| Reč dumńeḑîu u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 243 | arambaș | harambașă | харамбаша | arambaș (mn. arambașă) [akc. arambaș] (i. m.) — 1. harambaša, vođa hajdučke družine ◊ arambașa puartă uoțî — harambaša predvodi hajduke 2. (fig.) silnik; drzak i bezobziran čovek ◊ arambaș mare, aramiu, ńima n-are paśe đi ĭel — veliki harambaša, aramija, niko nema mira od njega [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 290 | așa | așa | тако | așa [akc. așa] (prid.) — tako, takvo, takva ◊ așa śeva/śuava — tako nešto, tako nekako ◊ în așa fĭeļ — na takav/taj način ◊ așa muĭarĭe nu ma-ĭastă-n lume — takve žene više nema na svetu ♦ (pril.) — tako, onako, (na) prosto, možda; sigurno, da, svakako ◊ ș-așa, š-așa — i ovako i onako ◊ fi-va așa, or nu va fi, dumńeḑîu va șći — da li je tako, ili nije tako, bog će znati ◊ (u izr.) tot așa — samo tako! (uzvik u kolu) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 552 | baća | bate | бити (се) | baća (ĭuo bat, ĭel baće) [akc. baća] (gl. p. ref.) — 1. a. biti (se), tući (se), mlatiti (se); zabijati, sabijati; gađati; kovati; udarati ◊ baće kopilu luĭ — tuče svoje dete ◊ baće vaka — bije kravu ◊ baće pîăsîrĭ ku prașća — gađa ptice praćkom ◊ baće țapă đi klańe — zabija stožer za plast ◊ baće pruńiļi — mlati šljive ◊ baće pasuĭu s-îl skuată đin postaĭka — mlati pasulj da ga odvoji od mahune ◊ baće fĭeru înśintat — kuje vrelo gvožđe b. aplaudirati ◊ baće đin palmĭe — pljeska rukama, aplaudira 2. igra ◊ baće puarka — igra svinjicu ◊ baće luopta — igra fudbal ◊ baće ruopîta — igra ropotu (vrsta orske igre) 3. duvati, padati (za prirodne pojave) ◊ baće vîntu — duva vetar ◊ baće bruma — pada slana ◊ baće pĭatra — pada grad 4. (fig.) ◊ baće drumu đi źaba — (dosl.) „bije” put za badava: uzalud putuje; putuje samo da mu dupe vidi put ◊ baće ļimba đi đinț, da ńima nu askultă — mlati zube jezikom, a niko ga ne sluša ◊ baće žuok — zbija šale, ismejava [Crn.] ◊ bată-l śĭerĭu — (klet.) ubilo ga nebo ◊ bată-l dumńeḑîu — (klet.) ubio ga gospod bog [Por.] ♦ dij. var. baťa [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 54 | batrîn | bătrân | стар | batrîn (batrînă) (mn. batrîń, batrîńe) [akc. batrîn] (prid.) — star, mator, koji ima mnogo godina ◊ uomu al batrîn nuĭe batrîn dakă puaće sî lukrĭe — star čovek nije star ako može da radi [Crn.] ◊ ńiś dumńeḑîu nu șćiĭe kît ĭe pomîntu đi batrîn — ni bog ne zna koliko je zemlja stara ◊ s-a înbrakat în țuaļe batrîńe, șî sa dus la lukru — obukao je staro odelo, i otišao na posao ◊ kînćiśiļi alu lîuatari aĭ batrîń, sînt măĭ batrîńe đi kît așća, śe ļi skuot armuńikașî — pesme starih violinista, starije su od ovih koje izvode harmonikaši ◊ kînd a veńit đin vuoĭskă, s-a întuors la lukru-luĭ, al batrîn — kad je došao iz vojske, vratio se svom starom poslu ◊ kal batrîn, nuĭe ńiś đi kîrnaț — mator konj, nije ni za kobasice [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2667 | borkanat | borcănat | носат | borkanat (borkanată) (mn. borkanaț, borkanaće) [akc. borkanat] (prid.) — (anat.) nosat, koji ima veliki nos ◊ s-a puvestît kă muoșî aĭ nuștri aĭ batrîń, a fuost gata tuoț borkanaț, avut ńișći nasurĭ dumńeḑîu sî ći pazîaskă kiće đi marĭ — pričalo se da su naši stari gotovo svi bili nosati, imali su neke noseve bog da te sačuva koliko velike ◊ Buarkă ĭe poļikra lu ăla kare are nas marĭe — „Boarko” je nadimak onoga koji ima veiki nos ♦ sin. borkanuos [Por.] ∞ borkan | | [Vidi] |
|
|
|
| 891 | bunataće | bunătate | добро | bunataće (mn. bunatățurĭ) [akc. bunataće] (i. ž.) — I. 1. dobro, dobrota, dobrodušnost ◊ bunataće đi uom — dobričina 2. imovina ◊ a vrut să-ĭ vind ĭuo bunataća a mĭa pi duauă parîaļe — hteo je da mu prodam moju imovinu za dve pare II. var. bunu ◊ Nu întuork bunu la stuaka mĭa — Ne vraćam (=odbacujem) dobro moje stoke (iz bajalice) ♦ (demin.) buńeț ◊ uom buńeț — dobrica ♦ (mn. buńețurĭ) ◊ Nu întuork buńețurļi la kasa mĭa — Ne vraćam (=odbacujem) dobra moje kuće (iz iste bajalice) III. (rel.) dobročinstvo, dobro delo ◊ a trait ka sfîntu, a kreḑut în dumńeḑîu, șă traĭu luĭ a fuost pļin đi bunatățurĭ — živeo je kao svetac, verovao je u boga, i njegov je život bio pun dobročinstava [Por.] ∞ bun | | [Vidi] |
|
|
|
| 2266 | buńață | buneaţă | доброта | buńață (mn. buńețurĭ) [akc. buńață] (i. ž.) — (zast.) dobrota; dobročinstvo; dobrobit ◊ s-a strîkat lumĭa, uamińi a pĭerdut buńața — svet se iskvario, ljudi su izgubili dobrotu ◊ uomu trăbe să lukre đi buńețu kășî luĭ — čovek treba da radi za dobrobit svoje kuće ◊ đi tuata buńață dumńeḑîu îț mulțamĭașće — za svako dobročinstvo bog ti se zahvaljuje ♦ var. (mn. buńiețurĭ) [Por.] ∞ bun | | [Vidi] |
|
|
|
| 2272 | dogaćit | dogacit | довршен | dogaćit (dogaćită) (mn. dogaćiț, dogaćiće) (prid.) — dovršen ◊ săśiratu ĭe, mulțam la dumńeḑîu, dogaćit, ș-akuma avĭem o ḑî-duauă đi ođińit — žetva je, bogu hvala, dovršena, i sada imamo dan-dva za odmor ♦ do + gaćit [Por.] ∞ gata | | [Vidi] |
|
|
|
| 1228 | ḑău | zău | богме | ḑău [akc. ḑău] (uzv.) (i. m.) — 1. (uzv.) bogme, boga mi, zaklinjanje da se govori istina ◊ ḑău, mă, așa ĭe kum îț spusăĭ — boga mi, bre, tako je kako ti rekoh ◊ ḑî ḑău — zakuni se (da govoriš istinu) 2. (i. m.) (zast.) bog, značenje sačuvano samo u reči „dumńeḑău” ◊ dumńeḑău — gospodbog < duomnu — gospod + ḑău — bog ♦ var. dumńeḑîu [Por.] ♦ var. ḑîău [Por.] ♦ var. zîău (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ♦ dij. var. zău [Kmp.] ∞ dumńeḑîu | | [Vidi] |
|
|
|
| 1908 | đizvîrḑî | dezvârzi | размрсити | đizvîrḑî (ĭuo đizvîrḑîăsk, ĭel đizvîrḑîașće) [akc. đizvîrḑî] (gl. p. ref.) — 1. razmrsiti nešto što je zamršeno; razvezati; raspetljati ◊ mi sa đizvîrḑîră kurîaļiļi la opinś — razvezali su mi se kaiševi na opankama 2. (fig.) razmotriti i razreštiti neki problem; raspetljati ◊ atîća înkîlśiturĭ întra iĭ nu măĭ đizvîrḑîașće ńiś dumńeḑîu — tolike petljancije među njima ne može da razmrsi ni gospod bog ♦ sin. điskîlśi [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑî [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2198 | făduļi | fuduli | хвалити | făduļi (ĭuo făduļiesk, ĭel făduļiașće) (gl. p. ref.) — hvaliti (se) ◊ sa făduļiașće parke a prins pi dumńeḑîu đi kuaĭe — hvali se kao da je uhvatio boga