Reč brĭazdă - definicija

BrRumunskiSrpskiGnezdo rečiReč u umotvorinamaAkcija
917  brĭazdă  brazdă  бразда  brĭazdă (mn. brîăžđ) [akc. brĭazdă] (i. ž.) — 1. brazda, udubljenje koje plug ostavlja na površini zemlje pri oranju ◊ kînd arĭ ku vićiļi, șî kînd plugu-ț sîare đin brĭazdă, kî ĭe pomîntu tare, loko-la ńiarat în fundu brîažđi, sa kĭamă pîrś — kad oreš stokom, i kad ti plug iskoči iz brazde zbog tvrde zemlje, onaj nepoorani deo na dnu brazde zove se jarac 2. dugačak i uzan trag iza nekog predmeta koji se kretao ili koji je vučen ◊ a trĭekut kare a fi trĭekt ku saĭna pin namĭeț, ș-a ramas brîăžđ adînś dupa ĭel — neko je prošao sankama kroz smetove, i ostavio duboke brazde za sobom ♦ (demin.) brĭazduță, brĭezduļeț ♦ (augm.) brĭazduoń ♦ sin. șîrag [Por.] ∞ brăzdui[Vidi]

Reč brĭazdă u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
4482  moșîĭe  moșie  дедовина  moșîĭe (mn. moșîĭ) [akc. moșîĭe] (i. ž.) — (zast.) dedovina; imovina, posed; nasledstvo ◊ moșîĭa ĭe averĭa uomuluĭ kare a moșćeńito đi la stramoșî luĭ — dedovina je čovekova svojina, koju je nasledio od predaka ◊ đimult s-a purtat griža să nu sa pĭardă đin moșîĭe ńiś o brĭazdă đi pomînt — nekad se vodilo računa da se od dedovine ne izgubi ni brazda zemlje ♦ sin. averĭe [Por.]  [Vidi]

2380  pîrś  pârci  оплазина  pîrś1 (mn. pîrśurĭ) [akc. pîrś] (i. m.) — oplazina ◊ pîrś sa faśe la aratură kănd ĭe pomîntu tare, da plugarĭu n-are țăpeńiĭe să țînă la kuarńe kum trăabe, șî plugu sîare đin brĭazdă ka pîrśu, ș-o șļingă đin brĭazdă đi vrun paș-duoĭ ramîńe ńiarată — oplazina nastaje na oranju kada je zemlja tvrda, a orač nema snagu da vodi plug kako valja, pa plug iskače iz brazde kao jarac, i jedan deo brazde od korak-dva ostaje nepooran [Por.]  [Vidi]

2327  Žoĭeń  Joieni  Четврткари  Žoĭeń (jed. Žoĭan) [akc. Žoĭeń] (i. m.) — (antr.) Četvrtkari, nadimak koji su Vlasi Carani dali zapadnim Vlasima, Munćanima, zato što nisu radili četvrkom ◊ rumîń țarańi đi la Kraĭna a ḑîs l-aĭ nuoștri „žoĭeń”, kă aĭ nuoștri n-a lukrat žuoĭa, đi la Žuoĭ-Marĭ pănă la Ispas, karĭe kađe tuot žuoĭa — Vlasi Carani iz Krajine, zvali su naše „četvrtkari”, jer naši nisu radili četvrtkom od Velikog Četvrtka do Spasovdana, koji uvek pada u četvrtak ♦ var. Žoĭańi [Por.] ∞ žuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:


aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź