| Reč an - definicija |
| Br | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija | |
| 356 | an | an | година | an (mn. ań) — 1. (i. ž.) — (kal.) godina ◊ ano-sta — ova godina ◊ anu đi ḑîļe — godina dana ◊ anu trĭekut — protekla godina ◊ la anu — na godinu, za godinu (dana) ◊ măĭ are ań — ima godine, poživeće još ◊ s-a înpuțînat ańi — smanjio se preostali broj godina, približila se smrt ◊ an tîrḑîu — godina u kojoj kasni zrenje poljoprivrednih kultura ◊ a trĭekut ań șî ań — protekle su godine i godine, prošlo je mnogo vremena ◊ pomana la anu — godišnji pomen, daća na godišnjici smrti ◊ žumataće đi an — pola godine ◊ a ĭeșît anu — istekla je godina, navršila se ◊ la svîrșîtu anuluĭ — na kraju godine ♦ (la) ań đi bîtrîńață — (u) stara vremena, davnina ◊ anol nou — nova godina 2. (pril.) lane, prošle godine ◊ aĭa a fuost an — to je bilo prošle godine ◊ (u izr.) pănă măĭ đ-a-l an fusă lu tuoț bińe — do pre neku godinu beše svima dobro [Por.] | (Ima paremija!) | [Vidi] |
| Reč an u karticama drugih reči | ||||||
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
| 121 | agustă | agust | август | agustă [akc. agustă] (i. ž.) — (kal.) (izob.) avgust, mesec u godini ♦ var. gustarĭ ◊ ano-sta, în agustă, a fuost sîăśită mare, a sakat șî rîu în Vaļa mare — ove godine je u avgustu bila velika suša, presušila je i reka u Velikoj dolini [Por.] ∞ lună | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 292 | ak | ac | игла | ak (mn. aśе) (i. m.) — igla ◊ ak đi kusut — igla za šivenje ◊ ak đi mașînă — igla za šivaću mašinu ◊ ak đi kusut la saś — igla za zašivanje džakova ◊ ak đi ștroit — štrojačka igla ◊ ak đi înpuns vićiļi kînd sî unflă — veterinarska igla za lečenje goveda od nadutosti, trokar ◊ ak la pușkă — puščana igla ◊ ak đi gĭață — ledena igla, ledenica [Crn.] ◊ ak đi pîăr — ukosnica ♦ up. andrĭeauă [Por.] ◊ ak înkeptorat — zihernadla (Ševica) [Zvizd] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 308 | aku | acu | сада | aku (pril.) — sada, sad, ovog časa; u ovom momentu ◊ aku vińiĭ đe la lukru, numa ś-ažunsăĭ — sad dođoh s posla, samo što stigoh ♦ skr. < akuma [Buf.] ◊ aku tunaĭ în avļiĭe — sada uđoh avliju (Turija) [Zvizd] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 321 | amar | amar | горчина | amar (mn. amarurĭ) [akc. amar] (i. m.) — 1. gorčina, gorak ukus (obično za namirnice) ◊ amaru-n lapće ĭe đin ĭarbă, kare a paskuto uoiļi — gorčina u mleku je iz trave koju su pasle ovce 2. (fig.) gorak i čemeran život ◊ am pļakat ku amaru-n mińe — otišao sam pun gorčine [Crn.] ♦ dij. var. amară ◊ an traĭit numa ku durĭerĭ șî amară — živeo sam samo s bolom i gorčinom [Por.] ∞ amarî | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 357 | anțărț | anţărţ | преклане | anțărț [akc. anțărț] (pril.) — (kal.) preklane, pretprošle godine, pre dve godine ♦ var. alan [akc. alan] ♦ (augm.) anțarțuoń — pre mnogo godina, pre neodređenog broja godina, ali ne u tako dalekoj prošlosti [Por.] ∞ an | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 2607 | andarmală | andarmale | андрамоља | andarmală (mn. andarmaļe) [akc. andarmală] (i. ž.) — (tehn.) andramolja, dronjak; starudija ◊ șupa pļină đi andarmaļe, ńimik nuĭe đi vro trĭabă — šupa je puna andramolja, ništa nije za neku upotrebu [Por.] ♦ dij. sin. andîrmuańe [Mlava] | [Vidi] | |
| 463 | andîra | întărâtă | задиркивати | andîra (ĭuo ma andîr, ĭel sa andîră) [akc. andîra] (gl. p. ref.) — 1. zadirkivati, izazivati, provocirati ◊ kopilo-la sî andîră đi mińe — ono dete me zadirkuje ◊ nu ći andara — ne provociraj ◊ andîră pi draku — izaziva đavola [Crn.] 2. var. andără ◊ nu măĭ ma andăr đi ĭel — neću ga više zadirkitvati ♦ sin. dîra [Por.] | [Vidi] | |
| 2606 | andîrmuańe | andârmoane | андрамоље | andîrmuańe (mn. andîrmuańe) [akc. andîrmuańe] (i. ž.) — andramolje, dronjci, starudija; delovi neke stare naprave ◊ nu puot să-ț spun ńimik dă razbuoĭ pănă no-l vĭeḑ, kî are mulće andîrmuańe pră ĭeal — ne mogu ništa da ti kažem o razboju dok ga sam ne vidiš, jer ima mnogo andrmolja na njemu [Stig] ♦ dij. var. andarmaļe (Tanda) ♦ sin. ondoroasă [Por.] ∞ andarmală | [Vidi] | |
| 365 | andrĭauă | andrea | децембар | andrĭauă (mn. andrĭaļe) [akc. andrĭauă] (i. s.) — (kal.) (zast.) 1. decembar ◊ andrĭaua ĭe luna đi la urmă în an, ku ĭa s-a-nkĭeptorat anu pi kîļindarĭu ăl babĭesk — „andreja” je poslednji mesec u godini, njime se završavala godina u bapskom kalendaru 2. „andreja”, deo decembra (po sadašnjem kalendaru između 5. i 25.), vreme kada su se parili vukovi ◊ andrĭaua đe mult s-a kĭemat șă doă stamîń pi luna đi la urmă în an kînd s-a vișńit lupi — „andrejom” su se nazivale i dve nedelje u poslednjem mesecu u godini, kada su se parili vukovi [Por.] ∞ lună | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 134 | andrĭeauă | andrea | велика игла | andrĭeauă (mn. andrĭeaļе) [akc. andrĭeauă] (i. ž.) — velika drvena igla, duguljastog oblika sa šiljatim krajevima i rupom na sredini, kojom su muškarci pleli debele čarape ili rukavice ◊ andrĭeauă ĭe ak mare ku kare s-a fakut la śarapĭ șî manușă gruasă — „andreja” je velika igla sa kojom su se plele debele čarape i rukavice (Krivelj) [Crn.] ♦ var. andrĭauă [Por.] ◊ ĭuo ku andrĭaua kuos la măturĭ — ja sa velikom iglom opšivam metle (Laznica) [Hom.] ♦ up. ak | [Vidi] | |
| 2685 | anđeļiaće | îndelete | лагано | anđeļiaće [akc. anđeļiaće] (pril.) — (zast.) lagano, bez žurbe, ležerno; pažljivo ◊ mînă anđeļiaće, kî ĭastă gĭață pi drum — vozi lagano, jer ima leda na putu ♦ sin. înśet [Crn.] ♦ dij. var. ănđeļeće (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pinđeļeće (Debeli Lug) [GPek] | [Vidi] | |
| 916 | Angel | Anghel | Анђел | Angel [akc. Angel] (i. m.) — (antr.) Anđel, lično ime koje je u narod ušlo pod uticajem hrišćanske crkve ◊ moșu Angel a trait mult — čiča Angel je dugo živeo ♦ / < grč. angelos — „vesnik” ♦ var. Anđel [Por.] | [Vidi] | |
| 3542 | Anol nou | Anul Nou | Нова година | Anol nou [akc. Anol nou] (sint.) — (kal.) Nova godina ◊ Anol nou ĭe ḑîua đintîń pi kîļindarĭ ku kare înśape sî sa sokoćiaskă anu — Nova godina je prvi dan u kalendaru kojim počinje da se računa godina ◊ đemult ḑîua kare a sîrbatorito aĭ nuoștri ka anol nou, a kaḑut la Sînvasîĭ — nekada dan koji su naši slavili kao novu godinu, padao je na Svetog Vasilija [Por.] ∞ an | [Vidi] | |
| 1504 | antaļira | interna | интернирати | antaļira (ĭuo antaļirĭeḑ, ĭel antaļirĭaḑă) [akc. antaļira] (gl. p.) — internirati, odvoditi u logor (za vreme rata); zarobiti; zatvoriti ◊ Ńamțî antaļirat lumĭa far đi vină, numa pintru partizań — Nemci su internirali nevine ljude, samo zbog partizana ♦ var. ăntaļira, întaļira, întăļiri [Por.] | [Vidi] | |
| 631 | antaļirit | internat | интерниран | antaļirit (antaļirită) (mn. antaļiriț, antaļiriće) [akc. antaļirit] (prid.) — interniran, zarobljen u ratu i odveden u logor ◊ la antaļirit Bugari, ș-a murit în lager — internirali su ga Bugari, i umro je u logoru ♦ var. întaļirit, întîļirit [Por.] ∞ antaļira | [Vidi] | |
| 504 | anunța | anunţa | оглашавати | anunța (ĭuo anunț, ĭel anunță) [akc. anunța] (gl. p.) — (zast.) oglašavati, objavljivati ◊ kînd s-a fakut nunta, s-anunțît pin lume, sî sa șćiĭe śe o să fiĭe — kada se spremala svadba, oglašavala se po narodu, da bi se znalo šta se sprema [Por.] | [Vidi] | |
| 2627 | ańi | inele anuale | годови | ańi (mn.) (i. ž.) [akc. ańi] — (bot.) godovi; god, znak godišnjeg rasta debla drveta u širinu, godišnji prsten ◊ numarăm ańi lu ļiemn đi pi bușćanu luĭ — brojimo godine drveta sa njegovog panja [Por.] ∞ an | [Vidi] | |
| 4534 | asta-primovară | astă-primovară | пролетос | asta-primovară [akc. asta-primovară] (pril.) — proletos, prošlog proleća ◊ asta-primovară ń-a dat vorbă kă ńi ažută, ama trĭeku anu da đin vroba lor ńimika — proletost su obećali da će nam pomoći, ali prođe godine a od njihovog obećanja ništa [Por.] ∞ asta | [Vidi] | |
| 439 | Avram | Avram | Аврам | Avram [akc. Avram] (i. m.) — (antr.) (zast.) muško lično ime ♦ (demin.) Avramuță, (augm.) Avraman ◊ alu Avram, alu Avramuță, alu Avraman — Avramovi, koji pripadaju Avramu, deca ili potomci Avrama ◊ Avramuońi, Avramĭeșći, Avramițuońi, Avramițańi, Avramĭeluońi — Avramovići, porodični nadimci (poļikre) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 517 | Babiļi | babele | Бабе | Babiļi [akc. Babiļi] (i. ž.) — (kal.) Babe, Bapski dani ◊ Babiļi sînt aļi doasprăśe ḑîļe întra Dragobĭaće șî Sîmț, kînd tota ḑîua însamnă kîć-o lună pi an — Babe su dvanaest dana između Dragobana i Mladenaca, kada svaki dan označava po jedan mesec u godini ◊ Dragoban ĭe baba đintîń, ș-a-nsamnat pi marta, în vrĭamĭa kînd anu a-nśeput ku aĭa lună — Dragoban je prva baba, i označavao je mart, u vreme kada je godina počinjala sa tim mesecom ◊ (ver.) pi lînga „babe”, kare sînt ḑîļe rîaļe, pi anu đi ḑîļe ĭastă șî „muoș”, kare sînt ḑîļe buńe — pored „baba”, koje predstavljaju loše dane, u toku godine ima i „staraca”, koji predstavljaju dobre dane [Por.] ∞ babă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 963 | baś | baci | бач | baś (mn. baś) (i. m.) — bač, učesnik bačije, bačijar ◊ baś ĭe oĭarĭ kare a-npreunat uoĭļi luĭ ku uoĭļi alu veśiń într-o stînă, kare petrĭaśe o vrĭame pista an la baśiĭe — bač je ovčar koji je sastavio svoje ovce sa ovcama suseda i napravio jedno stado, koje provede jedno vreme tokom godine na bačiji ◊ șî muoșu Pau Blîgoĭan ĭe baś ku stîna-luĭ, în baśiĭa nuastră la Rîmnarĭeka — i čiča Pavle Blagojev je bač sa svojim stadom u našoj bačiji na Ravnoj reci ♦ v. baśol mare [Por.] ∞ baśiĭe | [Vidi] | |
