  aĭduśĭesk (aĭduśĭaskă) (mn. aĭduśĭeșć) [akc. aĭduśĭesk] (prid.) — hajdučki, koji pripada hajducima ◊ muara aĭduśĭaskă la Strńak, în Arnaglaua, a fakuto Ļikă Golub, kînd a fuźit în duos đi bugarĭ — hajdučku vodenicu na Strnjaku, u Rudnoj Glavi, izradio je Ilija Golub kad se odmetnuo u šumu zbog Bugara (II sv. rat) [Por.] ∞ aĭduk  [Vidi]

852  burĭaće  burete  гљива  burĭaće (mn. burĭeț) [akc. burĭaće] (i. m.) — (mik.) gljiva, pečurka ◊ la nuoĭ pră duos ĭastă mulț burĭeț — kod nas u šumi ima mnogo pečuraka ◊ burĭețî aĭ ĭuț îs buń dăkă să frig în ćigańe ku uavă — bele mlečne pečurke su ukusne, ako se prže sa jajima u tuganju ◊ burĭețî aĭ ńegri krĭesk pră fag — bukovača raste na bukvi [Hom.] ◊ burĭaćiļi dă pi ļemn, da śuparka pi kîmp — pečurka niče na drvetu, a gljiva na zemlji ♦ sin. śuparkă [Por.]  [Vidi]

1045  țară  ţară  држава  țară1 (mn. țîărĭ) [akc. țară] (i. ž.) — država, zemlja ◊ đi șasă ań am trekut triĭ raturĭ, pistă triĭ țîărĭ, ș-am ažuns đi unđe am pļakat — za šest godina prošao sam kroz tri rata, preko tri države, i vratio se odakle sam krenuo [Crn.] ◊ țară strină — tuđa zemlja, druga država; inostranstvo ◊ Țara rumîńaskă — Vlaška [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1167  ćivik  luminiș  пропланак  ćivik (mn. ćivikurĭ) [akc. ćivik] (i. m.) — (oron.) proplanak, livadski prostor okružen šumom ◊ pazîașće uoĭļi pi ćivik, koluo în duoso-la — čuva ovce na proplanku, tamo u onoj šumi [Crn.] ♦ dij. sin. (ret.) rariș [Por.] ♦ dij. sin. spartură ◊ spartură ĭe poĭana-n mižluoku duosuluĭ — „spartura” je livada usred šume (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

1239  dosîș  dosiș ?  наопако  dosîș [akc. dosîș] (pril.) — naopako, pogrešno ◊ śe guođe lukră, dosîș faśe — što god radi, naopako uradi [Crn.] ♦ dij. var. dosîuluĭ [akc. dosîuluĭ] [Por.] ∞ duos   [Vidi]

1238  dosîșće  dosiște  осојина  dosîșće (mn. dosîșć) [akc. dosîșće] (i. ž.) — osojina, zemljište koje je slabije izloženo uticaju sunca ◊ în dosîșće nuĭe bun đi pus grîu, kî amînat să kuaśe — u osojini nije dobro sejati pšenicu, jer kasno sazreva [Crn.] ♦ dij. var. dosîmĭe [Por.] ∞ duos  [Vidi]

1433  drik  dric  трап (кола)  drik (mn. drikurĭ) [akc. drik] (i. m.) — trap na kolima, deo sa osovinom i točkovima ◊ karu đi buoĭ are driku đi nainće șî driku đi napuoĭ — volovska kola imaju prednji i zadnji trap ◊ gruoșî đin duos sa skuot numa ku driko-l đi nainće alu karu đi buoĭ — trupci se iz šume izvlače samo sa prednjim trapom volovskih kola [Por.] ♦ up. kalamantă, kolomantă [Mlava] ∞ kar  [Vidi]

