| Reč aprins u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 135 | aprinđe | aprinde | палити | aprinđe (ĭuo aprind, ĭel aprinđe) [akc. aprinđe] (gl. p. ref.) — 1. (za materijale koji sagorevaju) paliti, zapaljivati, pripaljivati ◊ aprinđe-m bîtu đi mașînă — zapali mi palidrvce ◊ du-će, aprinđe gunuoĭu-la să ardă — idi, zapali ono đubre da izgori 2. (za oružje) opaliti ◊ ăl luvă la uokĭ, șă aprinsă pușkă — uze ga na nišan, i opali iz puške 3. (za čoveka) padati u vatru, postati jarostan; razjariti se ◊ ńiś nu gaćiĭ vuorba da ĭel sa aprinsă, ńi svađirăm ka țîgańi — nisam ni završio reč a on se upalio, svađali smo se kao Cigani [Por.] ♦ dij. var. aprinďe [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 137 | aprinsură | aprinsură | паљевина | aprinsură (mn. aprinsurĭ) [akc. aprinsură] (i. ž.) — (zast.) 1. paljevina; požar ◊ prĭa mare aprinsură a fuost, șă n-a putut ńima s-o stîngă ļesńe — prevelika je pljevina bila, i nije mogao niko da je ugasi lako 2. zgarište ◊ kînd sa-ntuors đin rat, a gasît numa aprinsura kășî — kad se vratio iz rata, našao je samo zgarište kuće [Por.] ∞ aprinđe | | [Vidi] |
|
|
|
| 1574 | bren | brener | бренер | bren (mn. brenurĭ) [akc. bren] (i. s.) — brener a. na karabitnoj lampi ◊ kînd sa astupă brenu la lampă, sa kurîțâ ku o žîțîșuară đi oțăl, supțîrĭe ka păru đin kap — kad se zapuši brener na lempi, čisti se jednom žičicom od čelika, tankom kao dlaka s glave b. na autogenom aparatu za zavarivanje ◊ brenu la aparat đi șfăĭsuit sa aprins ku mașîna — brener na aparatu za zavarivanje palio se šibicom (Crnajka) ♦ var. brener, brĭenîr (Rudna Glava) [Por.] ◊ n-am uḑît ńiś đi bren ńiś đi brĭenîr, kî nuoĭ în Plamna n-am avut lîămpĭ đe kîrabit — nisam čuo ni za bren ni za brener, jer mi u Plavni nismo imali karabitne lampe (Plavna) [Pad.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2296 | Fluriĭ | Florii | Цвети | Fluriĭ (mn.) (i. ž.) — (kal.) Cveti ◊ Fluriĭļi sînt în tuot đe una dumińika, ku o stamînă înainća lu Pașć — Cveti su uvek u nedelju, na sedam dana pred Uskrs [Por.] ∞ fluare | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2328 | fuok | foc | ватра | fuok (mn. fuokurĭ) [akc. fuok] (i. s.) — I. vatra 1. (za materiju) sagorevanje praćeno plamenom i toplotom ◊ sa aprins fuoku — vatra se upalila ◊ fuoku arđe ku bîlbataĭe — vatra gori plamenom ◊ fuok tare — jaka vatra ◊ ațîțîĭatu fuokuluĭ — džaranje vatre ◊ fuok stîns — ugašena vatra ◊ fuok putoļit — potuljena vatra ◊ vatra fuokuluĭ — ognjište, ložište; kamin 2. (med.) temperatura ◊ kopilu a raśit, ș-a kîpatat fuok — dete se prehladilo, i dobilo temperaturu II. toplota, vrelina, sparina ◊ arđe suariļi đi friźe, atîta ĭe fuok đi tare afară đi puoț sî friź pîńa pi pĭatră — gori sunce pa prži, tolika je sparina napilju da možeš hleba da ispečeš na kamenu III. paljba, plotun ◊ a tras fuok đin tun — opalili plotun iz topa [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2725 | gîlkuos | gâlcos | гукав | gîlkuos (gîlkuasă) (mn. gîlkuoș, gîlkuasă) [akc. gîlkuos] (prid.) — 1. (med.) gukav, pun guka ◊ mi sa aprins pĭaļa, șă mis tuot gîlkuos pi la uńiluokurĭ — upalila mi se koža, i na nekim mestima sam sav gukav 2. (tehn.) neravan, čvornovat ◊ un fĭeļ đi fag ĭe atîta đi gîlkuos, đi ńiś draku no-l măĭ sparźe — neka vrsta bukve je toliko čvornovata, da je ni đavo ne iscepa [Por.] ∞ gîlkă | | [Vidi] |
|
|
|
| 4156 | ĭaskă | iască | труд | ĭaskă (mn. ĭaske) [akc. ĭaskă] (i. ž.) — (mik.) trud (Fomes fomentarius) ◊ ĭaska sa faśe đin burĭaće kare krĭașće pi fag șă-l kĭamă kopitarĭ— trud se pravi od gljive koja raste na bukvi i koja se zove „kopitar” ◊ ĭaska ĭe kopitarĭ taĭat în parśaļe, șă uskat bińe la suare — trud je „kopitar” isečen na komade i dobro osušen na suncu ◊ ku ĭaskă uskată șî ku amnarĭu șî krĭamińa tutunźiĭi aprins lula ku tutun — suvim trudom, ognjilom i kremenom pušači su palili lulu sa duvanom ◊ ku ĭaskă aprinsă albinari afumă la albiń — upaljenim trudom pčelari dime kod pčela ♦ up. kopitar, ĭaskă galbină [Por.] ∞ burĭaće | | [Vidi] |
|
|
|
| 2825 | karbuńe | cărbune | угљен | karbuńe (mn. karbuń) [akc. karbuńe] (i. m.) — ugljen, ćumur ◊ s-a stîns fuoku, a ramas numa karbuń șî śanușă — vatra se ugasila, ostali su samo ugljen i pepeo ◊ dĭeda, kînd aprins lula, a luvat karbuńiļi ku mîna guală — deda, kada je palio lulu, uzimao je ugljen golom rukom ♦ sin. taśuńe [Por.] ∞ fuok | | [Vidi] |
|
|
|
| 4165 | kopitar | copitariţă | труд | kopitar (mn. kopitarĭ) [akc. kopitar] (i. m.) — (mik.) trud, gljiva (Fomes fomentarius) ◊ kopitar ĭe burĭaće kare krĭașće pi fag, șă đin kare sa faśe ĭaskă đi aprins fuoku — trud je gljiva koja raste na bukvi, i od koje se pravi trud za paljenje vatre ♦ var. kupitar [Por.] ∞ burĭaće | | [Vidi] |
|
|
|
| 6054 | krĭamińe | cremene | кремен | krĭamińe (mn.) [akc. krĭamińe] (i. ž.) — (min.) kremen ◊ ku krĭamińa, în kare a skîparat ku amnarĭu, stramuoșî nuoștri aprins fuoku — kremenom, o koji su kresali ocilom, naši preci su palili vatru ◊ krĭamińa, amnarĭu șî ĭaska a dus aĭ nuoștri aĭ batrîń într-un kĭes đi pĭaļe dupa brîu — kremen, ocilo i trud nosili su naši stari u jednoj kožnoj kesi za pojasom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6205 | ļikuriś | licurici | свитац | ļikuriś (mn. ļikuriś) [akc. ļikuriś] (i. m.) — (ent.) svitac (Lampyris noctiluca) ◊ ļikuriś ĭe guangă kare zbuară sara, pi vrĭamĭa đi kosît or đi sîśarat, da kuru iĭ ļikură ka lumanarĭa aprinsă — svitac je buba koja leti uveče, u doba kosidbe ili žetve, a zadnjica mu svetli kao upaljena sveća ◊ ļikuriśi nu ļikură una-ntruuna, numa s-a stîng, s-aprind, s-a stîng, s-aprind — svici ne svetle neprekidno, nego se pale i gase, pale i gase [Por.] ♦ dij. var. likurič (Šipikovo) [Tim.] ∞ ļikura | | [Vidi] |
|
|
|
| 6309 | marturiĭe | marturie | сведочење | marturiĭe (mn. marturiĭ) [akc. marturiĭe] (i. ž.) — 1. svedočenje ◊ prĭaćinu l-a dat đi martur la vro gîlśauă ku veśinu, șî ĭel s-a dus astîḑ la oraș sî đa marturiĭa luĭ — prijatelj ga je dao za svedoka u nekoj svađi sa komšijom, pa je on otišao danas u varoš da da svoje svedočenje 2. (rel.) obred na pomani ◊ marturiĭa ĭe un ađet în kare muĭarĭa śe puartă pomana, ku kolaku mărturiĭi șî k-o lumanarĭe aprinsă în mînă, marturisîașće kî ĭe pomana împļińită ku tuot śe sa kată, șî sa ruagă la Suare, la Lună șî la șapće ḑîļe-n stamînă, șî la tuoț sfînțî pi nume, sî sa ĭa đi mînă șî sî kadă în źanunkĭ șî să-l skuată pĭ-al muort đi pi lumĭa-ĭa șî să-l dukă la pomană — marturija je obred u kome žena koja vodi pomanu, sa marturijskim hlebom i upaljenm svećom u ruci, svedoči da je pomana postavljena sa svim što se traži, i moli Sunce, Mesec, sedam dana u nedelji i sve svece po imenu, da se uzmu za ruke, kleknu na kolena i izvuku pokojnika sa onog sveta i dovedu ga na daću [Por.] ∞ martur | | [Vidi] |
|
|
|
| 2917 | ńegură | negură | тама | ńegură (mn. ńigurĭeț) [akc. ńegură] (i. ž.) — 1. tama, tmina, pomrčina; mrak ◊ đintr-odată sa nuvară, șî sa pusă o ńegură grĭa, parke a kaḑut nuapća pi pomînt — iznenada se naoblači, i nastade teška tama, kao da je noć pala na zemlju ◊ adu lumanarĭa, kă în podrum ĭe ńegura, nu sa vĭađe ńimik — donesi sveću, jer je u podrumu mrak, ne vidi se ništa 2. (fig.) neznanje, beda, teško siromaštvo, slepilo ◊ nu m-a dat tata la șkuală, am krĭeskut în ńegura — nije me dao otac u školu, odras’o sam u mraku 3. (fig.) (psih.) teška tuga, bol, patnja — kînd am-uḑît kî mĭ-a perit tata, mĭ-a kaḑut o ńegură grĭa pi kap — kad sam čuo da mi je poginuo otac, neki težak mrak mi je pao na glavu 4. (rel.) umiranje bez sveće ◊ kînd uomu muare fara lumanare aprinsă în mînă, sa ḑîśe k-a murit în ńegura, șî pi lumĭa-ĭa đi veśiĭe o să traĭaskă în ńegura — kad čovek umre bez upaljene sveće u ruci, kaže se da je umro u mraku, i na onome svetu će večno boraviti u mraku ♦ sin. ńegurĭață ♦ var. ńagură [Por.] ♦ dij. sin. întuńerik [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3113 | pazdărĭ | puzdere | поздер | pazdărĭ (mn. pazdărĭe) [akc. pazdărĭ] (i. m.) — 1. pozder a. stabljika konoplje ◊ kîńipa are bît, pazdărĭ, șî fuĭuor, ață kare sa đispart đi țasut — konoplja ima stablo, pozder, i niti, konce koji se odvaju za tkanje b. otpadak ◊ pazdărĭ ĭe aĭa śe kađe đin kîńipă or đin in, kînd sa bat ku nabuoĭńiku în proțap — pozder ĭe ono što otpada od konoplje ili lana, kada se nabojnikom mlate u trlici ◊ ku pazdărļi đe mult s-a aprins lumanarĭa, or lampa đi gas, ku fuoku đi la kamin — sa pozderom se nekada palila sveća ili petrolejka, vatrom sa kamina 2. krhotina, ulomak ◊ kînd sa sparźe vrun vas đi pomînt în parśiaļe marunće, sa ḑîśe kî s-a fakut pazdărĭ đin ĭel — kad se neki zemljani sud razbije na sitne parčiće, kaže se da se napravio pozder od njega [Por.] ∞ kîńipă | | [Vidi] |
|
|
|
| 5107 | putragań | putregai | труловина | putragań (mn. putragań) [akc. putragań] (i. m.) — 1. (o materiji) trulovina ◊ ļemnu are kuažă, albăț șî roșăț, kînd ļemnu sa uskă, iĭ putraḑîașće albățu și sa faśe putragań — drvo ima koru, beljiku i srž, kad se drvo osuši, beljika se pretvara u trulovinu ◊ ku putragań aprins șă astrukat ku śanușă, muĭerļi sa duk la morminț să tamîńe, kă putragańu țîńe fuoku mult — sa upaljenom trulovinom i zagrnuto pepelom, žene idu na groblje da kade, jer trulovina dugo tinja 2. (fig.) pokvarenjak, pokvarenština ◊ amînat a bagat sama kî ĭe uomo-la un putragań grĭeu — kasno je primetila da je taj čovek jedan težak pokvarenjak [Por.] ∞ putrîd | | [Vidi] |
|
|
|
| 3979 | stînźa | stinge | гасити | stînźa (ĭuo stîng, ĭel stînźe) [akc. stînźa] (gl. p. ref.) — gasiti ◊ pănă nuoĭ am durmit, fuoku s-a stîns — dok smo mi spavali, vatra se ugasila ◊ guma aprinsă nu sa stînźe ļesńe — upaljena guma ne gasi se lako ◊ stînsără lampa, șî sa kulkară — ugasiše lampu, i legoše ♦ sin. stîmpara [Por.] | | [Vidi] |
|
|