za muda ◊ n-am đi śe sî ma făduļiesk, vîăd tuoț k-am fakut lukru bun — nemam zašto da se hvalim, vide svi da sam uradio dobar posao ♦ var. fuduļi, fîduļi ♦ sin. labda [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2307 | feri | feri | штитити | feri (ĭuo ferĭesk, ĭel ferĭașće) [akc. feri] (gl. p. ref.) — (ret.) (zast.) štititi, čuvati ◊ ńi feri dumńeḑîu đi rîău — bog nas je sačuvao od zla [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1922 | feriśiĭe | fericie | срећа | feriśiĭe (mn. feriśiĭ) [akc. feriśiĭe] (i. ž.) — (zast.) sreća, blagostanje, zadovoljstvo ◊ ma ruog la dumńeḑîu sî va đia feriśiĭe șî sînataće — molim se gospodu bogu da vam da sreću i zdravlje [Por.] ∞ feriku | | [Vidi] |
|
|
|
| 4406 | gostî | ospăta ? | гостити | gostî (ĭuo gostăsk, ĭel gostîașće) [akc. gostî] (gl. p. ref.) — gostiti, ugostiti ◊ sa gostîașće uomu kănd stapînu kășî ăl kĭamă la vro gostîĭe, șî-ĭ dă bĭare șî mînkare — ugosti se čovek kad ga domaćin kuće pozove na neku svetkovinu, pa ga poji i hrani ◊ munćeńi ku drag a gostît drumașî ńikunoskuț, kă s-a kreḑut kă iĭ puot să fiĭe dumńeḑîu profakut să vadă kum ĭe omeńiĭa-n lumĭe — planinci su rado gostili nepoznate putnike, jer se verovali da oni mogu biti bog koji se maskirao da vidi kakvo je poštenje među ljudima [Por.] ∞ guost | | [Vidi] |
|
|
|
| 2709 | graśina | grăcina | грешити | graśina (ĭuo graśin, ĭel graśină) [akc. graśina] (gl.) — (zast.) (rel.) grešiti, činiti greh, ogrešiti se ◊ lumĭa n-ar graśina atîta kînd ar kređa tuoț în dumńeḑîu — ljudi ne bi toliko grešili, kada bi svi verovali u boga ♦ var. greșî [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 889 | guagă | gogă ? | лобања | guagă (mn. guaźe) [akc. guagă] (i. ž.) — (anat.) lobanja ◊ a gasît în padurĭe o guagă đi žuavină ńikunoskută — našao je u šumi lobanju nepoznate životinje ♦ (augm.) gogolaĭe — lobanjište ◊ la morminț-aĭ batrîń s-a gasît ńiskar gogolaĭe boznakîće, s-a puvestît kî sînt kîpațîń đi žîdań — kod starog groblja nađene su neke ogromne lobanje, pričalo se da su to lobanje džinova ♦ (demin.) gogiță — „glavica” ◊ aldrakuluĭ ĭe koplio-sta, trasńirĭar dumńeḑîu gogița naruadă! — đavolastog li deteta, bog mu zgromio ludu glavicu! [Por.] ♦ dij. var. gоgоļаĭе (mn. gоgоļеĭ) [akc. gоgоļаĭе] (i. ž.) ◊ ĭa pikat pîăru șî ĭa ramas gogoļaĭa guală — otpala mu kosa, i ostala mu je gola lobanja ◊ a fuost kulkat ku gogoļaĭa spartă — ležao je sa razbijenom lobanjom [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3965 | ĭerta | ierta | опростити | ĭerta (ĭuo ĭert, ĭel ĭartă) [akc. ĭerta] (gl. p. ref.) — (zast.) oprostiti ◊ ĭartă-l kî s-a amînatat, dă vuorbă kă nu măĭ faśe așa — oprosti mu što je zakasnio, obećava da to više neće činiti ◊ așa pakaće grĭaļe ńiś dumńeḑîu nu puaće ĭerta — tako teške greohove ni bog ne može oprostiti ◊ muĭare ĭertată — žena bez menstruacije ◊ ĭartî-ma — oprosti mi ◊ śare ĭertare — traži oproštaj ♦ sin. prostî [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5063 | kapu vakuluĭ | moartea lumii | смак света | kapu vakuluĭ [akc. kapu vakuluĭ] (sint.) — (rel.) smak sveta ◊ s-a strîkat lumĭa, ńima nu măĭ krĭađe-n dumńeḑîu, ńima nu țîńe posturļi, ka kînd s-a apropiĭat kapu vakuluĭ — svet se pokvario, niko više ne veruje u boga, niko ne drži postove, kao da se približio smak sveta [Por.] ∞ kap | | [Vidi] |