3412  duosńikă  dosnică  досника ?  duosńikă (mn. duosńiśe) [akc. duosńikă] (i. m.) — (bot.) (mag.) „dosnika” ?, šumska biljka sa listovima okrenutim „leđa u leđa” (Carpesium cernuum)duosńikă, buĭađe padurĭaļnikă ku frunḑă întuarsă ku duosu una kîtra alta, a fuost kunoskută numa lu vrăžîtuorĭ — „dosnika”, šumska biljka sa lišćem okrenutim leđno jedno prema drugom, bila je poznata samo vračarama ◊ vrîžîtuorļi a kreḑut kă așa buĭaḑe, ku frunḑă întuarsă „șăļe-n șăļe” puaće să mîńe rău să-ntuarkă șăļiļi la-l bolnau, șî să-l lasă sînatuos — vračare su verovale da takva biljka, sa lišćem okrenutim „leđa u leđa”, može da natera zlo da okrene leđa bolesniku, i da ga ostavi zdravog [Por.] ∞ duos  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4274  Duosu smiđakuluĭ  Dosu smideacului  Смиђаков осој  Duosu smiđakuluĭ [akc. Duosu smiđakuluĭ] (i. m.) — (top.) Smiđakov osojDuosu smiđakuluĭ ĭe un duos pļin dă smidă în Manastirița — Smiđakov osoj je šuma puna šipraga u Manastirici [Mlava] ∞ smidă  [Vidi]

2043  față  faţă  лице  față (mn. fĭață) [akc. față] (i. ž.) — lice; prednja strana 1. (anat.) ljudsko lice ◊ fața uomuluĭ kuprinđe frunća, uoki, nasu, obrazu, gura șî barba — lice kod čoveka obuhvata čelo, oči, nos, obraz, usta i bradu ◊ kare ĭe vićaz, întuarśe fața kîtra uom, șî-ĭ tuot đeșkis în uokĭ onaj ko je hrabar, okreće lice prema čoveku, i kaže mu sve otvoreno u lice (Rudna Glava) [Por.] ◊ sî-ntuarsă ku fața kîtră mińe, șî roșî ka raku — okrenu se licem prema meni i pocrvene kao rak (Osnić) [Crn.] 2. gornja ili prednja strana predmeta ◊ puńe pîătura pi pat ku fața-n sus — stavi ponjavu na krevet sa licen na gore 3. (reljef) osunčana, prisojna strana ◊ fața ĭe pomîntu întuors kîtra suare — „faca” je zemljište okrenuto suncu (Tanda) [Por.] ◊ în față mîĭ îndată rasîarĭe kukuruḑu, kî ĭe pomîntu mîĭ kalduruos — u prisoju ranije niče kukuruz, jer je zemlja toplija (Osnić) [Crn.] 4. (prostor) lice mesta ◊ a ĭeșît în fața luokuluĭ, adunat marturi, ș-aratat k-a vorbit đ-adaverĭe — izašao je na lice mesta, okupio je svedoke, i dokazao da govori istinu (Rudna Glava) 5. (top.) šumska parcela na prisojnoj strani, označena imenom vlasnika, veličinom, ili nekim karakterističnim objektom ◊ Fața mikă (or mare) — Malo (ili veliko) prisoje ◊ Fața lu Ĭuon — Jonovo prisoje (Tanda) ◊ Fața muori — Vodenično prisoje (prisojna strana iznad vodenice) (Crnajka) 6. (za doba dana) osvit, praskozorje ◊ aĭa a fuost în față đi ḑîuă — to je bilo u osvitu dana (Blizna) ♦ up. firĭe ♦ supr. duos [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1920  fĭarigă  ferigă  папрат  fĭarigă (mn. fĭariź) [akc. fĭarigă] (i. ž.) — (bot.) paprat, bescvetna biljka senovitih šuma (Aspidium filix-mas) ◊ fĭarigă măĭ đies krĭașće pi duos, pin krovańe apatuasă, șî apruape đi faźet — paprat najčešće raste na osoju, po vodnjikavim uvalama, i u blizini bukvika ◊ ku fĭarigă s-a astrukat borđiĭiļi — papratom su se pokriovali burdelji [Por.]  [Vidi]

