| Reč auḑît u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 528 | almiș-balmiș | ţalmeș-balmeș | бућкуриш | almiș-balmiș [akc. almiș-balmiș] (i. m.) — bućkuriš, jelo koje se u oskudici sprema dugim mešanjem, mlaćenjem ili bućkanjem svega i svačega ♦ var. almeș-balmeș, almuș-balmuș ◊ mistakaș, mistakaș șî ńi fakuș almiș-balmiș đi mînkarĭe — mešao si, mešao i napravio si nam bućkuriš za jelo [Por.] ∞ balmuș | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 444 | auḑîtură | bârfeală | гласина | auḑîtură (mn. auḑîturĭ) [akc. auḑîtură] (i. s.) — (ret.) glasina, trač ◊ nu askulta la auḑîturĭ, katîț trĭaba-tĭa — ne slušaj glasine, gledaj svoja posla [Por.] ∞ auḑî | | [Vidi] |
|
|
|
| 108 | avļiĭe | avlie | авлија | avļiĭe (mn. avļiĭ) [akc. avļiĭe] (i. ž.) — avlija, dvorište ◊ la loko-l batrîn, unđe ń-a fuost kasa, am avut măĭ mare avļiĭe — na starom mestu, gde nam je bila kuća, imali smo veće dvorište ♦ sin. traușă, pîrvaļiĭe, prîvaļiĭe, obuor ◊ avļiĭa îngrađită s-a kĭemat șî la nuoĭ đemult obuor, ș-a fuost obuoru kășî, oboru puorśilor, obuoru vićilor — ograđeno dvorište se i kod nas nekada zvalo obor, pa je bio kućni obor, obor svinjca, stočni obor [Por.] ♦ dij. sin. bătătură (Samarinovac, Prahovo) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 392 | bazakuană | prostie ? | бесмислица | bazakuană (mn. bazakuańe) ) [akc. bazakuană] (i. ž.) — besmislica, glupost ◊ mult m-am mirat kînd am auḑît bazakuana-ĭa — mnogo sam se začudio kad sam čuo tu besmislicu ◊ đi la ĭel am auḑît mulće bazakuańe — od njega sam čuo mnoge gluposti ◊ umblă pin lume, șî faśe bazakuańe — luta po svetu, i pravi gluposti [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 935 | Blîgoveșćana | Blagoveștenie | Благовести | Blîgoveșćana [akc. Blîgoveșćana] (i. ž.) — (kal.) Blagovesti, nepokretan praznik u narodnom kalendaru koji pada uvek 7. aprila ◊ pi kîļindarĭu popĭesk, în ḑîua-ĭa Maĭka Duomnuluĭ auḑît kî ĭe-nkarkată — prema popovskom kalendaru, tog dana je Božja Mati doznala da je trudna ♦ var. Blogoveșćana [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 908 | bunduk | bunduc | стуб | bunduk (mn. bunduśe) [akc. bunduk] (i. m.) — stub u ogradi od taraba ◊ la nuoĭ în Tanda sa ḑîśe bunduk, la Arnaglaua șćump, ĭar pin alće saće sa ḑîśe șćenap, da am auḑît đi la un prĭaćin đin Valuĭa kă-ĭ ḑîśe palasat, or așa kumva, da ĭa kam vińe ka palisadă — kod nas u Tandi kaže se „bunduk”, u Rudnoj Glavi „šćump”, opet u drugim selima „šćenap”, a čuo sam od jednog prijatelja iz Voluje da ga zove „palasat”, ili tako nekako, a to mu dođe kao palisada ◊ kînd sa faśe gardu, bunduśi sa îngruapă în pomînt, kîći triĭ pașurĭ sa lasă întra iĭ, da đi iĭ sa prind doă kuorḑ, pi kare sa bat tarăbiļi — kad se pravi ograda, stubovi se ukopavaju u zemlju, po tri koraka se ostavi između njih, a na njih se okače baskije, o koje se prikivaju tarabe ♦ sin. șćĭump [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2346 | đumińață | diminiaţă | ујутро | đumińață [akc. đumińață] (pril.) — ujutro, sutra ujutru ◊ a murit dă frikă kînd auḑît kă đumińață o să-l dukă la șkuală — premro je od straha kada je čuo da će ga ujutro odvesti u školu [Mlava] ♦ dij. var. đimińață [Por.] ∞ đimińață2 | | [Vidi] |