|
|
|
| 6113 | kređință | credință | веровање | kređință (mn. kređinț) [akc. kređință] (i. ž.) — (rel.) verovanje ◊ a fuost kređința batrînă đimult kî ĭe pomîntu ļaspiđe — bilo je nekad staro verovanje da je zemlja ravna ploča ◊ kređință în dumńeḑîu gata s-a pĭerdut în lumĭe, akuma ĭe măĭ mare kređință în bań — verovanje u boga se gotovo izgubilo u narodu, sada je najveće verovanje u novac ♦ var. kreḑut, kređare, kreḑamînt [Por.] ∞ kređa | | [Vidi] |
|
|
|
| 5149 | luptă | luptă | борба | luptă (mn. lupće) [akc. luptă] (i. ž.) — (zast.) borba, nadmetanje ◊ rumîńi aĭ batrîń a kreḑut kî ĭe lupta la trînćală lukru sfînt, dat đi la dumńeḑîu — stari Vlasi su verovali da je borba rvanjem sveta stvar, data od boga ♦ sin. bataĭe, trînćală [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2215 | muară | moară | воденица | muară (mn. muorĭ) [akc. muară] (i. ž.) — (tehn.) vodenica ◊ lumĭa n-a putut să traĭaskă fara muară — ljudi nisu mogli da žive bez vodenice ◊ muară la apă — vodenica potočara ◊ muară la vînt — vodenica na vetar; vetrenjača ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tuota kasa avut rîșńiță, kare a-nvîrćito muĭeriļi ku mîna — dok se nisu napravile vodenice potočare, svaka kuća je imala žrvanj, koji su žene okretale rukom ◊ morarĭ — vodeničar ◊ muară la vînt — vetrenjača ◊ rînd la muară — red, raspored korišćenja vodenice ◊ rîndaș la muară — deoničar koji ima udeo u vodenici ◊ (ver.) kînd dumńeḑîu a lasat muară la uom, rîndașî aĭ đintîń a fuost draku, sĭntuađiri, șî vrîžîtuoriļi kare fak ku al rîău — kada je bog dao čoveku vodenicu, prvi redaši su bili đavo, todorovci, i vračare koje se bave crnom magijom [Por.] ♦ dij. var. moră [Buf.] ♦ dij. var. moară [Dun.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3508 | muarće | moarte | смрт | muarće (mn. muorț) [akc. muarće] (i. ž.) — smrt ◊ muarća ĭa uomu kînd iĭ ĭasă sufļitu — smrt uzima čoveka kad mu izađe duša ◊ muarće ușuară are uomu kare n-a fakut ńiś un pakaće, ș-a krĭeḑut în dumńeḑîu — laku smrt ima čovek koji nije počinio ni jedan greh, i verovao je u boga ◊ muarće grĭa are pîkatuosu — tešku smrt ima grešnik ◊ muarće fîră lumanarĭe ĭe mare pakat đi aĭ viĭ, kare nu l-a pazît pĭ-al muort, sî-ĭ aprindă lumanarĭa kînd a vaḑut kî-ĭ ĭasă sufļitu — smrt bez sveće je veliki greh za žive, jer nisu čuvali samrtnika, da mu upale sveću kad su videlu da mu duša izlazi ◊ muarće ku zuort — brza, naprasna smrt ◊ (u izr.) kobĭașće la muarće — priziva smrt [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4642 | muĭare | muiere | жена | muĭare (mn. muĭerĭ) [akc. muĭare] (i. ž.) — žena; supruga ◊ satu ĭe pļin đi muĭerĭ ńimîritaće — selo je puno neudatih žena ◊ uomu a dat dumńeḑîu, da muĭarĭa draku — bog je stvorio čoveka, a ženu đavo ◊ o gramadă đi muĭerĭ sa dusîră la morminț — gomila žena ode na groblje ◊ asta ĭe muĭarĭa mĭa — ovo je moja žena ◊ muĭarĭa lu tuoĭa ĭe