6412  gazît  găzit  гажен  gazît (gazî) (mn. gazîţ, gazîće) (prid.) — gažen, zgažen, pregažen ◊ a lasat muoșu gazît în drum, ș-a fuźit în duosostavio je starca pregaženog na putu, i pobegao u šumu [Por.] ∞ gazî  [Vidi]

2649  gindă  ghindă  жир  gindă (mn. ginḑ) [akc. gindă] (i. ž.) — (bot.) žir ◊ gindă au gorunu, śaruońu, fagu — žir imaju hrast, cer, bukva ◊ đemult s-a mînat puorśi în padure la munće, sî sa arańiaskă ku gindă — nekada su se svinje terale u šumu na planini, da se hrane žirom ♦ sin. žîr ♦ up. gorun, fag, śaruoń [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3353  guridă  aguridă  дивље грожђе  guridă (mn. guriḑ) [akc. guridă] (i. ž.) — (bot.) divlje grožđe (Vitis sylvestris) ◊ gurida ĭe un fĭeļ đi viĭe sîrbaćikă, kare dă pi duos, are buobe miś vînîće, kare kînd sa kuok sînt atîta akre đi gura sa strînźe đi tuot đi akrĭală — gurida je vrsta divljeg grožđa, koja raste po šumi, ima mala plava zrnca, koja su toliko kisela kad sazru da ti se usta sva stegnu od kiselosti ♦ up. strugur [Por.] ∞ viĭe  [Vidi]

2404  înfrunḑî  înfrunzi  олистати  înfrunḑî (ĭuo înfrunḑîăsk, ĭel înfrunḑîașće) [akc. înfrunḑî] (gl. p.) — (za biljke) olistatiduosu înfrunḑîașće, a veńit primovara, — šuma lista, došlo je proleće [Por.] ∞ frunḑă  [Vidi]

3129  îngîlbińit  îngălbenit  пожутео  îngîlbińit (îngîlbińită) (mn. îngîlbińiț, îngîlbińiće) [akc. îngîlbińit] (prid.) — 1. (color) požuteo, postao žut ◊ bolnau đi gîlbinare, a-ngîlbińit ka śara — bolestan od žutice, požuteo je kao vosak ◊ a veńit tuamna, a-ngîlbińit frunḑa în duosdošla je jesen, požutelo je lišće u šumi ♦ var. îngîlbeńit, îngălbińit, ăngălbińit 2. (med.) prebledeti, izgubiti krv u licu ◊ kînd îĭ spusîră k-a murit mumî-sa, ĭel sa pĭerdu, șî statu într-o vrĭame îngîlbińit șî luvat, fara pik đi sînźe în firĭe — kad mu rekoše da mu je majka umrla, on se izgubi, i stajaše jedno vreme bled i oduzet, bez kapi krvi u licu [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

2423  kîtra  către  према  kîtra [akc. kîtra] (pril.) — prema, ka ◊ mĭarźe lupu pi pîrće kîtra mińe, da ĭuo ku mîńiļi guaļe — ide vuk prtinom prema meni, a ja goloruk ◊ nu vińe la mińe-n brață, numa spaĭmată sa traźe kîtra duosne dolazi meni u naručje, nego se prestrašena vuče prema šumi [Por.]  [Vidi]

4249  kļet  clet  остава  kļet (mn. kļeturĭ) (i. s.) — (zast.) ostava, špajz, šupa, klet ◊ kļetu la nuoĭ a fuost o kośobiță pi la duosu kășî, în kare s-a țînut aĭa śe akuma țîńem pin podrumurĭ, or supt șupă, or în șpaĭz — klet je bio sklepani objekat iza kuće, u kome se držalo ono što danas držimo u podrumu, šupi ili špajzu ◊ kînd a-nśeput sî sa fakă koļibĭ măĭ marĭ, kļetu s-a mutat î-ńaļe, ș-așa s-a kĭemat șpaĭzu într-o vrĭame — kad su počele da se dižu veće kolibe, klet se preselio u njih, i tako se zvao špajz jedno vreme ◊ akuma kļet ḑîśem la odăĭ unđe sa țîn budonuoasîļi — sada klet zovemo odaje u kojima se drži starudija [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