| 831 | blažîn | blajin | блажен | blažîn (blažînă) (mn. blažîń, blažîńe) [akc. blažîn] (prid.) — blažen, blag, nežan ◊ blažînă ka fluarĭa — nežna kao cvet ◊ fata ĭe blažînă la katatură, șî narau blažîn arĭe — devojka ima nežan pogled, i blagu narav ima ♦ (pril.) nežno ◊ sî uĭtă blažîn kîtră mińe — gleda nažno prema meni [Crn.] ◊ ano-sta am fakut rakiĭe blažînă, ńiś prĭa tarĭe, ńiś prĭa muaļe — ove godine sam ispekao blagu rakiju, nit prejaku, nit preslabu [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 488 | Bogovina | Bogovina | Боговина | Bogovina [akc. Bogovina] (i. ž.) — (ojk.) Bogovina, selo i rudnik mrkog uglja u opštini Boljevac, naseljeno Vlasima Munćanima ◊ maĭdanu în Bogovina a înśaput sî lukrĭe în anu 1903. — rudnik u Bogovini počeo je sa radom 1903. godine [Crn.] | [Vidi] | |
| 6432 | Boĭan | Boian | Бојан | Boĭan (i. m.) — Bojan ◊ Boĭan a fuost đes nume kare Rumîńi a dat la buoĭ luor — Bojan je bilo često ime koje su Vasi davali svojim volovima [Por.] ∞ vită | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 595 | bolnau | bolnav | болестан | bolnau (bolnauă) (mn. bolnauvĭ, bolnavĭe) [akc. bolnau] (prid.) — (med.) bolestan ◊ bolnau rîău — mnogo je bolestan ◊ bolnau, da lukră — bolestan, a radi ◊ bolnauă đi an — bolesna od prošle godine ◊ bolnau đi uskatură — bolestan od sušice [Crn.] ◊ minće kî ĭe bolnau, numa să nu lukrĭe — laže da je bolestan, samo da ne radi [Por.] ♦ dij. var. bolnav [akc. bolnav] [Kmp.] ♦ dij. var. bolnăv [akc. bolnav] ◊ nu poś să vin, kă mis bolnăv — ne mogu da dođem, jer sam bolestan (Mustapić) [Zvizd] ∞ boļi | [Vidi] | |
| 1501 | boťeza | boteza | крстити (се) | boťeza (ĭo boťez, ĭel boťază) [akc. boťeza] (gl. p. ref.) — (rel.) krstiti (se), nadenuti nekom ime ◊ am boťezat kopilu kînd avut un an — krstili smo dete kada je imalo godinu dana [Kmp.] ♦ dij. var. bućeḑa [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 400 | brukă | brucă | шиљак | brukă (mn. bruś) [akc. brukă] (i. ž.) — (tehn.) 1. šiljak, zašiljen drveni ili metalni predmet, koji se koristi za bušenje rupa; probojac ◊ în trîabe o brukă sî strapung gaura la kurauă — treba mi šilo da izbušim rupu na kaišu ◊ ku brukă đi ļiemn să fak gîăurļi la opinś — drvenim šilom buše se rupe na opancima 2. sadiljka, zašiljen štap koji se koristi za sađenje povrća ◊ muĭarĭa đemult a pus piparka șî varḑa ku bruka, da an ku sapaļiga — žena je ranije sadila papriku i kupus sadiljkom, a prošle godine motičicom ◊ đi vrodată șî kukuruḑu s-a pus ku bruka — nekada je i kukuruz sejan sadiljkom 3. šilo, majstorska alatka koja se koristi u opančarskom i saračkom zanatu ◊ maĭsturi au mulće suarće đi bruś — majstori imaju razne vrste šila 3. drveni šiljak ili veterinarski pribor, trokar, za probadanje trbuha kod preživara ◊ kînd să unfla vaka đi deteļină, trîăbe ku bruka sî-ĭ să înpungă burta đi parća stîngă — kad se krava prejede deteline, treba da joj se šiljkom probode trbuh sa leve strane [Crn.] 3. (antr.) Brukă, poļikra-n Arnaglaua — Bruka, nadimak u Rudnoj Glavi ◊ la Ĭanku Brukă ĭ-a dat așa poļikră, k-avut narau să „bruśaskă”, să-nvîre nasu șî unđe trîabe, șî unđe nu trîabe — Janko „Bruka” je dobio ovaj nadimak jer je voleo da „buška”, da zabada nos i gde treba i gde ne treba ♦ (demin.) brukiță ♦ (augm.) brukuoń 6. stožer ◊ în Tanda klaĭa să grîmađașće pi brukă — u Tandi plast se dene oko stožera [Por.] | [Vidi] | |
| 773 | bruobdă | cartof | кромпир | bruobdă (mn. bruobđe) [akc. bruobdă] (i. ž.) — (bot.) krompir (Solanum tuberosum) ◊ anu n-a fuost bun đi bruobđe, n-a rođit ńiśkît — godina nije bila dobra za krompir, nije rodio nimalo [Por.] ∞ krumpĭel | [Vidi] | |
| 805 | bukată | bucată | плод | bukată (mn. bukaće) [akc. bukată] (i. ž.) — 1. plod, usev; hrana ◊ umplură masa ku bukaće — napuniše trpezu plodovima ◊ a rođit bukaće đi tuotă suarta: krastavĭeț, piparkă, śapă, potloźań, varḑă, da șî karńe o sî fiĭe đi ĭarnă — rodilo je plodova svih vrsta: krastavac, paprika, luk, paradajs, kupus, a i mesa će biti za zimu [Crn.] 2. zalogaj, komad ◊ anu a fuost rău, n-a fuost o bukată sî ĭaĭ în gură — godina je bila loša, nije bilo ploda jednog da staviš u usta 3. (zast.) predmet, stvar ◊ astalu la pomană pļin ĭe đi bukaće în tuaće fĭelurĭ — sto na pomani pun je stvari svih vrsta ♦ up. bukatură [Por.] ∞ bukă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 784 | buśińiș | buciniș | кукута | buśińiș (mn. buśińișă) [akc. buśińiș] (i. s.) — (bot.) kukuta, angelika (Anchangelica officinalis) ◊ buśińișu are dudă marĭ, krĭașće înalt — kukuta ima dugačke cevi, raste visoko [Por.] ♦ dij. sin. fifă (Jasikovo) [GPek] (Osnić) [Crn.] | [Vidi] | |
| 1090 | ćakă | teakă | ножница | ćakă (mn. ćake) [akc. ćakă] (i. ž.) — 1. nožnica, korice za nož; kanija ◊ nuĭe bun sî puorț kuțîtu fîră ćakă, kî puoț sî ći taĭ — ne valja da nosiš nož bez kanija, jer možeš da se posečeš [Crn.] 2. futrola za duguljaste predmete uopšte ◊ ćakă đi dus kuća, đi askuțît kuasa — futrola za nošenje brusa, kojim se oštri kosa (Plavna) [Pad.] 3. (fig.) (vulg.) vagina i anus ♦ var. ćuok [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 1156 | ćimp | timp | време | ćimp (mn. ćimpi) [akc. ćimp] (i. m.) — 1. vreme, atmosferske prilike tokom godine, naročito u odnosu na vegetabilni ciklus ◊ ćimpu ĭe bun, kî nuĭe prĭa ploĭuos — vreme je dobro, jer nije previše kišovito ◊ dakă va fi șî ćimpo-sta uskaśiu ka al đi an, arĭe sî fiĭe marĭe fuamiće — ako će i ova godina biti sušna kao predhodna, biće velika glad [Crn.] 2. godina a. kao deo vremenskog ciklusa ◊ la ćimp, în vrĭamĭa-sta, să ńi gasîm ĭară — dogodine, u ovo vreme, da se nađemo ponovo ◊ ćimp rîău, ńirođituorĭ — loša godina, nerodna b. kao sinonim za leto ◊ a trĭekut ćimpurĭ șî ćimpurĭ đ-atunśa — prošla su leta i leta otada ◊ ćimpol trĭekut — prošlo leto (prošlog leta) ♦ sin. vrĭamĭe, an [Por.] | [Vidi] | |
| 1157 | ćimpuriu | timpuriu | ран | ćimpuriu (ćimpuriĭe) (mn. ćimpuriĭ, ćimuriĭe) [akc. ćimpuriu] (prid.) — ran, prevremen, koji u vegatibilnom ciklusu dozreva pre uobičajenog vremena a. za letinu ◊ grîu ĭe akuma ćimpuriu, pi la Vidum o să ažungă đi sîśerat — pšenica je sada ranije dozrela, oko Vidovdana će stići za žetvu b. za stoku ◊ karĭe a avut mńeĭ ćimpuriĭ, puaće sokoći la vro dobîndă — ko je rano dobio jagnjad, može računati na neku zaradu [Crn.] c. za vegetaciju ◊ mi sa-m pare kă śuaua s-a skimbat pi pomînt: parke akuma padurĭa înverḑîașće măĭ ćimpuriu đi kît kînd am fuost ĭuo kopil mik — čini mi se da se nešto promenilo u svetu: kao da sada šuma ranije ozeleni nego kada sam ja bio malo dete d. a godinu kao vegetabilni ciklus ◊ an ćimpuriu — godina kada letina ranije dozreva ♦ supr. tîrḑîu [Por.] ∞ ćimp | [Vidi] | |
| 1165 | ćipsă | alaun | стипса | ćipsă (mn. ćipsurĭ) [akc. ćipsă] (i. ž.) — (hem.) stipsa ◊ kožokari a mestakat varu ku ćipsă kînd a ștavait fuoĭi đi kožuaśe — ćurčije su mešali kreč i stipsu kad su štavili kože za kožuhe [Crn.] ◊ muĭarĭa kare avut ibomńik, dupa śe s-a đisparțît đi ĭel, ku furiș a dat pi đi źuos ku ćipsa, să nu priśĭapă barbatu k-a fuost đi kurînd ku ibomńiku; ćipsa-ĭa atîta o „strînźe”, đi barbatu ginđașće kă ĭe ĭa înźir đi muĭarĭe — žena koja je imala ljubavnika, kada se rastane s njim, krišom se dole protrlja stipsom, da muž ne primeti kako je skoro bila s ljubavnikom; stipsa je tako „stegne”, da muž pomisli da je ona anđeo od žene [Por.] | [Vidi] | |
| 2794 | Dăbiļug | Dăbiliug ? | Дебели Луг | Dăbiļug [akc. Dăbiļug] (i. m.) — (ojk.) Debeli Lug, vlaško selo u blizini Majdanpeka ◊ Dăbiļugu ĭe sat în Pĭekol đi Sus, apruape đi rudńiku măĭdanuluĭ — Debeli Lug je selo u Gornjem Peku, u blizini majdanpečkog rudnika ◊ în popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 405 đi inș, ka sîrbĭ sa skris iĭ 221, da ka rumîń 99, 80 đi inș n-a spus śe sînt — na zadnjem popisu (2011. godine), selo je imalo 405 stanovnika, kao Srbi izjasnilo se njih 221, a kao Vlasi 99, 80 osoba se nije izjasnilo šta su [GPek] | [Vidi] | |