întođiuna măĭ bună đikît anuastră — tuđa žena je uvek bolja od naše ◊ muĭare greuańe, muĭare înkarkată — trudnica ♦ sin. soțîĭe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6220 | naruok | noroc | срећа | naruok (mn. naruokurĭ) [akc. naruok] (i. s.) — sreća ◊ avut mare naruok sî s-antuarkă viu đin rat — imao je veliku sreću da se vrati živ iz rata ◊ naruok șî bukuriĭe sî đa dumńeḑîu la tuot nat — sreću i radost da da bog svakom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3544 | nașćire | naștere | порођај | nașćire (mn. nașćirĭ) [akc. nașćire] (i. ž.) — (zast.) (med.) porođaj ◊ mama mi s-a nașćirit đi noă uorĭ, a fakut ḑaśe kopiĭ, șî dumńeḑîu va șći kîț a fi măĭ nașćirit, să n-a fi murit la nașćire ku al đi ḑăśe — baka mi se porađala devet puta, rodila je devetoro dece, i bog zna koliko bi još rodila, da nije umrla na porođaju sa desetim ◊ muĭerļi đemult avut nașćire ușuară — žene su nekad imale lak porođaj [Por.] ∞ nașće | | [Vidi] |
|
|
|
| 3230 | oćeșî | oteși | отићи | oćeșî (ĭuo oćeșăsk, ĭel oćeșîașće) (gl. p. ref.) — otići, napustiti, skloniti ◊ tuma kînd Mńamțî s-a oćeșît đ-akoluo, iĭ a kućeḑat sî ĭasă đin borugă, unđ-a fuost pitulaț — tek kad su Nemci otišli odande, oni su smeli da izađi iz potoka, gde su bili skriveni ◊ stau, șî ma ruog la dumńeḑîu să-l oćeșaskă đin drumu mĭeu, sî puot sî trĭek — stojim, i molim se bogu da mi ga skloni s puta, da mogu da prođem ♦ up. oćinśi ♦ sin. duśa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5234 | pazî | păzi | чувати | pazî (ĭuo pazîăsk, ĭel pazîașće) [akc. pazî] (gl. p. ref.) — čuvati, sačuvati, paziti ◊ ma ruog în tota ḑîua să-l pazaskă dumńeḑîu đi tuaće rîaļiļi — molim se svakog dana da ga bog sačuva od svakoga zla ◊ pazîa bińe, đeșkiđe patru uokĭ — čuvaj se dobro, otvori četvero očiju ◊ nu s-a pazît, ș-a dat đi beļauă grĭa — nije se čuvao, i zadesila ga je golema nevolja ◊ (izr.) Dakă ći pazîășć, șî dumńeḑîu ći pazîașće. — Ako se čuvaš, i bog te čuva. [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5552 | postî | posti | постити | postî (ĭuo postăsk, ĭel postașće) [akc. postî] (gl.) — (rel.) (nutr.) postiti ◊ sa postîașće kînd nu sa manînkă ku slastă — posti se kad se ne jede mrsno ◊ postîașće liumĭa kare krĭađe în dumńeḑîu — poste ljudi koji veruju u boga [Por.] ∞ puost | | [Vidi] |
|
|
|
| 3961 | prostî | prosti | опростити | prostî (ĭuo prostăsk, ĭel prostîașće) [akc. prostî] (gl. p. ref.) — oprostiti ◊ sî ma prostaskă uamińe-șća, nu puot să spun ńimika, kă n-am fuost martur — neka mi oproste ovi ljudi, ne mogu ništa reći, jer nisam bio svedok ◊ prostîașće-ma, kî ț-am fakut rău, da n-am vrut — oprosti mi, jer sam ti učinio zlo, a nisam hteo ◊ să-l prostaskă dumńeḑîu, ĭuo nu vrieu — nek mu oprosti bog, ja neću ♦ sin. ĭerta [Por.] ∞ pruost | | [Vidi] |
|
|
|