2856  krengarime  crengarie  грање  krengarime (mn. krengarimĭ) [akc. krengarime] (i. ž.) — (bot.) granje; gustišduosu s-a umplut đi krengarime, nu sa măĭ strabaće ńima pănă la ogaș — šuma je puna granja, ne može se više niko probiti do potoka ♦ var. krengaramă, krengariș, krengariĭe [Por.] ∞ krĭangă  [Vidi]

4744  Luśafuru porśesk  luceafărul-porcesc  Свињаруша ?  Luśafuru porśesk [akc. Luśafuru porśesk] (sint.) — Svinjaruša, svinjska zvezda, (astr.) Aldebaran ◊ kînd rasîare Luśafuru porśesk, sa pumeńesk puorśi șî sa mînă-n duos, șî tumu dupa iĭ sa mîna alalće viće la pașuńe — kad izađe Svinjaruša, bude se svinje i teraju u šumu, a tek posle njih goni se na pašu ostala stoka [Zvizd] ♦ up. luśafur ♦ dij. sin. Porkarușă, Porkarĭață [Por.] ∞ stauă   [Vidi]

5436  orna  răsuna  одзвањати  orna (ĭuo uornăĭ, ĭel uornăĭe) [akc. orna](gl.) — (zast.) 1. odzvanjati, odjekivati ◊ pănă kînd va orna atîta klopîćiļi aļi marĭ, nu sa șćiĭe — dokle će toliko odzvanjati velika zvona, ne zna se ◊ uarnîĭe kluopićiļi pi duos, kîntă tare șă frumuos — odzvanjaju zvona u šumi, zvone jako i lepo 2. galamiti, dizati buku; urlati ◊ đi śe atîta uornîĭe kî ĭ-a fuźit fata, kînd s-a dus dupa uom bun — zašto toliko urla što mu je pobegla ćerka, kad je otišla za dobrog čoveka (Tanda) ♦ sin. rasună [Por.]   [Vidi]

4148  palćińiș  păltiniș  јаворик  palćińiș (mn. palćińișurĭ) [akc. palćińiș] (i. s.) — (bot.) javorik ◊ palćińiș ĭe luok unđe dau palćińi, or duos ku palćiń mulț — javorik je mesto gde rastu javori, ili šuma sa mnogo javora [Por.] ∞ palćin  [Vidi]

5227  păduri  păduri  пошумљавати  păduri (ĭuo pădurĭesk, ĭel pădurĭașće) [akc. păduri] (gl.) — (ret.) pošumljavati ◊ sa ḑîśe kă vrunu padurĭașće kînd sađașće ļamńe-n duoskaže se da neko pošumljava kad sadi drveće u šumi [Por.] ∞ padure  [Vidi]

5315  pîr  pâr  прр  pîr (uzv.) — (onom.) prr, zvuk škripe, prštanja ◊ ĭarna, pokńașće ļemnu-n duos da supt piśuare „pîr-pîr”, pîrîĭe zapada-ngețată — zima, puca drvo u šumi a pod nogama „prr-prr”, škripi zamrznuti sneg [Por.]  [Vidi]

5316  pîrai  pârâi  прштити  pîrai (ĭuo pîrîĭ, ĭel pîrîĭe) [akc. pîrai] (gl.) — (onom.) prštаti, pucketati, škripati ◊ pîrîĭe zapada îngețată supt piśuare, pîrîĭe krĭenźiļi uskaće kînd sa aļargă pin duosškripi zaleđeni sneg pod nogama, pucketaju suve grančice kad se trči kroz šumu [Por.] ∞ pîr  [Vidi]