|
|
|
| 1823 | e | e | е | e (uzv.) — 1. (često sa ponavljanjem) za iskazivanje ili pojačavanje nekog osećanja ◊ numa „e”, or „eee”, sa ḑîśe kînd će mirĭ đi śauva, kînd îț pare rău k-aĭ auḑît vrun rîău, kînd iș ńisufarat or mîńiuos — samo „e”, ili „eee”, kaže se kada se čudiš nečemu, kada ti je žao zbog nečeg lošeg što si čuo, kada si nestrpljiv ili ljut ◊ eee, kopiĭ, ńimik n-o sî fiĭe đin vuoĭ, kă durmiț pănă-n amńaḑîț — eee, deco, ništa neće biti od vas, jer spavate do podne 2. za izražavanje pitanja sa sumnjom (zar?) ◊ kînd vrĭeĭ s-întrîăbĭ, kî nu baș do krĭeḑ în aĭa ś-aĭ-uḑît — kad želiš da (se) pitaš, jer ne veruješ sasvim u ono što si čuo ◊ e, măĭ ḑî odată, pă sî krĭed în urĭekiļi mĭaļe — e, kaži još jednom, pa da poverujem svojim ušima 3. a. za dozivanje ◊ kînd kĭem pi vrunu, or kaț sî sa-ntuarkă kîtra ćińe — kada zoveš nekog, ili tražiš da se okrene prema tebi ◊ e, auḑ tu śe-ț vorbĭesk, or sî-ț trag o palmă — e, čuješ li šta ti govorim, ili da ti razvučem jednu šamarčinu b. za poštapanje u govoru ◊ kînd înśĭepĭ vuorba, da nu iș baș đi tuot sigirat śe trîabe să spuń — kad počneš rečenicu, a nisi baš siguran šta treba da kažeš ◊ e, pă ĭuo atîta am șćut, atîta v-am spus — e, pa ja sam toliko znao, toliko sam vam kazao [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3288 | fugă | fugă | бег | fugă (mn. fuźiĭ) [akc. fugă] (i. ž.) — beg, begstvo; bežanje; tutanj ◊ a dat fuga đi frikă kă-l prind — udario u beg od straha da će ga uhvatiti ◊ kînd auḑît kîńi kî latră, s-a pus pi fugă, șî ĭel, șî fîrtatî-su — kad su začuli pse, uhvatili tutanj i on, i njegov kompanjon ♦ up. fuga [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6165 | gvint | ghivnet | навој | gvint (mn. gvinturĭ) [akc. gvint] (i. s.) — (tehn.) navoj, loza na zavrtnju ◊ đi vuorbă gvint aĭ nuoștri auḑît đi la Bufańi aĭ batrîń, lukrînd ku îĭ în rudńiśe — za reč gvint naši su čuli od starih Bufana, radeći sa njima u rudnicima ♦ sin. șăĭteĭe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1820 | înfrunta | înfrunta | увредити | înfrunta (ĭuo ma înfrunt, ĭel sa înfruntă) [akc. înfrunta] (gl. p. ref.) — uvrediti (se), izgrditi (se); govoriti nekom otvoreno u lice neprijatne stvari ◊ uomu sa-nfruntă kînd iĭ spuń śeva đeșkis, śe-ĭ nuĭe pi vuoĭe, ș-aĭa iĭ spuń đirĭept în frunće — čovek se vređa kada mu kažeš nešto otvoreno, što mu nije po volju, i to mu kažeš direktno u čelo (=lice) ◊ nu-ĭ spuńa aĭa ś-aĭ auḑît đi ĭa, kî sa-nfruntă đi muarće — nemoj joj reći to što si čula o njoj, jer će se na smrt uvrediti ◊ baba țîfnuasă, sa-nfruntă ĭuta șî ļesńe — baba je prznica, vređa se brzo i lako ◊ nu măĭ vrĭeu să am trĭabă ku ĭel, kă numa ma-nfruntă đi fiĭ śe — ne želim više da imam posla s njim, jer me samo grdi za bilo šta [Por.] ∞ frunće | | [Vidi] |
|
|
|
| 5619 | întristală | întristare | туга | întristală (mn. întristaļe) [akc. întristală] (i. ž.) — tuga ◊ l-a frînt întristală grĭa kînd auḑît kî ĭ-a perit kopilu — slomila ga je teška tuga kad je čuo da mu je poginuo sin [Por.] ∞ trist | | [Vidi] |
|
|
|
| 2118 | ĭordaș | iordaș | зебраст | ĭordaș (ĭordașă) (mn. ĭordaș, ĭordașă) [akc. ĭordaș] (prid.) — (za boje) (ret.) zebrast, prugast; šaren ◊ la nuoĭ numa đi mîț or đi uoĭ sa ḑîśe kî sînt ĭordașă, đi alta žuavină n-am auḑît — kod nas se samo za mačke ili ovce kaže da su prugaste, za druge životinje nisam čuo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3955 | parĭare | părere | пажња | parĭare (mn. parărĭ) [akc. parĭare] (i. ž.) — (zast.) 1. pažnja ◊ pin padure sa mĭarźe ku parĭare mare — kroz šumu se ide sa velikom pažnjom 2. žalost ◊ mare parĭare a fuist kînd auḑît k-a perit uom ćinîr — velika žalost je bila kad se čulo da je poginuo mlad čovek [Por.] ∞ parĭa | | [Vidi] |
|
|
|
| 5267 | pļeka | pleca | поћи | pļeka (ĭuo pļek, ĭel pļakă) [akc. pļeka] (gl.) — poći, krenuti ◊ ăl așćată tuoț să pļaśe, da ĭel înga sa-ndoĭașće — čekaju ga svi da krene, a on se još dvoumi ◊ a pļekat đinluok, kum auḑît vĭasta rîa — krenuo je smesta, čim je čuo lošu vest ♦ sin. porńi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4804 | sfîr | sfâr | цврч | sfîr (uzv.) — (onom.) cvrč, zvuk cvrčanja ◊ auḑît bińe kă uala ku tuot faśe „sfîr! sfîr!”, ama pănă ĭ-a ažuns, ḑama a dat în fuok — čula je dobro da lonac uveliko pravi „cvrč! cvrč”, ali dok je ona stigla, čorba je iskipela [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3178 | strîga | striga | дозивати | strîga (ĭuo strîg, ĭel strîgă) [akc. strîga] (gl. p. ref.) — 1. dozivati nekog glasno ◊ a strîgat kît a putut măĭ tare, ama ńima nu l-a auḑît đi vînt — dozivao je iz sveg glasa, ali ga niko nije čuo od vetra 2. nazivati, imenovati, oslovljavati ◊ tuoț în sat ăl strîgă Pîătru, da ĭel ĭe la karće Ĭanku — svi ga u selu zovu Petar, a on je kršten kao Janko ◊ n-a vrut ńima s-o strîźe kî ĭe kurvă, șî s-a-ntuors la mumî-sa — nije htela da je iko naziva kurvom, pa se vratila majci ◊ baba n-a sufarat pi ńima s-o strîźe „babă” — baba nije trpela nikog da je zove „baba” ♦ sin. kema, zbera [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1784 | tînžî | tânji | венути | tînžî (ĭuo tînžîăsk, ĭel tînžîașće) [akc. tînžî] (gl.) — venuti, gubiti svežinu, slabiti; usahnuti ◊ puot să tînžîaskă verđețurļi șî žuaviń-ļi, đi uamiń n-am auḑît sî sa ḑîkă — mogu da venu biljke i životinje, za ljude nisam čuo da se kaže ◊ tînžîăsk fluoriļi ńiudaće — vene cveće nezaliveno ◊ tînžîașće vaka kînd ĭe bolnauă șî nu manînkă, kînd slabĭașće — vene i krava kada je bolesna i ne jede, kad slabi ◊ puot ș-aĭ ćińirĭ sî tînžîaskă, kînd iĭ pisaḑă au vro dragustă grĭa — mogu i mladi da venu, kada ih mori neka teška ljubav [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6210 | vîž | vâj | вж | vîž (uzv.) — (onom.) vž, zvuk mlaza tečnosti ◊ auḑît, ka pin vis: vîž! vîž! ama nu ĭ-a dat în gînd kă aĭa a putut să fiĭe vîžuoĭu api — čuo je, kao kroz san: vž! vž! ali mu nije palo na pamet da bi to mogao biti mlaz vode [Por.] | | [Vidi] |
|
|