| 6574 | ruga | ruga | молити | ruga (ĭuo ruog, ĭel ruagă) (gl. p. ref.) — moliti, zahtevati ◊ ći ruoź ĭe kînd kaț śuava đi la śińe — moliš je kad tražiš nešto od nekoga ◊ aĭ kređințuoș sa ruagă la dumńeḑîu în tota đimińața — vernici se mole bogu svakog jutra ◊ (izr,) la bisîarikă śe nu-ț aźută, nu ći ruga — crkvi koja ti ne pomaže, nemoj se moliti [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4584 | sfînt | sfânt | свет | sfînt1 (sfîntă) (mn. sfînț, sfînće) [akc. sfînt] (prid.) — (rel.) svet, čist, uzvišen, božanski ◊ nu sa suduĭe pomîntu, kî ĭe sfînt, arańașće tota lumĭa — ne psuje se zemlja, jer je sveta, hrani ceo svet ◊ bisîarika ĭe kasa sfîntă, kă î-ńa sa-ntîńesk kređințuoșî ku dumńeḑîu luor — crkva je sveta kuća, jer se u njoj sreću vernici sa svojim bogom ◊ tota sîrbatuarĭa a fuost ḑîua sfîntă — svaku praznik je bio sveti dan ♦ var. sînt [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6073 | skoća | scoate | вадити | skoća (ĭuo skuot, ĭel skuaće) [akc. skoća] (gl. p. ref.) — vaditi; pravdati; spasiti, izbaviti ◊ kum sa va skoća đin nakaz în kare s-a-nvîrḑît, ńiś sfîntu dumńeḑîu nu puaće șćiĭa — kako će se vaditi iz problema u koji se upleo, ni bog sveti ne može znati ◊ n-a fuost atît đemult, kînd đințî am skuos la kovaś — nije bilo tako davno, kad smo zube vadili kod kovača ◊ nu ći skoća ku minśuń, spuńe kum a fuost — nemoj se vaditi lažima, kaži kako je bilo ◊ đi triĭ uorĭ l-a skuos đi la muarće — tri puta ga je spasio smrti [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4366 | starpi | stârpi | јаловити | starpi (ĭuo starpĭeḑ, ĭel starpĭaḑă) [akc. starpi] (gl. p. ref.) — 1. (vet.) jaloviti, izjaloviti, postati neplodan ◊ ĭastă un fĭeļ đi ĭarbă, krĭașće pi kîrșuaće, kare uoĭļu nu kućaḑă s-o manînśe, kî starpĭaḑă tuaće — ima jedna vrsta trave, raste po krševima, koju ovce ne smeju da jedu, jer će se sve izjaloviti 2. (med.) pobaciti, abortirati ◊ ĭastă muĭerĭ kare starpĭaḑă đi la dumńeḑîu, da ĭastă kare sa starpĭaḑă sîngure, đi vuoĭa luor — ima žena koje pobacuju od boga, a ima koje pobacuju same, od svoje volje [Por.] ∞ stărp | | [Vidi] |
|
|
|
| 6483 | stažărĭ | stejar | лужњак | stažărĭ (i. m.) — (bot) lužnjak, dub (Quercus) ◊ aĭ batrîń a vorbit kă stažărĭu ku gorunu sînt ļemńiļi dumńeḑîuluĭ — stari su pričali da su lužnjak i hrast božja drveta [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4158 | suorb | sorb | брекиња | suorb (mn. suorbĭ) (i. m.) — (bot.) brekinja (Sorbus aria) ◊ kînd taĭ suorbu, đin ĭel mĭarźe ḑama ruoșîĭe ka sînźiļi — kad presečeš brekinju, iz nje curi tečnost crvena kao krv ◊ (mitol.) đin suorb Țîgańi a fakut kuńe, ku kare Ĭemreĭi a prins pi dumńeḑîu pi kruśe — od brekinje su Cigani napravili klinove kojima su Jevreji prikovali boga za krst ◊ (mitol.) đin suorb a fakut sîn-Źuorḑu suļiță ku kare a-npuns ala ś-a vrut să îngită fata lu vrun împarat — od brekinje je sveti Đorđe napravio koplje kojim je probo aždaju koja je htela da proguta kćer nekog cara [Por.] ♦ dij. var. sorb (Majdanpek) [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5039 | tînguĭală | tânguială | туговање | tînguĭală (mn. tînguĭaļe) [akc. tînguĭală] (i. ž.) — (zast.) tugovanje, jadikovanje ◊ tînguĭală grĭa ĭe kînd îț muare parinćiļi, da șî măĭ grĭa, să nu đa dumńeḑîu, kînd îț muare kopilu — teško je tugovanje kad ti umre roditelj, ali je još teže, da ne da bog, kad ti umre dete [Por.] ∞ tîngui | | [Vidi] |
|
|