3458  puol  pol  наполеон  puol (mn. puoļ) [akc. puol] (i. m.) — (mon.) napoleon, francuski novac ◊ puoļi, ka șî galbińi, a fuost bań skumpĭ; ĭ-avut numa gîzdoćińiļi — napoleoni, kao i dukati, bili su vredan novac; imali su ih samo bogataši ◊ puoļi s-a kunoskut kă avut kokuoș pi duosnapoleoni su se prepoznavali po petlu na reversu ♦ sin. năpăļiuon ♦ up. galbin [Por.] ◊ șî la puoļ șî la galbiń aĭ nuoștri ĭ-a ḑîs tuot galbiń, kă a fuost đin aur galbin — i napoleone i dukate naši su sve zvali dukatima, jer su bili od žutog zlata [GPek] ∞ ban   [Vidi]

4450  skinćiĭe  scânteie  искра  skinćiĭe (mn. skinćiĭ) [akc. skinćiĭe] (i. ž.) — iskra, varnica ◊ kînd ĭe pîržuol mare, șî arđe tufarișu-n duos, săr skinćiĭi đin para fuokuluĭ pănă-n śerĭ — kad je veliki požar, i gori grmlje u šumi, varnice iskaču iz plamena vatre svi do neba ◊ kînd tutunźiu skapîre ku amnarĭu, ĭaska sa aprinđe đin skinćiĭiļi lu krĭamińe — kad pušač kreše ocilom, trud se pali od iskrica iz kremena [Por.]  [Vidi]

4579  Somođiva  Samodiva  Самодива  Somođiva [akc. Somođiva] (i. ž.) — (demon.) Samodiva ◊ Somođiva ĭe muarća, ĭa vińe la-l śe traźe să-ĭ ĭa sufļitu — Samodiva je smrt, ona dolazi kod samrtnika da mu uzme dušu ◊ Somođiva ĭe śuava măĭ urît pi lume śe uomu nu vĭađe ku uoki luĭ, pănă nu-ĭ vińe śasu muorțî — Samodiva je nešto najružnije na svetu što čovek ne vidi svojim očima, dok mu ne dođe smrtni čas ◊ la-l śe traźe, Aranźelu ku kuțîćiļi stă la piśuare, da Somođiva la kap, șî ĭel kînd întuarśe uoki pi duos ș-o vĭađe, sa taĭe đi frikă șî muare — kod samrtnika, Aranđel sa noževima stoji kod nogu, a Samodiva kod glave, i kad on prevrne oči i ugleda je, prestravi se i umre ♦ var. Somođiĭa, Sumođiĭa, Sumođiva, Điĭa [Por.]  [Vidi]

2154  sporiș  sporiș  љутовница  sporiș (mn. sporișă) [akc. sporiș] (i. s.) — (bot.) ljutovnica, verbena (Verbena officinalis), sporiš ◊ sporișu krĭașće pi lînga marźina duosuluĭ, pin puomĭ, pin buśińiș pi lînga kasă — ljutovnica raste na ivici šume, po voćnjacima, po budžacima oko kuće [Por.] ∞ spuorĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4900  supus  supus  подметнут  supus (supusă) (mn. supuș, supusă) [akc. supus] (prid.) — 1. (o položaju u prostoru) podmetnut, stavljen ispod ◊ a supus ńișći podvaļe supt kada ku varḑă, ș-a rîđikato kîta đi la pomînt, să nu putraḑaskă — stavio je podvale pod kacu s kupusom, i odigo je malo od zemlje, da ne istrune 2. (o položaju u društvu) potčinjen, porobljen ◊ kînd Sîrbiĭa a fuost supusă la bugarĭ, mulț n-a putut să-ĭ sufere, ș-a fuźit în duoskad je Srbija bila porobljena od Bugara, mnogi nisu mogli da ih trpe, pa su se odmetnuli u šumu [Por.]  [Vidi]