| 1348 | drîsman | drâsman ? | дроњак | drîsman (mn. drîsmańe) [akc. drîsman] (i. m.) — 1. dronjak, iznošen ili pocepan deo odeće ◊ am fuost sarak, n-am avut țuaļe, am purtat ńișći drîsmańe rupće — bio sam siromah, nisam imao odelo, nosio sam neke pocepane dronjke ◊ drîsman s-a ḑîs la un fĭeļ đi pînḑă supțîrĭe, kare s-a țasut atîta đi rat đ-aĭ putut pin ĭa să trĭeś ku źeĭśtu, đin kare s-a kusut nadraź đi uamiń đi vară, đi să ļi fiĭe la uamiń rakuare pănă lukră — drsman se zvala jedna vrsta tankog platna, koje se tkalo tako retko da si mogao kroz njega prst da provučeš, od koga su se šile letnje muške pantalone, da bi muškarcima bilo sveže dok rade (Rudna Glava) 2. preveliki deo odeće ◊ mĭ-a kusut muĭarĭa un drîsman đi kimĭașă, stă pi mińe ka slamńaku — sašila mi je žena preveliku košulju, stoji na meni kao slamarica (Tanda) ♦ var. drîzman (Tanda) [Por.] / < srb. drzman < tur. dizman, dizmen — krupan čovek, visok i korpulentan čovek (Sursa: Škaljić, exp. Durlić ) | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 2586 | duoĭsprîaśiļa | doisprecelea | дванаести | duoĭsprîaśiļa [akc. duoĭsprîaśiļa] (br.) — dvanaesti ◊ do veńi kumva ș-a doĭsprîaśiļa lună, sa do va înkeĭa șî anu-sta odată — dođe nekako i dvanaestgi mesec, završiće se valjda i ova godina jednom ♦ var. duoĭsprîăśiļa [Por.] dij. var. duoĭsprĭaśeļa [Crn.] ∞ duoĭ | [Vidi] | |
| 1260 | duoĭsprĭaśe | doisprezece | дванаест | duoĭsprĭaśe [akc. duoĭsprĭaśe] (br.) — dvanaest ◊ duauăsprĭaśe luń ĭastă pi un an — dvanest meseci ima u jednoj godini [Crn.] ♦ diĭ. var. duoĭsprîaśe ♦ (ž.r.) doăsprîaśe ◊ doăsprîaśe muĭerĭ sapă-n luok — dvanaest žena kopa na njivi [Por.] ∞ duoĭ | [Vidi] | |
| 1263 | duoĭsprĭaśeļa | doisprezecelea | дванести | duoĭsprĭaśeļa (duauăsprĭaśeļa) [akc. duoĭsprĭaśeļa] (br.) — dvanaesti, dvanaesta ◊ luna marĭe ĭe duauăsprĭaśeļa lună-n an — decembar je dvanaesti mesec u godini [Crn.] ♦ dij. var. doĭsprîaśiļa [Por.] ∞ duoĭ | [Vidi] | |
| 1523 | Duorća | Dorca | Дорча | Duorća [akc. Duorća] (i. m.) — (antr.) Dorča, l.i. grčkoga porekla koje je u vlašku antroponimiju ušlo preko bugarskog jezika ◊ đin nume Duorća s-a fakut poļikra lu ńam Dorćuońi — od imena Dorča nastao je porodični nadimak Dorčoni (Osnić) [Crn.] | [Vidi] | |
| 5792 | Fașanź | fașang | Фашник | Fașanź (mn.) (i. m.) — (kal.) Fašnik ◊ Fașanź au fost ađet la Bufań la Măĭdan în tot anu, în ḑîļiļi đi zîpostît — Fašnik je bio običaj kod Bufana u Majdanpeku u vreme poklada ◊ đi vrĭamĭa Fașanźilor mulț Bufań au făkut ļorfe — u vreme Fašnika mnogi Bufani su izrađivali maske ◊ a fost Fașanź-aĭ miś la Zîpostîto-l mik, șî Fașanź-aĭ marĭ kare a kaḑut la Zîpostîto-l mare — bili su Mali Fašnici na Mesne poklade, i Veliki Fašnici koji su padali na Bele poklade [Buf.] | [Vidi] | |
| 1812 | fînariĭe | fânărie | сениште | fînariĭe (mn. fînariĭ) [akc. fînariĭe] (i. ž.) — (augm.) senište; gomila sena; mnogo sena; livada bogata senom ◊ ano-sta a ploĭat la vrĭame, pî ĭastă șî fînariĭe đestulă — ove godine je kiša padala na vreme, pa ima i dosta sena ◊ a slubaḑît vićiļi-n țarku ku fîn, ș-akuma ĭe akoluo fînariĭe în tuaće pîărțîļi — pustili su stoku u ogradu sa senom, i sada je tamo senište na sve strane [Por.] ∞ fîn | [Vidi] | |
| 3346 | fîurarĭ | făurar | фебруар | fîurarĭ [akc. fîurarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) februar ◊ fîurarĭu ĭe a duoĭļa lună în an — februar je drugi mesec u godini [Por.] ∞ lună | [Vidi] | |
| 2566 | florarĭ | florar | мај | florarĭ [akc. florarĭ] (i. m.) — (kal.)(izob.) maj ◊ florarĭu a fuost la rumîńi aĭ batrîń luna śinśiļa în an — „florar” je kod starih Vlaha bio peti mesec u godini [Por.] ◊ florarĭ ku fluorĭ marĭ — maj sa velikim cvećem [Hom.] ∞ lună | [Vidi] | |
| 1898 | fluarĭa suariluĭ | floarea-soarelui | сунцокрет | fluarĭa suariluĭ [akc. fluarĭa suariluĭ] (sint.) — (bot.) suncokret (Helianthus annuus) ◊ rumîńi aĭ batrîń rar a pus fluarĭa suariluĭ; dakă a vi șî puso, a puso pi marźina luokuluĭ, ka un fĭeļ đi gard — stari Vlasi su retko sejali suncokret; ako su ga i sejali, sejali su ga po obodu njive, kao neku vrstu ograde ◊ samînțîļi alu fluarĭa suariluĭ ļ-a uskat, ļ-a fĭert șî ku ĭaļe s-a ļegat la luok unđe sa vi uśis — seme suncokreta se sušilo i kuvalo, i stavljalo kao oblog na ubijeno mesto [GPek] ∞ fluare | [Vidi] | |
| 3079 | frînźe | frânge | ломити | frînźe (ĭuo frîng, ĭel frînźe) [akc. frînźe] (gl. p. ref.) — lomiti, prelomiti; slomiti ◊ atîta a rođit puomi anu-sta, đi sa frîng înkarkaț ku puame — toliko su voćke rodile ove godine, da se lome pretovarene plodovima ◊ a dat ku kuasa în bușćan, ș-a frînto đin kalkîń — zakačio kosom panj, i polimio je u kolenu ◊ la frînt đi bataĭe — plomio ga je od batina ◊ a frînt držaļa la sakurĭe — slomio je držalje na sekiri [Por.] | [Vidi] | |
| 39 | gaină | găină | кокошка | gaină (mn. gaiń) [akc. gaină] (i. ž.) — kokoška (Gallus domestica) ◊ am gaiń mulće, pļină mi traușa đi ĭaļe — imam mnogo kokošaka, puno mi ih je dvorište ◊ gaină ku puĭ sa kĭamă kluoța — kokoška s pilićima zove se kvočka ◊ gaina voĭńiśaskă sa kĭamă kokuoș — mužjak kokoške zove se petao ◊ gaină porîmbakă — graorka ♦ up. uou, kuĭb, kurĭańik, kokuoš [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 2665 | gîrlugă | gârliţă | дивља гуска | gîrlugă (mn. gîrluź) [akc. gîrlugă] (i. ž.) — (ornit.) divlja guska (Anser anser, Anser albifrons, Anser minutus) ◊ gîrlugă ĭe pasîrĭe, gîskă sîrbaćikă — „grluga” je ptica, divlja guska (Rudna Glava) ◊ trĭeku un șuk đi gîrluźi, vińe vrĭamĭa rîa — prođe jato divljih gusaka, ide loše vreme (Tanda) [Por.] ◊ trĭek gîrluźiļi pi sus, fug đi vrĭamĭa rîa — lete „grluge” nebom, beže od lošeg vremena (Bučje) [Crn.] ∞ gîskă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 4138 | grasun | grăsun | назиме | grasun (mn. grasuń) [akc. grasun] (i. m.) — nazime ◊ grasun ĭe purśel đi un an đi batrîn — nazime je prase od jedne godine starosti ◊ grasună — nazimica ♦ var. grăsun (Tanda) [Por.] ∞ gras | [Vidi] | |
| 3362 | guridarĭ | vinicer | септембар | guridarĭ [akc. guridarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) septembar ◊ guridarĭu ĭe luna a đi noă pi an, vrĭamĭa kînd s-a kuļes viĭa — guridar je deveti mesec u kalednaru, vreme kada se bralo grožđe ♦ / < guridă Por.] ∞ lună | [Vidi] | |
| 2798 | Isîkuva | Isâcova ? | Јасиково | Isîkuva [akc. Isîkuva] (i. ž.) — (ojk.) Jasikovo, vlaško selo u oštini Majdanpek ◊ Isîkuva ĭe sat răsfirat — Jasikovo je raštrkano selo ◊ la popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 582 đi inș, đin iĭ sîrbĭ 185, da rumîń 363, 34 đi inș n-a spus śe sînt — na zadnjem popisu (2011 godine) selo je imalo 582 stanovnika, 185 Srba i 363 Vlaha; 34 lica se nije izjasnilo šta su ◊ satu ĭe raspînćiku drumuluĭ đi la Măĭdan la Vlauļa, șî đi Lazńița în Omuoļ — selo je raskršće puteva od Majdanpeka za Vlaole, i Laznicu u Homolju ◊ numiļi satuluĭ ĭe srbĭesk, dat dupa ļiemn „ĭasika”, pu rumîńașće „pluop trămuratuorĭ” — ime sela je srpsko, dato prema drvetu „jasika”, na vlaškom „plop tremurator” ♦ var. inov. Ĭesîkova [GPek] | [Vidi] | |
| 5964 | împļińi | împlini | навршити | împļińi (ĭuo împļińesk, ĭel împļińașće) [akc. împļińi] (gl. p.) — (o brojevima) navršiti ◊ fata a împļińit numa șasă ań, da o să pļaśe la șkuală kînd va împļińi șapće ań — devojčica je napunila samo šest godina, a poći će u školu kad navrši sedam godina ◊ măĭ o lună, șî sa împļińașće anu — još jedan mesec, i navršava se godina ♦ up. umpļe [Por.] ∞ pļin | [Vidi] | |
| 5973 | împuĭatură | împuitură | шара | împuĭatură (mn. împuĭaturĭ) [akc. împuĭatură] (i. ž.) — 1. šara, vez; ukras ◊ kimĭeșîļi lu Rumîńśiļi đi la Kraĭna au împuĭaturĭ măĭ mulće șî măĭ frumuasă đi kît anuaștre — košulje Vlajni iz Krajine imaju više i lepše šare od naših 2. ukrašavanje ◊ fĭaćiļi marĭ đemult tare a bagat sama să-nvĭață śe guod măĭ bun împuĭatură, kă măĭ mare katare avut aļa kare a împuĭat frumuos țuaļiļi — udavače su nekad mnogo vodile računa da što bolje savladaju ukrašavanje, jer su na većoj ceni bile one koje su lepše ukrašavale odeću ♦ var. înpuĭatură [Por.] ∞ puĭ | [Vidi] | |
| 2018 | înțîpeńit | înţepenit | ојачан | înțîpeńit (înțîpeńită) (mn. înțîpeńiț, înțîpeńiće) [akc. înțîpeńit] (prid.) — ojačan, pojačan, osnažen; pričvršćen, učvršćen; ukrućen ◊ am înțîpeńit đi frig, nu puot ńiś să miśk đin luok — ukrutio sam se od hladnoće, ne mogu ni da se maknem s mesta ♦ var. anțîpeńit (Tanda) ◊ tuoț žuakă, da ĭel stă-n kuot, anțîpeńit, parke iĭ frikă đi fĭaće kare-l kĭamă în uoră — svi igraju, samo on stoji u ćošku, skamenjen, kao da se prepao od devojaka koje ga zovu u kolo ♦ sin. întarit, înkrîmeńit [Por.] ∞ înțîpeńi | [Vidi] | |
| 3283 | înkeĭat | încheiat | спајање | înkeĭat1 (mn. înkeĭaturĭ) [akc. înkeĭat] (i. s.) — 1. (tehn.) spajanje, sastavjlanje, sklapanje ◊ asta fĭeļ đi înkeĭat blăńiļi nuĭe bun — ovaj način spajanja dasaka nije dobar 2. (za kalendar) (zast.) kraj, svršetak vremenskog ciklusa ◊ abĭa așćetarîm înkeĭatu anuluĭ — jedva dočekasmo svršetak godine [Por.] ∞ înkeĭa | [Vidi] | |
| 3284 | înkeĭat | încheiat | спојен | înkeĭat2 (înkeĭată) (mn. înkeĭaț, înkeĭaće) [akc. înkeĭat] (prid.) — 1. (tehn.) spojen, sastavljen iz delova ◊ grinḑîļi n-a fuost înkeĭaće kum trăbe, șî koļiba s-a strîmbat đi pi fuga — grede nisu bile dobro spojene, i koliba se brzo nakrivila 2. (za brave i katance) zaključan ◊ borđiĭu n-avut ńiś ușă, ńiś ferĭeșć, șî lumĭa ńiś n-avut śe sî-nkĭaĭe — zemunica nije imala ni vrata ni prozore, pa ljudi nisu ni imali šta da zaključavaju 3. (kal.) svršen, istekao ◊ luna, anu, stamîna înkeĭată — svršeni mesec, nedelja, godina [Por.] ∞ înkeĭa | [Vidi] | |
| 1749 | înkļeștare | încleștare | укљештавање | înkļeștare (mn. înkļeștîărĭ) [akc. înkļeștare] (i. ž.) — uklještavanje, stezanje ◊ fiva vrun đeskînćik sî ma skuată đi înkļeștare, kî đi tri-patru uorĭ pi an mi sa-nkļeșćiaḑă șîaļiļi — ima li neko bajanje da me spasi uklještavanja, jer mi se po tri-četiri puta godišnje uklještavaju leđa [Por.] ∞ kļeașće | [Vidi] | |
| 3890 | înpuns | împuns | убоден | înpuns2 (înpunsă) (mn. înpunsă, înpunș) [akc. înpuns] (prid.) — uboden, probušen ◊ a trekut ku ruata pista vro pĭatră, a-nbrukat guma ș-a-mpins ruata pănă la kasă ku guma înpunsă — prešao je biciklom preno nekog kamena, probušio je gumu pa je gurao bicikl do kuće tako sa probušenom gumom ◊ pi muoșu an la înpuns berbĭeku, șî ĭel, saraku a măĭ trait kîta așa înpuns, ș-a murit — starca je lani uboo ovan, pa je on, siroma, živeo još malo tako uboden, i umro ♦ var. împuns [Por.] ∞ înpunźe | [Vidi] | |
| 3887 | înpunźe | împunge | бости | înpunźe (ĭuo înpung, ĭel înpunźe) [akc. înpunźe] (gl. p. ref.) — 1. (o rogatoj stoci) bosti, napadati rogovima ◊ buou blînd, nu-npunźe, da pîrdańiku đi berbĭek înpunźe ku furișu, đi la șîaļe — vo je pitom, ne bode, a prokleti ovan bode iz potaje, s leđa ◊ đemult munćeńi a țînut buoĭ marĭ, șî mulț inș a fuost înpunș pănă la muarće — nekada su planinci imali velike bikove, i mnogo je ljudi bilo izbodeno na smrt 2. (o šiljatim predmetima) šivenje, bušenje, probijanje, probadanje materijala ◊ a kroit pĭaļa đi opinś, a ramas numa să înpungă găurļi — skrojio je kožu za opanke, ostalo je samo da izbuši rupe 3. (med.) angina ◊ sa vaĭtă kă o înpunźe śuava în pĭept, duare ka kînd vrunu înpunźe ku kuțîtu — žali se da je nešto probada u grudima, boli kao da neko probada nožem ♦ var. impunźe ♦ sin. înbrukă [Por.] | [Vidi] | |
| 3644 | întaļirit | internat | интерниран | întaļirit [akc. întaļirit] (prid.) ● v. antaļirit [Por.] ∞ antaļira | [Vidi] | |
| 2039 | ĭed | ied | јаре | ĭed (mn. ĭeḑ) [akc. ĭed] (i. m.) — (zool.) jare, muško mladunče koze ◊ am duoĭ ĭeḑ, nu sînt iĭ măĭ mîndri kîta, numa mîndri rău — imam dva jareta, ne da su lepi, nego su prelepi ♦ ĭadă — jarica, žensko mladunče koze ◊ ĭedu kînd krĭașće sa kĭamă pîrś, da đin ĭadă krĭașće kapră — kad muško jare odraste, zove se jarac, a od ženskog nastaje koza ♦ up. kapră [Por.] ◊ ĭedu đi un an dă ḑîļe sa kĭamă fatuĭ — jare od godinu dana zove se „fatuj” (Rečica, Požarevac) [Stig] | [Vidi] | |
| 2698 | ĭernaćik | iernatic1 | зимски | ĭernaćik (ĭernaćikă) (mn. ĭernaćiś, ĭernaćiśe) [akc. ĭernaćik] (prid.) — zimski, koji pripada zimi ◊ ano-sta mult măĭ întîń s-a pus vrĭamĭa ĭernaćikă — ove godine je mnogo ranije nastupilo zimsko vreme [Por.] ∞ ĭarnă | [Vidi] | |
| 3292 | kalbeźuos | gălbegios | метиљав | kalbeźuos (kalbeźoasă) (mn. kalbeźuoș, kalbeźoasă) [akc. kalbeźuos] (prid.) — (vet.) metiljav, koji je oboleo od metlja ◊ an mĭ-a fuost toaće kapriļi kalbeźoasă — prošle godine su mi sve koze bile metiljave [Zvizd] ∞ kalbĭaḑă | [Vidi] | |
| 3291 | kalbĭaḑă | gălbează | метиљ | kalbĭaḑă (mn. kalbĭeḑ) [akc. kalbĭaḑă] (i. ž.) — (vet.) metilj, bolest ovaca i koza ◊ uaĭa ĭe bolnauă đi kalbĭaḑă kînd pi fikaț-aĭ albĭ sa fak ńiskaĭ vĭermĭ marĭ, kare iĭ manînkă; la uaĭe pļakă muśi pĭe nas, nu manînkă șî sa uskă ĭuta; dakă stapînu nu-ĭ dă ļak, ĭa muare — ovca je bolesna od metilja kad joj se na plućima stvore neki veliki crvi koji ih jedu; ovca počne da slinavi, ne jede i brzo slabi; ako joj gazda ne da lek, ona lipše [Por.] ◊ mulće uoĭ ano-sta au kalbĭaḑă — mnogo ovaca ove godine imaju metilj (Sige) [Hom.] | [Vidi] | |
| 3345 | kîļindarĭ | cărindar | јануар | kîļindarĭ [akc. kîļindarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) januar ◊ kîļindarĭu ĭe luna la kapu anuluĭĭ, ku ĭel înśiape ano-l nou — januar je mesec na početku godine, njime počinje nova godina ◊ kîļindarĭu ĭe lună zapaduasă șî friguruasă — januar je mesec snežan i hladan ♦ var. kîrindarĭ [Por.] ∞ lună | [Vidi] | |
| 5080 | kîmp | câmp | поље | kîmp (mn. kîmpurĭ) [akc. kîmp] (i. s.) — (geog.) polje, ravnica ◊ kîmp ĭe luok putrîvit șî đeșkis, fara padure, măĭ đes ku ĭarbă đi paskut șă đi kosît — polje je ravno i otvoreno mesto, bez drveća, najčešće sa travom za pašu i košenje ◊ kîmp sa ḑîśe șî la luok lukrat ku bukaće — polje se kaže i za obrađeno mesto sa usevima ◊ (izr.) ano-sta kîmpu slab a rođit — ove godine polje je slabo rodilo [Por.] | [Vidi] | |
| 6046 | kĭuor | chior | слеп | kĭuor (kĭuară) (mn. kĭuorĭ, kĭuară) [akc. kĭuor] (prid.) — (med.) slep, ćorav ◊ ĭastă un an đi ḑîļe đi kînd ĭe muoșu kĭuor, a pĭerdut viđarĭa đituot — ima godina dana od kad je čiča slep, izgubio je vid sasvim ♦ sin. uorb [Por.] | [Vidi] | |
| 2996 | kuadă | coadă | реп | kuadă (mn. kuoḑ) [akc. kuadă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. rep kod životonja ◊ žuavińiļi șî pîsărļi au kuadă, da uomu nu — životinje i ptice imaju rep, a čovek ne b. delovi ljudskog tela ◊ kuada uokĭuluĭ — krajičak oka 2. (kal.) svršetak vremenskog ciklusa ◊ kuada luńi, anuluĭ — kraj meseca, godine ◊ kuada prazńikuluĭ — paterice 3. (tehn.) deo predmeta ◊ kuada karuluĭ — srčanica ◊ kuada lu topuor, sakure — držalje sekirčeta, sekire ◊ kuada ćigăńi — drška tiganja 4. (bot.) imena raznih biljaka koja imaju repast oblik ◊ kuada vaśi — (dosl.) „kravlji rep”, divizma (Verbascum phlomoides) ◊ kuada kokuoșuluĭ — (dosl.) „petlov rep”, mirišljava pokosnica, zaliz (Polygonatum) ◊ kuada kaluluĭ — (dosl.) „konjski rep”, preslica (Equisetum) 5. (fig.) a. glasine ◊ s-a mutat, ama înga sa măĭ trag kuoḑ dupa ĭel, înga-l vorbĭașće lumĭa đi rău — iselio se, ali se još uvek vuku repovi za njim, još ga ogovaraju zli jezici b. poniznost ◊ baće đin kuadă — maše repom, umiljava se c. gordost; prepotencija ◊ prĭa mult a rîđikat kuada — previše je digao rep [Por.] | [Vidi] | |
| 3363 | kuaśe | coace | пећи | kuaśe (ĭuo kuok, ĭel kuaśa) [akc. kuaśe] (gl. p. ref.) — peći, biti pod delovanjem visoke temperature 1. (nutr.) peći namirnice od testa ◊ śe guod sa plumađiașće, sa kuaśe pi fuok: în śirińe la kamin, or în rĭernă la șporĭet — sve što se mesi od testa, peče se na vatri: ili u crepulji na kaminu, ili u rerni šporeta ◊ măĭ dulśe ĭe pîńa śe sa kuaśe în śirińe supt țîăst — najslađiji je hleb koji se peče u crepulji ispod sača 2. (bot.) (o plodu) zreti, sazreti, dozreti ◊ anu a fuost bun, șî puamiļi s-a kuopt măĭ ćimpuriu — godina je bila dobra, i voće je ranije dozrelo ◊ pîkurarĭu n-așćetat pruńiļi sî sa kuakă bińe, numa ļ-a mînkat kruđe, șî l-a lovit pîșku — čobanin nije sačekao da šljive dobro sazru, nego ih je jeo nedozrele, pa ga je spopao proliv 3. (o suncu) žariti, jako grejati ◊ uamińi sapă în luok, da la amńaḑîț suariļi nu kî arđe, numa kuaśe đi kriĭri țî s-a topĭesk în kap — ljudi kopaju u njivi, a u podne sunce ne da greje, nego peče da ti se mozak topi u glavi 4. (psih.) goreti od želje, tuge, bola ◊ s-a koaśe viĭe đi žăļ dupa kopilu śi ĭ-a perit đi kurînd — živa gori od tuge za sinom koji joj je skoro poginuo [Por.] | [Vidi] | |
| 3862 | kuk | cuc | кукавица | kuk (mn. kuś) (i. m.) — (ornit.) kukavica (Cuculus canorus) ◊ kuku vińe primovara, șî kînd ĭel înśape să kînće, ĭarna ĭe gata — kukavica dolazi u proleće, i kada ona počne da peva, zima je gotova ◊ kuku ĭe pasîrĭe spurkată — kukavica je nečista ptica ◊ kuku spurkă uomu kare ĭe ku ińima guală kînd ăl auđe măĭ întîń — kukavica opogani čoveka koji ima prazan stomak kad je čuje prvi put ◊ uomu pi kare la spurkat kuku, pista tuot anu are să fiĭe sumnoruos, șî are numa să kukîĭe — čovek koga opogani kukavica, preko cele godine ima da bude sanjiv, i ima samo da kunja ◊ kuku spurkă șî vićiļi, kînd sa kîntă đimińața apruape đi strungă, pănă vićiļi flomînđe așćată să fiĭe slubaḑîće la pașuńe — kukavica opoganjuje i stoku, kad zapeva ujutru u blizini tora, dok gladna stoka čeka da bude puštena na pašu ◊ vićiļi đi spurkatu kukuluĭ sa đispurkă la Sînźuorḑ, kînd la mulsuarĭa đin tîń ļi sa faśe „kuku-raskuku”— stoka se od kukavičje pogani očisti na Đurđevdan, kad joj se prilkom prve muže obaje „kuku-raskuku” [Por.] | [Vidi] | |
| 3372 | lunarĭ | lunar | децембар | lunarĭ [akc. lunarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) decembar ◊ astîḑ rar đin-tra-ĭ batrîń kare măĭ țîńe minće kă luna đi la urmă pi kîļindarĭo-l babĭesk s-a kĭemat, pi lînga andrĭauă, șî lunarĭ — danas se retko ko među starijima seća da se poslednji mesec bapskog kalendara, pored „andreje”, zvao i „lunar” ◊ a tunat lunarĭu, sa-nkĭaptură anu — počeo je decembar, završava se godina ♦ / < lună — mesec [Por.] ∞ lună | [Vidi] | |
| 2983 | lună | lună | месец | lună (mn. luń) (i. ž.) — (kal.) mesec, vremenska jedinica, dvanaesti deo godine ◊ în an ĭastă doasprîaśe luń — u godini ma dvanaest meseci ◊ luńiļi în Omuoļ sa kĭamă: ĭanuar, faurar, marțîșuor, beļituor, maĭ (florar), flurar, sîmanatuor, gustar, pikatuor (koptuor), kuļesator, brumar, andriauă — u Homolju meseci se zovu: januar, februar, mart, april, maj, jun, jul, avgust, septembar, oktobar, novembar, decembar [Hom.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 3855 | luok | câmp | њива | luok1 (mn. luokurĭ) [akc. luok] (i. s.) — njiva, oranica ◊ ano-sta a pus un luok đi kukuruḑ, șă doă luokurĭ đi grîu — ove godine je posejao jednu njivu sa kukuruzom, i dve njive sa žitom ◊ saturļi s-a pîrasît, șî luokurļi a ramas ńilukraće — sela su opustela, i njive su ostale neobrađene [Por.] dij. var. ńivă [Zvizd][Bran.] | [Vidi] | |
| 6228 | ļigutui | legatui | веzати | ļigutui (ĭuo ļigutuĭesk, ĭel ļigutuĭașće) [akc. ļigutui] (gl. p. ref.) — (folk.) (zast.) (o miru) vezati, sklopiti ◊ (stih) anu, anu triḑăś-ș-patru, kînd s-a dus a nuostru kraļe, paśa să ļigutuĭaska — u godini trijesčetvrtoj, kad je otišao naš nam kralju, mir da sklopi i da veže ◊ pi anuostru kraļe Aļiksandru la omorît kînd s-a dus în țăriļi strîńe să ļigutuĭaskă paśa — našeg kralja Aleksandra ubili su kad je otišao u strane države da sklopi mir [Por.] ∞ ļega | [Vidi] | |
| 2987 | marț | marţi | уторак | marț (mn. marță) [akc. marț] (i. s.) — (kal.) utorak ◊ marț ĭe adoĭļa ḑî în stamînă, kađe întra luńa șî mĭerkurĭa — utorak je drugi dan u nedelji, pada između ponedeljka i srede ◊ marț ĭe ḑîua în stamînă, da marta ĭe luna în an — utorak je dan u sedmici, a mart je mesec u godini ◊ (ver.) tota marța dupa Kraśun, Zîpostîtol mik, Pașć șă Rusaļe sa sîrbĭaḑă pintru buala rîa — svaki utorak posle Božića, Malih poklada, Uskrsa i Rusalja se praznuje zbog padavice ♦ up. Marța draśiaskă, Marța vasîlor, Marța-nkuńată, Marța naruadă [Por.] ∞ stamînă | [Vidi] | |
| 2205 | marțîșuor | mărţișor | мартић | marțîșuor [akc. marțîșuor] (i. m.) — (kal.) (demin.) martić, mesec mart ◊ marțîșuor, ăl trag prînga kurișuor — (dosl.) (vulg.) martić, provučem mu kraj dupenceta [Hom.] ◊ marțîșuoru ĭe a triĭļa lună în an — mart je treći mesec u godini [Por.] ∞ lună | [Vidi] | |
| 3319 | Marțuĭka | Marţuica | Уторкиња | Marțuĭka [akc. Marțuĭka] (i. ž.) — (zast.) (mit.) Utorkinja, krava rođena u utorak ◊ Marțuĭka ĭe poļikră bătrîńaskă đi vakă, fakută într-o marță adînsă pi an, ama nu sa măĭ țîńe minće śe marța ĭe aĭa, șî kînd kađe — Utorkinja je starinski naziv za kravu, rođenu u neki posebni utorak u toku godine, ali se više ne pamti koji je to utorak, niti kad pada (Rudna Glava) [Por.] ◊ uńi ginđesk kî ĭe „marțuĭka” vakă kare mult n-a ļins sare, vakă tare mărțînuasă — jedni misle da je „utorkinja” krava koja nije dugo lizala so, koja je jako željna soli (Topla) [Crn.] ♦ up. mărțînuos ∞ marț | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 3370 | marćiń | brumar | новембар | marćiń [akc. marćiń] (i. m.) — (kal.) (izob.) novembar ◊ abĭa sa țîńe minće kă babiļi vorbĭa đi vro lună kare a kĭemato marćiń kă pi ĭa a kaḑut Marćino-l Mare — jedva se pamti da su babe govorile o nekom mesecu koji se zvao „marćin” jer su u njemu padali Veliki Mratinci ◊ marćińi aĭ babĭeș sa ogođesk ku novembru đi pi kîļindarĭu ăl bisăriśesk — bapski „marćinj” podudara se sa novembrom iz crkvenog kalendara ◊ alt nume alu luna unsprăśiļa pi an, a fuost „rîpśuń” — drugi naziv za jedanaesti mesec u godini bio je „rapčun” ♦ sin. rîpśuń [Por.] ♦ dij. sin. brumarĭ, brumarĭol mare [Crn.]∞ lună | [Vidi] | |
| 3356 | markuș | morcov-porcesc | чичока | markuș (mn. markușă) [akc. markuș] (i. s.) — (bot.) čičoka (Helianthus tuberosus) ◊ markușu ĭe buĭađe mare, ku fluare galbină, în pomînt are krumpĭel ku kuaža roșkaćikă, or gălbinaćikă — čičoka je visoka biljka, sa žutim cvetom, u zemlji ima krtolu sa crvenkastom ili žućkastom korom ◊ nu sa țîńe minće kî markușu vrunđiva a krĭeskut sîrbaćik, numa lumĭa a luvat đi la uńi la alțî, șî la pus pin luokurĭ — ne pamti se da je čičoka negde rasla divlje, samo su je ljudi uzimali jedni od drugih, i sadili po njivama ◊ krumpĭelu lu markuș nu źeźiră, ramîńe în pomînt pista ĭarnă șî ano-lalalt markușu krĭașće sîngur — krtola čičoke se ne smrzava, ostaje u zemlji preko zime i sledeće godine čičoka niče sama ◊ s-a mînkat krumpĭelu markușuluĭ ka un fĭeļ đi dulśață, numa-l spĭeļ đi pomînt șă-l manînś ka pi puamă — krtola čičoke se jela kao vrsta poslastice, samo je opereš od zemlje i jedeš kao voćku ◊ markușu mult iĭ plaśe șî la puorś, șî kînd ăl sîmćesk pi vrun luok, iĭ tuot ăl sparg đi rîmuĭală dupa ĭel — čičoku mnogo vole i svinje, i kad ga nanjuše u nekoj njivi, one je svu raskopaju rijući za njim ◊ tumu în vrĭamĭa nuastră s-auḑît kî ĭe markușu tare bun ļak đ-aășća kare au șećer — tek u naše vreme se saznalo da je čičoka dobar lek za one koji imaju šećer ♦ var. morkuș [akc. morkuș] (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. nap (Rakova Bara) [Zvizd] | [Vidi] | |
| 3347 | marta | martie | март | marta [akc. marta] (i. m.) — (kal.) mart ◊ marta ĭe a triĭļa lună în an — mart je treći mesec u godini ♦ var. marțîșuor [Por.] ∞ lună | [Vidi] | |
| 2977 | marunt | mărunt | ситан | marunt (maruntă) (mn. marunț, marunće) [akc. marunt] (prid.) — sitan ◊ dugaĭașu n-are marunt, nu-ntuarśe kusuru la lume — prodavac nema sitno, ne vraća kusur ljudima ◊ kukuruḑu ano-sta are buobe tare marunće — kukuruz ove godine ima zrna jako sitna ◊ sare maruntă — sitna so [Por.] ♦ dij. var. manunt [Zvizd] | [Vidi] | |
| 3526 | Miruoś | Miroci | Мироч | Miruoś [akc. Miruoś] (i. m.) — (top.) Miroč ◊ Miruośu ĭe sat măĭ ćinîr în Porĭeśa — Miroč je najmlađe selu u Poreču ◊ Miruośu je fakut în anu 1872 — Miroč je osnovan godine 1872. ◊ astîḑ satu traźe la uopșćina măĭdanuluĭ — selo danas pripada opštini Majdanpek ◊ satu ĭe žumataće sîrbĭesk, žumataće rumîńesk — selo je pola srpsko, pola vlaško ◊ și sîrbi Miroćeńi, șî rumîńi Miroćeńi, sînt veńiț đin saćiļi đin okuol: sîrbî đin Golubińe, Popovița șî alće, da rumîńi đin Țîrnaĭka, Tanda, Gorńana — i Srbi Miročanci i Vlasi Miročanci došli su iz okolnih sela: Srbi iz Golubinja, Popovice i drugih, a Vlasi iz Crnajke, Tande, Gornjana i drugih [Por.] | [Vidi] | |
| 6616 | mńel | miel | јагње | mńel (mn. mńiĭ) (i. m.) — jagnje ◊ mńelu ĭe puĭu lu uaoĭe, batrîn pănă la un an đi ḑîļe — jagnje je mladunče ovce, starosti do godinu dana [Por.] ♦ dij. var. mĭel [Buf.] | [Vidi] | |
| 4642 | muĭare | muiere | жена | muĭare (mn. muĭerĭ) [akc. muĭare] (i. ž.) — žena; supruga ◊ satu ĭe pļin đi muĭerĭ ńimîritaće — selo je puno neudatih žena ◊ uomu a dat dumńeḑîu, da muĭarĭa draku — bog je stvorio čoveka, a ženu đavo ◊ o gramadă đi muĭerĭ sa dusîră la morminț — gomila žena ode na groblje ◊ asta ĭe muĭarĭa mĭa — ovo je moja žena ◊ muĭarĭa lu tuoĭa ĭe întođiuna măĭ bună đikît anuastră — tuđa žena je uvek bolja od naše ◊ muĭare greuańe, muĭare înkarkată — trudnica ♦ sin. soțîĭe [Por.] | [Vidi] | |
| 4167 | muoșî | moși | задушнице | muoșî (i. m.) — (kal.) zadušnice ◊ muoșî sînt ḑîua muorțîlor — zadušnice su dan mrtvih ◊ Rumîńi, dupa kăļindarĭu babĭesk, kunuosk patru muoș pi anu đi ḑîļe — Vlasi, prema bapskom kalendaru, znaju za četiri zadušnice u toku godine ◊ muoșî rumîńilor sînt: muoșî đi pipćiĭ, đi Rusaļe, đi fraź, șî đi grîu — vlaške zadušnice su: pihtijne, rusalne, jagodne i žitne ◊ (ver.) muoșî sînt ḑîļe buńe în an, da babiļi sînt ḑîļe rîaļe — zadušnice su dobri dani u godini, a babe su zli dani ♦ up. Babiļi [Por.] ∞ muoș | [Vidi] | |
| 2055 | naĭmit | naimit | унајмљен | naĭmit (naĭmită) (mn. naĭmiț, naĭmiće) [akc. naĭmit] (prid.) — (zast.) unajmljen, angažovan za nešto ◊ la găzdoćiń multă lume a fuost naĭmită la lukru în kîmp — kod bogataša je mnogo ljudi bilo unajmljeno za rad u polju [Por.] ∞ năĭmi | [Vidi] | |
| 2056 | nămituorĭ | nămitor | најамник | nămituorĭ (mn. nămituorĭ) [akc. nămituorĭ] (i. m.) — (zast.) najamnik, unajmljenik, čovek angažovan za neki privremeni posao; nadničar ◊ nămituorĭu ĭe sîpatuorĭ kare sapă kukuruḑu înprumut: ĭel sapă la mińe, ĭuo sîăp la ĭel — najamnik je radnik koji okopava kukuruz u zajam: on kopa kod mene, ja kopam kod njega ♦ var. ńimituorĭ ◊ đimińață îm vin ńimituori la sapat la kukuruḑ — sutra ujutru mi dolaze nadničari na okopavanje kukurza [Por.] ♦ dij. var. nimituorĭ [akc. nimituorĭ] (Plavna) [Pad.] ∞ năĭmi | [Vidi] | |
| 6099 | ńegru | negru | црнина | ńegru2 [akc. ńegru] (i. m.) — (rel.) crnina ◊ ńegru ĭe țuală ńagră kare înbrakă žăļniku dupa vrun ńam muort — crnina je crna odeća koju oblači ožalošćeni za nekim umrlim rođakom ◊ ńegru muĭerĭesk ĭe kîrpă ńagră, da barbațăsk kimĭașă ńagră— ženska crnina je crna marama, a muška crna košulja ◊ ńegru sa puartă un an đi ḑîļe, da dupa kopiĭ ćińirĭ mumîńiļi puartă șî pană la triĭ ań, or, kîćodată, pănă la muarće — crnina se nosi godinu dana, a za mladom decom majke nose i do tri godine, ili, ponekad, do smrti ◊ în Porĭeśa kînd sa înkĭaĭe anu, ńegru sa lapîdă dupa ușă, șî sa lasă să putraḑaskă a koluo — u Poreču kad istekne godina, crnina se baca iza vrata, i ostavi tamo da istrune ◊ (ver.) pănă ńamu duśe ńegru, șă al muort pi lumĭa-ĭa ĭe žăļnik — dok rodbina nosi crninu, i pokojnik je u žalosti na onom svetu ◊ (ver.) kînd žăļńiku labîdă ńegru șă înbrakă alb, ăl muort kapîtă uokĭ șă đin ńigurĭață ĭasă la viđarĭe — kad ožalošćeni baca crninu i oblači belo, pokojnik dobija oči, i iz tame izlazi na videlo [Por.] ∞ ńegru1 | [Vidi] | |
| 2364 | obļiagă | obleagă | обложина | obļiagă (mn. obļieź) [akc. obļiagă] (i. ž.) — 1. obložina*, obradivo zemljište ostavljeno da leži, da odmara ◊ obļiagă ĭe pomînt, lasat un ań ńimuśit — obložina je zemljište, ostavljeno godinu dana neobrađeno ◊ luoku sa faśe obļiagă kînd uomu nu puaće să-l are, kî n-a fuost vrĭamĭa bună (a ploĭat una-ntruuna), or n-ažuns, or a murit śińiva đin kasă pă n-avut ku kare — njiva se pretvara u obložinu kada čovek ne može da je obradi, zato što nije bilo dobro vreme (neprekidno je padala kiša), ili nije stigao, ili mu je neko umro iz kuće pa nije ima s kim ◊ ano-la kînd nu sa muśiașće, obļiaga ĭe pașuńe; dakă sa lasă măĭ mulț ań, ĭa sa înļiveḑîașće; la urmă, porńiesk spińi, vin pănă la pragu kășî — one godine kada se ne obrađuje, obložina je pašnjak; ako se ostavi više godine, ona postane livada; na kraju, nikne trnjak, koji dođu do kućnog praga 2. čest toponim, zvano mesto ◊ mulće luokurĭ la rumîń sa kĭamă obļiagă, măĭ đies: Obļaga Mikă, Obļaga Mare — mnoga mesta se kod Vlaha zovu Obložina, najčešće: Mala Obložina, Velika Obložina [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 2504 | oćităloaĭkă | dăscăliță | учитељица | oćităloaĭkă (mn. oćităloĭś) [akc. oćităloaĭkă] (i. ž.) — učiteljica ◊ pră mińe la șkuală m-anvațat oćităloaĭka, da pră muoșu mĭeu oćităl — mene je u školi učila učiteljica, a moga čiču učitelj ♦ var. oćitoloaĭkă, oćitol [Mlava] ♦ dij. sin. daskîl [Por.] ∞ șkuală | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 3877 | ogoi | ogoi | завршити | ogoi (ĭuo oguoĭ, ĭel oguaĭe) [akc. ogoi] (gl. p. ref.) — 1. (o poslu) završiti, svršiti ◊ să nu ĭ-a fi aźutat veśińi, lukru n-a fi ogoit îndată — da mu nisu pomogli susedi, posao ne bi skoro završio ◊ ano-sta ĭuta a ogoit ku kosîtu — ove godine brzo je završio sa kosidbom ◊ a ogoit vićiļi, șî s-a dat pi o parće să uđińaskă — namirio je stoku, i prilegao da se odmori ♦ sin. gaći 2. (o duševnom stanju) smiriti se, odmoriti se; upokojiti se, umreti ◊ sa mîńiĭe ĭuta, da grĭeu sa ogoaĭe — brzo se ljuti, a teško smiruje ◊ sa ogoit baba — upokojila se baba ♦ sin. uśuĭa [Por.] ∞ oguoĭ | [Vidi] | |
| 6478 | otauă | otavă | отава | otauă (mn. otăurĭ) (i. ž.) — otava ◊ otauă ĭe ĭarbă kare dă pĭ-adauară pi o ļivađe kosîtă, șă duśe doă kosîturĭ pi un an — otava je trava koja izraste ponovo na jednoj pokošenoj livadi, i omogućava dve kosidbe godišnje ◊ ļivađa lasată đi otauă muara dupa kosît sî sa pośaskă, đi să șćiĭe lumĭa kă pi ĭa nu puot să paskă vićiļi luor — livada ostavljena sa otavu mora da se zapotka posle kosidbe, da bi ljudi znali da na njoj ne mogu da napasaju svoju stoklu [Por.] | [Vidi] | |
| 3350 | pasuļiță | iulie | јули | pasuļiță [akc. pasuļiță] (i. ž.) — (kal.) (izob.) juli ◊ pasuļița a fuost luna a șapćiļa pi an, ćimpu kînd sa kuopt pasuĭu — pasuljica je bio sedmi mesec u godini, vreme kad je dozrevao pasulj ♦ sin. koptuorĭ [Por.] ∞ lună | [Vidi] | |
| 3337 | patul | pătul | патул | patul (mn. patuļe) [akc. patul] (i. s.) — patul, plast na drvetu ◊ patul ĭe klańe, frunḑarĭ, or stup đi tuļeń, grîmađit pi puaļiļi ļemnuluĭĭ, lu kare sînt krĭenźiļi marunće kurațaće đi la poaļe pănă la vîr — patul je plast, lisnik, ili kopa šaše, sadenuti na polama drveta, kome su sitne grane okresane od pole do vrha ◊ patulu sa faśe în tot anu tuot într-un ļemn adîns aļes la marźina ļivĭeḑî, kă ĭe așa ĭernaćiku rîđikat đi la pomînt, șî nu-ĭ trăbe în tuot anu fakut țark, da ńiś nu putraḑîașće — patul se pravi svake godine na posebno odabranom drvetu na ivici livade, jer je tako zimnica odignuta od zemlje i ne treba je svake godine ograđivati senikom, a niti truli [Por.] ∞ fîn | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 5715 | pipćiĭ | piftie | пихтије | pipćiĭ (mn. pipćiĭe) [akc. pipćiĭ] (i. ž.) — (nutr.) pihtije ◊ pipćiĭi sînt un fĭeļ đi mînkarĭe kare sa faśe măĭ đes ĭarna — pihtije su vrsta jela koje se najčešće spremaju zimi ◊ pipćiĭļi sa fak đin piśuariļi puorkuluĭ, kare sa fĭerb șî sa lasă sî sa raśiaskă — pihtije se spremaju od svinjskih nogica, koje se skuvaju i ostave da se ohlade ◊ ĭastă o ḑî adînsă în an kînd sa sprimĭesk pipćiĭli sî sa đa đi pomană la-ĭ muorț — ima poseban dan u godini kada se spremaju pihtije da bi se namenile mrtvima [Por.] | [Vidi] | |
| 6214 | pită | pită | хлеб | pită (mn. piț) [akc. pită] (i. ž.) — (nutr.) hleb ◊ pita a skumpit, kă grîu n-a rođit ano-sta — hleb je skup, jer žito nije rodilo ove godine [Buf.] ◊ nuĭe pită făra sapă — nema hleba bez motike (Urovica) [Pad.] ∞ pîńe | [Vidi] | |
| 5472 | pîrluog | pârlog | парлог | pîrluog (mn. pîrluaźe) [akc. pîrluog] (i. m.) — (agr.) parlog ◊ pîrluog ĭe luok lasat să ođińaskă un an đi ḑîļe ńiarat, or lasat đi tuot, kî n-are kare să-l lukre — parlog je njiva ostavljena godinu dana da odmori nepoorana, ili napuštena sasvim jer nema ko da je obrađuje ♦ var. pîrluagă ♦ var. pîrlag (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
| 2381 | pîrś | pârci | јарац | pîrś2 (mn. pîrś) [akc. pîrś] (i. m.) — (zool.) jarac ◊ am șapće kapre, ama mi pîrśu o mîrțuagă, n-o să fiĭe ĭeḑ ano-sta — imam sedam koza, ali mi je jarac jedna mrcina, neće biti jarića ove godine [Por.] | [Vidi] | |
| 4473 | pĭatră | piatră funerară | споменик | pĭatră3 (mn. pĭetre) [akc. pĭatră] (i. ž.) — (rel.) spomenik, nadgrobni kamen, znamen ◊ la noĭ pĭatra la-l mort să puńe lă anu — kod nas se nadgrobni spomeniku pokojniku podiže na godišnjicu smrti [Tim.] ♦ dij. sin. znamîn [Por.] ∞ pĭatră | [Vidi] | |
| 5332 | Pobražîmĭa | Pobreajen | Преображење | Pobražîmĭa (i. ž.) — (kal.) Preobraženje ◊ Pobražîmĭa ĭe în tot anu în a noăsprîaśiļa ḑî alu gustarĭ, nu sa mută đin aĭa ḑîuă ńiśkînd — Preobraženje je svake godine devetnaestog dana avgusta, ne menja taj datum nikad ◊ la Porbražîmĭa tuot ś-a kreskut or s-a kuopt stă pi stare — na Preobraženje sve što je raslo ili dozrevalo, stoji u mestu ◊ Pobražîmiļi sînt măĭ grĭa sîrbatuare đi nopîrś, ńiś ața nu sa kućaḑă ļega đi rău luor — Preobraženje je najvažniji zmijski praznik, ni konac se ne sme vezati u strahu od njih ◊ Pobražîmiļi sînt ḑîua sfîntă alu alun, kare ĭe nașu nopîrśilor — Preobraženje je sveti dan leske, koja je zmijski kum ◊ la Pobražîmĭa sa kuļaźe șî sa đeskîntă aluna voĭńiśaskă, kare apîră uamińi đi plumbĭ șî fîrîmaturĭ — na Preobraženje se bere i priprema vojnički lešnik, koji štiti muškarce od metka i povreda ♦ var. Pobražîmĭ, Pobražîmiļi [Por.] | [Vidi] | |
| 4229 | ponou | ponov | берићет | ponou2 (mn. ponoave) [akc. ponou] (i. s.) — (agr.) (zast.) berićet, rod; prinos; prihod; korist ◊ anu a fuost săkuos, șî a dat slab ponou — godina je bila sušna, i dala je slab rod ◊ lukru fara ponou — rad bez koristi ♦ sin. birekĭet [GPek] | [Vidi] | |
| 6407 | prazńik | praznic | слава | prazńik (mn. prazńiś) (i. m) — (rel.) krsna slava ◊ nu ĭe parśel đi pomînt fara sfînt kare grižîașće đi ĭel șă đi tuot śe traĭașće pi ĭel — nema parčeta zemlje bez sveca koji brine o njoj i o svemu što na toj zemlji živi ◊ đ-aĭa tuota moșîĭa are sfîntu iĭ kare l-a aļes stramuoșu al đintîń kînd a kuprins pomîntu unđe s-a așaḑat ku aĭ luĭ, șă kînd pi an vińe ḑîua sfîntuluĭ, kasa-ĭa iĭ faśe prazńik kare pănă la vrĭamĭa lu Titu a țînut śinś ḑîļe — zato svaka imovina ima svoga sveca koga je izabrao rodonačelnik kad je zauzeo imanje na kome se naselio sa svojom porodicom, i kad u toku godine dođe svečev dan, ta kuća mu priredi slavu koja je do Titovog vremena trajala pet dana ◊ kînd sa aļaźe sfîntu, muĭarĭa plumađiașće triĭ kolaś fara sîamńe, în gînd iĭ ļagă đi triĭ sfînț ș-îĭ puńe la stapînu kășî đinainće: kare stapînu aļiaźe, aăla sa ĭa đi prazńiku kășî ș-alu moșîĭa iĭ — kada se bira svetac, domaćica izmesi tri obična hlepčića, u sebi ih poveže sa tri sveca i stavi ih pred domaćina: koga sveca domaćin odabere, taj se uzima za kućnu slavu i slavu njihove imovine ◊ ḑîļiļi prazńikuluĭ a fuost: śina, trupu, kuada (muoșî or ḑîua muorțîlor), trînkańiaļe (dupa trînkańitu lu pară ku bĭare) șî bîćiĭaļe, kînd ku bîtu đi alun s-a batut puomi să rođaskă — slavski dani su bili: naveče, „telo” slave, „rep” (zadušnice ili dan pokojni-ka), „zveckalice” (po zveckanju čaša kojima se nazdravljalo), i „prutići”, kad se leskovim štapom udarale voćke darode ◊ đi Rumîń-aĭ batrîń prazńiku a fuost o insă viĭe kare a drumait nuapća pi piśuare, dînd pi la kășîļi prazńiśĭerilor, a koluo a baut vin șă apă șă ku lampa a afumat puodu đisupra đi masă, ku śe a lasat sămn kă a dat pi la kasa-ĭa, ș-a gasît kă ĭe tout la rînd, șî prazńiku ĭe fakut kum trăbe — za stare Vlahe slava je bila živo biće koje je išlo pešice i noću obilazilo kuće svečara, tamo pilo vino i vodu i lampom garavilo plafon iznad trpeze, čime je ostavljalo znak da je bilo u toj kući, i da je našlo da je sve u redu i da je slava priređena kako valja ◊ Rumîńi fak prazńik ku kreḑamînt tare kă sfîntu puaće șî trăbe să-ĭ pazîaskă đi rîaļe, đ-aĭa ăl skimbă dakă dau đi vro șćetă mare, adîns în vrĭamĭa lu prazńiku luĭ; atunśa đi sfîntol batrîn nu măĭ marĭesk, șî đi ĭel vorbĭesk pin žuramînće aspure tuot măĭ rău — Vlasi slave sa čvrstim uverenjem da svetac može i treba da ih zaštiti od zla, zato ga menjaju ako pretrpe neku veliku štetu, naročito u dane njegove slave; tada za starog sveca više ne mare, i o njemu uz sočne psovke govore sve najgore ◊ prazńiku la Rumîń are rîdaśiń adînśe, șă sa țîńe kî ĭe ađet aluor batrîn; sa puvestîașće șî astîḑ kum stramuoșî aluor s-a rugat la prazńĭku kășî să-ĭ petrĭakă viĭ pista Dunîrĭe kînd đin Banat a fuźit în Porĭeśa — slava kod Vlaha ima duboke korene, i drži se da je to njihov stari običaj; priča se i danas kako su se njhovi preci molili svojim kućnim slavama da ih prevedu žive preko Dunava, kada su iz Banata bežali u Porečje ◊ muoșî în Porĭeśa đi Sus a puvestît kî aăĭa kare fak Vińirĭa Mare sînt Rumîń adăvaraț — starci u Gornjem Poreču su pričali da su oni koji slave Petkovicu pravi Vlasi ♦ v. înkinat [Por.] ♦ dij. sin. sîmt [Bran.] ♦ etim. < stsl. праздьникъ, празникъ | [Vidi] | |
| 5550 | privĭegĭ | priveghi | привег | privĭegĭ (mn. privĭegĭurĭ) (i. s.) — (rel.) priveg, obredna vatra ◊ privĭegĭ ĭe fuok mare kare sa dă la-ĭ muorț đi pomană, să aĭbă kaldură șă viđarĭe pi lumĭa-ĭa — priveg je velika vatra koja se namenjuje mrtvima, da imaju na onom svetu svetlost i toplotu ◊ privĭegĭu sa faśe la pomana đi șapće ań, ku lăutarĭ șă ku visaļiĭe mare — priveg se priređuje na sedmogodišnjem pomenu, sa sviračima i velikim veseljem ◊ ĭastă doă fĭelurĭ đi privĭegĭ, una ĭe đi kasă, sa dă la anu alu un muourt, da alaltă ĭe a satuluĭ, sa dă đi tuoț aĭ muorț đin sat la Zîpostîtol mik — ima dve vrste privega, jedna je kućna, daje se na godišnjicu jednom pokojniku, a druga je seoska, daje se svim pokojnicima sela na Mesne poklade [Por.] ♦ dij. var. priveĭk [Crn.] | [Vidi] | |
| 3497 | rîkîĭtură | râcâitură | чепркање | rîkîĭtură (mn. rîkîĭturĭ) [akc. rîkîĭtură] (i. ž.) — (o zemljištu) čeprkanje, radnja čeprkanja ◊ nu șćim kum să ńi aparăm đi rîkîĭturi-ļi păsîrilor, kă ano-sta kad pi sîmanatură ka nuvăru — ne znamo kako da se zaštitimo od ptičjeg čeprkanja, jer ove godine padaju na posejanu njivu kao oblak ♦ var. rîkaĭală [Por.] ∞ rîkai | [Vidi] | |
| 4628 | rođituorĭ | roditor | плодан | rođituorĭ (rođituare) (mn. rođituorĭ, rođituare) [akc. rođituorĭ] (prid.) — plodan, rodan, izobilan ◊ sa vĭađe kă anu-sta o să fiĭe rođituorĭ — vidi se da će ova godina biri rodna ◊ luok pi lînga rîu ĭe tare rođituorĭ — njiva pore reke je jako plodna [Por.] ∞ ruod | [Vidi] | |
| 4626 | ruod | rod | род | ruod1 (mn. ruodurĭ) [akc. ruod] (i. s.) — rod, plod, prihod; berićet ◊ ano-sta ruodu a fuost mare — ove godine rod je bio veliki ◊ măru ĭe înkarkat ku ruod, a pus pruopće la krĭanźe să nu sa frîngă — jabuka je puna roda, postavili su raklje pod grane da se ne bi slomile [Por.] | [Vidi] | |
| 4674 | sađit | sădit | засађен | sađit2 (sađită) (mn. sađiț, sađiće) [akc. sađit] (prid.) — (agr.) zasađen ◊ ano-sta n-am avut usturuoĭ sađit în bașćaua nuastră, kă ńima-n kasă nu-l manînkă — ove godine nismo imali beli luk zasađen u našoj bašti, jer ga niko u kući ne jede ◊ fluorĭ sađiće — zasađeno, baštensko cveće [Por.] ∞ sađi | [Vidi] | |
| 3141 | sfulđira | sfulgera | севати | sfulđira (ĭuo sfulđir, ĭel sfulđiră) [akc. sfulđira] (gl. p.) — sevati 1. (o munji) sevati ◊ sfulđiră una-ntruuna, ama đeparće, nu s-auđe duraitu — seva neprekidno, ali daleko, ne čuje se grmljavina 2. (o brzini) ići munjevito; (fig.) šišati; leteti ◊ nu kară kum sa kară, numa sfulđiră kînd trĭaśe pin sat — ne vozi kako se vozi, nego leti kao munja kad prođe kroz selo 3. (med.) (o bolu) probadati; sevati ◊ đintr-odată anśeput s-o sfulđire tare pista pĭept — odjednom je počelo oštro da je seva preko grudi ♦ var. sfulđera (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźera [Crn.] ∞ sfulđir | [Vidi] | |
| 3981 | Sîmĭedru | Sâmedru | Митровдан | Sîmĭedru (i. s.) — (kal.) Mitrovdan ◊ Sîmĭedru skimbă ḑîua da datumu nu, în tuot anu ĭe a uopćiļa ḑî pi marćiń — Mitrovdan menja dan ali datum ne, svake godine pada osmog dana novembra ◊ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, kare a fuost ļegaće la Sînźuorḑ, șă ļi s-a dat sîmbriĭa — na Mitrovdan su se otpuštale sluge koje su bile unajmljene na Đurđevdan, i isplaćivao im se najam [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 4698 | sokoći | socoti | рачунати | sokoći (ĭuo sokoćesk, ĭel sokoćașće) [akc. sokoći] (gl. p.) — (zast.) računati ◊ babiļi la źeĭśće a sokoćit kîlindarĭu pi an, întrĭeg, a kunoskut bińe tuaće luńiļi, stamîńiļi șî sîrbatuoriļi — babe su na prste računale ceo godišnji kalendar, poznavale su dobro sve mesece, nedelje i praznike ♦ sin. inov. răśuńi [Por.] | [Vidi] | |
| 4443 | strîmbat | strâmbat | накривљен | strîmbat (strîmbată) (mn. strîmbaț, strîmbaće) [akc. strîmbat] (prid.) — nakrivljen, iskrivljen, zakrivljen ◊ anțarțuoń a fuost un skuturatu pomîntuluĭ tare, șî đ-atunśa ńi koļiba strîmbată într-o parće — preklane je bio jak zemljotres, i odonda nam je koliba nakrivljena na jednu stranu ◊ a pļekat baĭatu la źuok, ku kaśula strîmbată la urĭakĭe — krenuo momak na igranku sa šubarom nakrivljenom na uvo [Por.] ∞ strîmb | [Vidi] | |
| 4266 | strîžńikă | strîjnic | омица | strîžńikă (mn. strîžńiśe) [akc. strîžńikă] (i. ž.) — (zool.) omica, mlada kobila ◊ strîžńikă ĭe mînḑă dă un an doĭ — omica je mlada kobila od godinu-dve ♦ up. ĭapă, kal [Mlava] ♦ dij. sin. mînḑă [Por.] | [Vidi] | |
| 4253 | șćetă | ștetă | штета | șćetă (mn. șćeturĭ) [akc. șćetă] (i. ž.) — šteta ◊ anu-sta pouađiļi a fakut mare șćetă la saćeń — ove godine poplave su napravile veliku štetu seljacima ◊ đin șćetă-n șćetă — iz štete u štetu ◊ a dat đi șćetă — pretrpeo je štetu [Por.] | [Vidi] | |
| 3349 | śeriśerĭ | cireșar | јуни | śeriśerĭ [akc. śeriśerĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) juni ◊ śeriśerĭ ĭe luna đi șasă pi an, da numiļi rumîńesk vińe đi la śerĭașă kare atunśa s-a kuok — juni je šesti mesec u godini, a vlaški naziv dolazi od trešnje koje tada dozrevaju ♦ / < śerĭașă — trešnja [Por.] ∞ lună | [Vidi] | |
| 2066 | śinsprîaśe | cincisprezece | петнаест | śinsprîaśe [akc. śinsprîaśe] (br.) — petnaest ◊ ĭepćin, kuaștîĭe numa śinsprîaśe dinarĭ — jeftino, košta samo petnaest dinara ◊ am fuźit đi la kasă kînd am înpļińit śinsprîaśe ań — pobegao sam od kuće kad sam napunio petnaest godina ◊ ńiś śinsprîaśe la sută n-a glăsuit đi ĭel — ni petnaest odsto nije glasalo za njega ◊ śinsprîaśe miĭ — petnaest hiljada ◊ a măĭ ramas śinsprîaśe ḑîļe, pă sa-nkĭaĭe anu — ostalo je još petnaest dana do isteka godine ♦ / < śin(ś) — „pet” + spră — „prema” + (ḑ)îaśe — „deset” [Por.] ∞ śinś | [Vidi] | |
| 2565 | śinśiļa | cincilea | пети | śinśiļa [akc. śinśiļa] (br.) — peti po redu ◊ a śinśiļa lună în an rumîńi aĭ batrîń a kĭemat florarĭ — peti mesec u godini stari Vlasi su zvali „florar” [Por.] ∞ śinś | [Vidi] | |
| 6294 | śirińe | șirină [Ban.] | црепуља | śirińe (mn. śiriń) [akc. śirińe] (i. ž.) — crepulja ◊ śirińa ĭe vas đi pomînt în kare sa kuaśe pîńa în vatra fuokuluĭ la kamin — crepulja je glineni sud u kome se peče hleb na vatri kamina ◊ śirińa sa astrukă ku țîăstu — crepulja se pokriva vršnikom ◊ śirińa fak muĭeriļi la o ḑî adînsă în an, kare kađe la doă stamîń înainća lu Sînźuorḑ — crepulje izrađuju žene jednog posebnog dana, koji pada na dve nedelje pre Đurđevdana ◊ ḑîua đi fakut śiriń sa kĭamă Marța draśaskă, da sa măĭ kĭamă șî Ropaćinu or Lupaćinu — dan za izradu crepulja zove se Đavolji utorak, a zove se još i Ropaćin ili Lupaćin [Por.] | [Vidi] | |
| 33 | tăčuńe | tăciune | пламењача | tăčuńe (mn. tăčuń) [akc. tăčuńe] (i. m.) — plamenjača, biljna bolest koja najčešće napada žito (puccinia graminus) ◊ ano-sta grîu ĭeste pļin đe tăčuńe — ove godine žito je puno plamenjače [Kmp.] ♦ dij. var. taśuńe, [Por.] ♦ dij. var. bastră [Hom.] | [Vidi] | |
| 495 | tobașîarĭ | toboșar | добошар | tobașîarĭ (mn. tobașîărĭ) [akc. tobașîarĭ] (i. m.) — dobošar, bubnjar, bubanjdžija, onaj koji lupa bubanj ◊ Ĭanku lu Andriĭ đin Osńiśa șî Marćin đin Baśevița, a fuost anuoștri mîĭ buń tobașîarĭ — Janko Andrijev iz Osnića i Martin iz Bačevice, bili su naši najbolji bubnjari [Crn.] ♦ var. tobașîărĭ [Por.] ∞ tuobă | [Vidi] | |
| 3547 | tot | tot | све | tot1 (pril.) — I. sve 1. za vreme: stalno, neprestano ◊ đi vrĭamĭa đi rat nu s-a dus ńiś unđe, a fuost tot în sat — za vreme rata nije otišao nikuda, bio je sve u selu 2. za način a. ispred brojeva, pokazuje ponavljanje stalnog brojnog odnosa ◊ ușa strîmtă, da iĭ sa-mping tot duoĭ ku duoĭ — prolaz uzan, a oni se guraju sve dva po dva b. za isticanje istovetnosti ◊ a lor țîkă tot ńișći oțomań đi kînd lumĭa țîńe minće — njihov rod sve sami lopovi od kad svet pamti c. za isticanje brojnosti ◊ śe tot nu la fi întrabat, ama ĭel taśe, kă frika ĭ-a luvat ļimba — šta ga sve nisu pitali, ali on ćuti, jer mu je strah oduzeo jezik 3. za pojačavanje stupnja poređenja ◊ iĭ tuarnă apa să stîngă, da fuoku arđe tot măĭ tare șî măĭ tare, pănă nu do arsă koļiba đi tot — oni sipaju vodu da ugase, ali vatra gori sve jače i jače, dok koliba nije izgorela sasvim 4. uz neke glagole (misliti, govoriti), za dopuštanje mogućnosti kojoj se u sumnji daje prednost ◊ uńi s-a dus la stînga, da alalț tot ginđesk k-a fi fuost măĭ bun sa fi pļekat la đirĭapta — jedni su otišli na levo, a drugi sve misle da je bolje bilo da su pošli na desno 5. za isticanje prostornosti ◊ đ-aiśa pî pănă unđe vĭeḑ ku uoki, tot anuastră moșîĭe a fuost — odavde, pa sve dokle vidiš očima, sve je naše imanje bilo II. (u izr.) 1. svega, sasvim, potpuno, skroz ◊ kînd s-aduna tri, ku șapće șî ku ḑîaśe, ku tot ĭe doaḑăś — kad se sabere tri, sa sedam i deset, svega je dvadeset ◊ a veńit apa ku tot, șî ļ-a luvat kășîļi — nadošla je voda potpuno, i odnela im kuće ◊ la batut fara milă, șî l-a frînt đi tot — tukao ga je bez milosti, i skroz ga je polomio ◊ muĭarĭa a trekut pista tot, șî sa-ntuors la kasă — žena je prešla preko svega, i vratila se kući 2. svako ◊ tot nat vĭađe kă nuĭe bun — svako vidi da to nije dobro ♦ var. tuot [Por.] | [Vidi] | |
| 2562 | triḑăśiļa | treizecilea | тридесети | triḑăśiļa [akc. triḑăśiļa] (br.) — trideseti ◊ ku a triḑăśiļa ḑî sa înkĭaĭe ńișći luń pi an — sa tridesetim danom pune se neki meseci u godini [Por.] ∞ triĭ | [Vidi] | |
| 4283 | trînćit | trântit | оборен | trînćit (trînćită) (mn. trînćiț, trînćiće) [akc. trînćit] (prid.) — oboren, polegnut ◊ tuot grîu în luok ĭe trînćit đi vižuļiĭe, đin sîśarat ano-sta ńimik — svo žito na njivi polegnuto je od oluje, ništa ove godine od žetve ◊ ļamńiļi trînćiće putraḑăsk pi žuos — oborena stabla trule na zemlji ◊ a ḑakut trînćit đi buală apruape o stamînă đi ḑîļe — ležao je oboren od bolesti blizu nedelju dana ♦ sin. kulkat [Por.] ∞ trînći | [Vidi] | |
| 3580 | uaĭe | oaie | овца | uaĭe (mn. uoĭ) [akc. uaĭe] (i. ž.) — (zool.) ovca (Ovis aries) ◊ anuaștre uoĭ đe bîtrîńață a fuost miś, ku lînă lungă șă aspură — naše starinske ovce bile su male, sa dugom i oštrom dlakom ◊ uoĭļi nuaștre a putut mult sî rabđe fara mînkare, fara apă șî fara sare — naše ovce su mogle dugo da trpe bez hrane, vode i soli ◊ uńi avut șî uoĭ țîgaĭe, ku lînă muaļe, ama măĭ golańe đikît anuaștre — neki su imali i ovce cigaje, sa mekom vunom, ali su je imale manje nego naše [GPek] ◊ uoĭļi nuaștre a paskut șî pi zapadă: ku buotu șî ku piśuoru a rîkait zapada, ș-a ažuns pănă la ĭarbă đe paskut — naše ovce su pasle i po snegu: njuškom i nogom razgrtale su sneg, i dolazile do trave za pašu ◊ blînd ka uaĭa — pitom kao ovca (Rudna Glava) ◊ sa rîs aĭ batrîń kă uoļi nuaștre avut țîță ka la mîță — stari su zbijali šalu da naše ovce imaju vimena kao mačke (Tanda) [Por.] ◊ uoĭļi nuaștre a-nśeput sî sa pĭardă kînd komuńișći a dus „merinizațiĭe”, pi lînga anu 1958 — naša sorta ovaca počela je da se gubi, kada su komunisti uveli „merinizaciju” oko 1958. godine (Jasikovo) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 2574 | uoptsprîaśiļa | optsprecelea | осамнаести | uoptsprîaśiļa [akc. uoptsprîaśiļa] (br.) — osamnaesti ◊ atîta ĭuta trĭaśe vrĭamĭa đi ĭuo ńiś n-am bagat sama kînd mĭ-a trekut a uoptsprîaśiļa an — toliko brzo prolazi vreme, da ja nisam ni primetio kada mi je prošla osamnaesta godina [Por.] ∞ uopt | [Vidi] | |
| 3413 | vară | vară | лето | vară1 (mn. verĭ) [akc. vară] (i. ž.) — 1. (kal.) leto, godišnje doba ◊ vara ĭe vrĭamĭa în an întra primovară șî tuamnă — leto je godišenje doba između proleća i jeseni ◊ vara ĭe vrĭamĭa măĭ kaldă pi an — leto je najtoplije doba godine 2. (u izr.) ◊ vara-sta — ovo leto ◊ vara trĭekută — prošlog leta ◊ vară kălduruasă — toplo leto ◊ vară friguruasă — hladno leto ◊ vară ploĭuasă — kišno leto ◊ vară săśituasă — sušno leto ◊ în vară; la vară — u leto; na leto ◊ pista vară — preko leta ◊ îm mižluoku vĭeri — u sred leta ♦ supr. ĭarnă [Por.] ∞ an | [Vidi] | |
| 6063 | vatuĭ | vătui | младо јаре | vatuĭ (mn. vatuĭ) [akc. vatuĭ] (i. m.) — (zool.) mlado jare; vatuljak ◊ vatuĭ ĭe ĭed pănă la anu đi ḑîļe — vatuljak je jare do godinu dana [Por.] ♦ dij. var. fatuĭ (Rečica)[Stig] ∞ ĭed | [Vidi] | |
| 4216 | vinḑare | vinzare | продаја | vinḑare (mn. vinḑărĭ) [akc. vinḑare] (i. ž.) — prodaja, prodavanje ◊ la bîlśurĭ đin an în an tuot ĭe măĭ slabă vinḑarĭa: uńi n-au śe sî vindă, alțî n-au ku śe sî kumpire — na vašarima je sve slabija prodaja: jedni nemaju šta da prodaju, drugi nemaju čime da kupuju ◊ fata nuĭe đi vinḑare — devojka nije na prodaju ♦ kumparare [Por.] ∞ vinđe | [Vidi] | |
| 4480 | znamîn | znamăn | споменик | znamîn (mn. znamîń) [akc. znamîn] (i. m.) — (rel.) nadgrobni spomenik ◊ în Porĭeśa, znamînu la mormîntu muortuluĭ sa puńe pănă nu sa-npļińașće anu đi la muarće — u Poreču se spomenik na grobu pokojnika postavlja pre isteka godišnjice smrti ◊ dakă uomu nu puaće să pună znamîn la parinț pănă la anu, ăl puńe pănă la triĭ ań — ako čovek ne može roditeljima da postavi spomenik do godinu dana, onda ga postavlja do treće godine ◊ dakă nu sa puńe znamînu pănă la triĭ ań, đ-aśi înkolo nu sa măĭ puaće puńa ńiśkînd — ako se spomenik ne postavi do treće godine, posle toga se ne može postaviti nikad ◊ moșîĭa lu parinț la kare kopiĭi n-a pus znamîn, pĭarđe birekĭetu, șî moșćeńitori n-o sî pouată arańi ku ĭa — imovina roditela kojima deca nisu podigla spomenik, gubi plodnost, i naslednici neće moći da se prehrane sa nje ♦ sin. pĭatră [Por.] | [Vidi] | |
| 6096 | žaļi | jeli | жалити | žaļi (ĭuo žaļesk, ĭel žaļașće) [akc. žaļi] (gl. p. ref.) — (psih.) žaliti, osećati žalost ◊ ĭuo žaļesk lumĭa tuată, kum đi rău traĭesk astăḑ — ja žalim ceo svet, kako loše živi danas ◊ numa la muma ći puoț žaļi kînd țî grĭeu — samo se majci možeš žaliti kad ti je teško ◊ (ver.) puartă ńegru kî ĭ-a murit muma đi kurînd, șî trăbe s-o žaļaskă pănă la anu — nosi crninu jer joj je majka skoro umrla, pa treba da je žali godinu dana ◊ pănă nu s-a skuos sî sa puarće ńegru, dupa ńam muort đi žăļ s-a purtat numa žăļu: un parśel đi kîrpă ńagră — dok se nije pojavilo nošenje crnine, za umrlim rođakom se u žalosti nosio samo flor: jedno parče crne tkanine [Por.] | [Vidi] | |
| 6097 | žaļit | jelit | жаљење | žaļit (mn. žaļiturĭ) [akc. žaļit] (i. s.) — (psih.) (rel.) žaljenje, tugovanje ◊ măĭ grĭeu žaļitu ĭe dupa uomo-l muort — najteže žaljenje je za umrlim čovekom ◊ žaļitu dupa al muort, kînd ĭe ńam apruape, țîńe un an đi ḑîļe, atîta žaļașće șă al muort pi lumĭa-ĭa — žaljenje za pokojnikom traje godinu dana, toliko žali i pokojnik na onom svetu ◊ sămnu žaļituluĭ ĭe ńegru, astîḑ să înbrakă în țuaļe ńagre, da đemult s-a dus numa un pĭaćik ńegru, kare s-a kĭemat žăļ — znak žaljenje je crno, danas se oblači crno odelo, a nekad se nosio samo komad crne tkanine, koji se zvao flor ◊ kît țîńe žaļitu, uomu puartă ńegru, șă nu sa duśe la visaļiĭ — dok traje žaljenje, čovek nosi crninu, i ne ide na veselja [Por.] ∞ žaļi | [Vidi] | |
| 2164 | șćir | știr | штир | șćir (mn. șćirĭ) [akc. șćir] (i. m.) — (bot.) štir (Amaranthus angustifolius) ◊ șćiru ĭe dulśața puorśilor, da șî babiļi nuaștre a fakut ḑamă ku rasurĭ đin ĭel — štir je svinjska poslastica, ali su i naše bake kuvale od njega čorbu sa surutkom [Por.] | [Vidi] | |
|
ŠAlJI KOMENTAR: |
|||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||