3330  tîrș  târș  прут  tîrș (mn. tîrșî) [akc. tîrș] (i. m.) — (bot.) 1. prut, grana, suvarak, šiba ◊ baba s-a dus în duos să aduńe tîrș uskaț, să aĭbă ĭarna đi ațîțîĭat fuoku — baba je otišla u šumu da skuplja suvarke, da ima zimi za potpalu ◊ pi nuoĭ daskulu ń-a batut ku tîrșu, kînd ń-a skapat vro vuorbă rumîńaskă în taĭnă — nas je učitelj udarao prutom, kad bi nam se omakla neka vlaška reč u govoru ◊ fînkă pi śuoś luoku ku ļivĭeḑ a fuost kostîșat, aĭ batrîń a fakut porkuońi pi tîrș, șî ĭ-a tras ku mîńiļi pănă la klańe — pošto je teren sa livadama bio na padini, stari su stogove postavljali na granje, i prevlačili ih rukama do plasta ◊ gard đi tîrș — živica, ograda od šiblja 2. pritka ◊ bît adîns taĭat în duos đi pasuĭ în građină, sa kĭamă tîrș — prut posebno isečen u šumi za pasulj u gradini, zove se pritka [Por.]   [Vidi]

4920  treśa  trece  пролазити  treśa (ĭuo trĭek, ĭel trĭaśe) [akc. trĭeśa] (gl. p. ref.) — prolaziti ◊ a fuźit în duos, k-a vaḑut ńiskaĭ lumĭe ńikunoskută kum trĭaśe pi lînga koļibă — pobegao je u šumu, jer je video neke nepoznate ljude kako prolaze pored kuće ◊ traĭu uomuluĭ prĭaĭut trĭaśe — čovekov život prebrzo prolazi ◊ trĭekînd pin apă adînkă, s-a udat đi tuot — prolazeći kroz duboku vodu, potpuno se ukvasio ♦ var. treśare [Por.]  [Vidi]

5329  tutuk  tutuc ?  дрвљаник  tutuk2 (mn. tutuśe) [akc. tutuk] (i. s.) — drvljanik ◊ ļiamńiļi đi fuok dusă đin duos, sa sparg ku sakurĭa la tutuk, în lăturĭ đi kasă — drva doneta iz šume za ogrev, cepaju se sekirom na drvljaniku, podalje od kuće ◊ tutuk puaće fi șî supt șupă, kare o are, kă atunśa pluaĭa or zapada nu udă ļiamńiļi — drvljanik može biti i pod šupom, ko je ima, jer tada kiša ili sneg ne kvase drva ♦ sin. gruos, truș, ļiamńe [Por.]  [Vidi]

3441  žîr  jâr  жир  žîr (mn. žîrurĭ ?) (i. s.) — (bot.) žir, plod hrasta ili bukve ◊ đemult a fuost duos kît vrĭeĭ, șî tuot pļin đi žîr — nekad je bilo šume koliko hoćeš, i sva je bila puna žira ◊ ku žîru s-a arańit puorśi, da șî lumĭa la mînkat kînd ĭ-a razbit fuamića — žirom su se hranile svinje, a i ljudi su ga jeli kad bi ih savladala glad ♦ sin. gindă [Por.]  [Vidi]

4620  șîaļe  șale  леђа  șîaļe [akc. șîaļe] (i. m.) — (anat.) leđa ◊ șîaļiļi ĭe duosu lu trupu uomuluĭ, đi la kur pănă la gît — leđa su zadnja strana čovekovog trupa, od zadnjice do vrata ◊ pin mižluoku șăļiļuĭ trĭaśe uosu spinări — kroz sredinu leđa prolazi kičma ◊ a kaḑut pi șîaļe — pao na leđa ◊ are șîaļe țapîn — ima jaka leđa ◊ ĭ-a-ntuors șîaļiļi — okrenuo mu leđa ♦ sin. spinare [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:


aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź