| Reč akolo u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 304 | aiś | aici | овде | aiś [akc. aiś] (pril.) — ovde, na ovom mestu [Crn.] ♦ var. aiśa ◊ vinu, șăḑ aiśa, nu sta akolo — dođi, sedi ovde, nemoj stajati tamo [Por.] ♦ var. iś [Buf.] ♦ dij. var. aič [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 978 | aĭduk | haiduc | хајдук | aĭduk (mn. aĭduś) [akc. aĭduk] (i. m.) — (ret.) hajduk, odmetnik; lopov ◊ aĭduk ĭe uom vićaz kare a fuźit în duos đi rău turśilor, șî đi akolo iĭ baće șî omuară — hajduk je hrabar čovek koji se zbog turskog zuluma odmetnuo u šumu, i odande ih bije i ubija ♦ sin. uoț [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2773 | akoluo | acolo | тамо | akoluo [akc. akoluo] (pril.) — tamo, onamo ◊ ăće, akoluo s-a întîńit, șî s-a luvat la bataĭe — evo, tamo su se sreli, i započeli tuču ◊ (u izr.) đ-akoluo — odande, iz tog pravca, s te strane ◊ đ-akuluo baće vîntu — odande vetar duva ♦ var. akolo ♦ up. akoļa ♦ up. skr. kolo, koluo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 372 | apă înpușkată | apă-înpușcată | упуцана вода | apă înpușkată (sint.) — (mag.) upucana, ubijena voda ◊ apă kurgatuare în kare vrîžîtuorĭu pokńașće ku pușka, s-o „omuară” đi sî fakă ku ĭa đeskînćiśiļi aļi măĭ tarĭ — tekuća voda u koju vrač puca puškom, da je „ubije” da bi njome spremao najjače vradžbine ♦ (skr.) apă-npușkată [Por.] ∞ apă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 274 | aspuriu | aspriu | храпавичаст | aspuriu (aspuriĭе) (mn. aspuriĭ, aspuriĭе) [akc. aspuriu] (prid.) — (komp.) hrapavičast, koji je malo hrapav ◊ asta ĭe ńaćid, aĭa aspuriu, da aĭa akolo aspur — ovo je glatko, ono hrapavičasto, a ono tamo hrapavo [Por.] ∞ aspri | | [Vidi] |
|
|
|
| 2571 | bau | bau | бау | bau [akc. bau] (uzv.) — (onom.) bau, uzvik kojim se plaše mala deca ◊ nu ći uĭta la babă supt krețan, kă akolo ĭe bau — nemoj da viriš babi pod krecan, tamo je bau ♦ var. bau-bau ◊ dakă n-adurmiț điluok, vińe bau-bau la ferĭastă, șî va manînkă — ako ne zaspite odmah, doći će bau-bau na prozor da vas pojede [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 659 | beļauă | belea | белај | beļauă (mn. beļeurĭ) (i. ž.) — 1. belaj, nevolja, muka, beda ◊ am dat đi beļauă, mĭ-am frĭnt mîna — zadesila me nevolja, polomio sam ruku ◊ mulće beļeurĭ am petrĭakut pistă kap — mnogo sam nevolja preturio preko glave [Crn.] ◊ a spus aĭ batrîń kă o să ńe ažungă beļauă — govorili su stari da će nas stići belaj ♦ (izr.) beļauă puļi — (dosl.) zaguljen kurac, (fig.) a. zaguljetina (za čoveka) b. neugodna situacija, (vulg.) zajebano, zaguljeno ◊ nu ći duśa akolo, kî ĭe beļauă puļi — ne idi tamo, jer je zajebano 2. (med.) menstruacija ◊ n-a fuost ńimika astanuapće ku mîndra, kă sa pus beļauă pi ĭa, điźaba ma-m dus — nije bilo ništa sinoć sa draganom, dobila je menstruaciju, badava sam otišao [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 540 | burik | buric | пупак | burik (mn. burikurĭ) [akc. burik] (i. s.) — 1. (anat.) pupak, deo stomaka; pupčana vrpca ◊ kopilu kînd să fače i-să taĭe buriku, și să ļagă — kad se dete rodi, pupak mu se odseče, i uveže ◊ la noĭ buriku să păstrează, așa ĭe običaĭu — kod nas se pupčana vrpca čuva, takav je običaj [Kmp.] ◊ đemult, aĭ batrîń în Porĭeśa, a taĭat buriku pi rastău — nekada, stari Porečai su sekli pupak na palici jarma [Por.] 2. (anat.) vrh čovekovog prsta, jagodica ◊ buriku ďeșťuluĭ — jagodica prsta [Kmp.] ◊ atîta źier a fuist, đi mi s-a îngĭețat buriku źeĭśtuluĭ — toliki mraz je bio da su mi se zaledila jagodica prsta [Por.] 3. (pedološki) kvalitetna zemlja ◊ akolo ĭe buriku pomîntuluĭ — tamo je najplodnija zemlja [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 855 | buźak | bugeac | буџак | buźak (mn. buźakurĭ) [akc. buźak] (i. ž.) — budžak, ćumez, zabačen, neuređen i prljav prostor (Речник МС) ◊ kopiļe, nu ći baga-n buźako-la akolo — dete, nemoj da ulaziš u taj budžak tamo ◊ pi lînga kasa luĭ numa ńișće buźakurĭ — oko njegove kuće samo neki budžaci [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4082 | Ćirikuva | Dragobete | Драгобан | Ćirikuva [akc. Ćirikuva] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) Dragoban, pričji praznik ◊ Ćirikuva ĭe ḑîua śuarîlor aļi marĭ, șî sî kađe mńerkurĭ pi Saptamîna pistriță, karĭe ĭe înainća saptamîńi ku Muoșî đi pipćeĭ — Ćirikuva je praznik velikih ptica, i pada u sredu Šarene nedelje, koja je pre sedmice sa Pihtijnim zadušnicama ◊ đin tuaće saćiļi pi Vaļa Ćimuokuluĭ, Ćirikuva sî sarbĭaḑă numa în Osńiśa — od svih sela u Crnoj Reci, Ćirikuva se praznuje samo u Osniću [Crn.] ♦ dij. var. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ∞ ćirik | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1634 | đampreuna | dimpreună | заједно | đampreuna [akc. đampreuna] (pril.) — zajedno, skupa; u paru, uporedo ◊ am pļekat đampreuna la bîlś, akolo ń-am đisparțît șî ń-am întuors la kasă tot nat đi trĭaba luĭ — pošli smo zajedno na vašar, tamo smo se razdvojili i vratili se kući svako za sebe ♦ var. đanpreuna, đinpreuna, đimpreuna ♦ / đi + a + împreuna [Por.] ∞ înpreuna | | [Vidi] |
|
|
|
| 2382 | frikă | frică | страх | frikă (mn. friś) [akc. frikă] (i. ž.) — (psih.) strah ◊ s-a pus frika pi mińe — spopao me je strah ◊ frikă mare — veliki strah ◊ s-a skuturat đi frika kînd a trĭekut odată nuapća pi lînga morminț, șî đ-atunśa ńiś ḑîua nu trĭaśe pi akolo — potres’o se od straha kada je jednom noću prošao pored groblja, i otada nji danju ne prolazi tuda [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2252 | Fufuļieșći | Fufulești | Фуфуловић | Fufuļieșći (i. m.) — (antr.) Fufulović, Fufuljević, porodični nadimak familija u Gornjani i Rudnoj Glavi, nastao od nadimka Fufu ◊ Fufuļieșći traĭesk în Saļișće; sa puvestîașće kî akolo sînt iĭ ku Pipiĭuońi măĭ batrîń — Fufulovići žive u Selištu; priča se da su oni tamo sa Pipićima najstariji ◊ Fufuļieșći puvestîăsk k-a luor aĭ batrîń în Gorńana a veńit đin Buśa — Fufulovići pričaju da su njihovi stari u Gornjane došli iz Bučja ◊ Fufuļieșći în Arnaglaua sînt veńiț đi la Gorńana; a luor rudă sa stîns, a ramas numa poļikra la o krĭangă đi Bîlańeșći, kare sînt mutaț đi la Kîrșe la śuaka Rnaglîăvi, ș-a nîsļeđit moșîĭa lu Fufuļieșći — Fufulovići u Rudnoj Glavi su došli iz Gornjana; njihova se loza ugasila, ostao je samo nadimak u jednoj grani Balanovića, koji su se sa Krša preselili na Rudnoglavsko brdo, i nasledili imanje Fufulovića [Por.] ∞ Fufu | | [Vidi] |
|
|
|
| 4826 | îngrașa | îngrășa | угојити | îngrașa (ĭuo îngras, ĭel îngrasă) [akc. îngrașa] (gl. p. ref.) — gojiti, ugojiti, udebljati ◊ ș-akuma lumĭa mînă puorśi în padure la žîr, kă akolo măĭ bun sa îngrașă — i sada ljudi teraju svinje u šumu na žir, jer se tamo najbolje ugoje ◊ kînd parințî nu bagă sama kîće dulśețurĭ dau la kopiĭ, iĭ sa îngrașă ka pĭapińi — kad roditelji ne vode računa koliko slatkiša daju deci, on se ugoje ko lubenice ♦ up. îngroșa [Por.] ∞ gras | | [Vidi] |
|
|
|
| 3985 | kunuașćire | cunoaștere | познанство | kunuașćire (mn. kunuașćirĭ) [akc. kunuașćire] (i. ž.) — poznanstvo ◊ minće đi rupe kă are kunuașćire ku mulț în oraș, akolo no-l șćiĭe ńima — laže pa cepa da ima mnoga poznanstva u gradu, tamo ga ne zna niko ◊ kunuașćire đin vuoĭskă a trekut în prećeńiĭe — poznanstvo iz vojske, prešlo je u prijateljstvo [Por.] ∞ kunoșća | | [Vidi] |
|
|
|
| 500 | Muoșu Kraśun | Moș Crăciun | Старац Крачун | Muoșu Kraśun [akc. Muoșu Kraśun] (i. m.) — (mitol.) Starac Kračun („Božić”), mitološko biće iz božićnog ciklusa običaja i verovanja ◊ Muoșu Kraśun a fuost vrun muoș rău, đi kare sa puvestîașće kă a taĭat mîńiļi lu baba luĭ în ḑîua lu Kraśun, pintru kă nu ĭ-a dat ĭut đi mînkare — Starac Kračun je bio neki zli starac, koji je na dan Božića isekao ruke svojoj babi, zato što mu nije brzo postavila ručak [Por.] ∞ Kraśun | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2447 | ńima | nima | нико | ńima [akc. ńima] (zam.) — a. niko ◊ ńima nuĭe đevină — niko nije kriv ◊ ńima n-a veńit — niko nije došao b. nikog ◊ nuĭe ńima akolo — nema nikog tamo c. nikom ◊ nu ĭ-am spus la ńima — nisam rekao nikom [Por.] ♦ dij. var. ńimeńa [Crn.] ♦ dij. var. ńime (Dupljana) [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3204 | rîu | râu | река | rîu (mn. rîurĭ) [akc. rîu] (i. s.) — 1. (vodotok) reka ◊ rîu ĭe apă mare kurgatuarĭe kare mĭarźe pi vaļe, adunînd ogașăļi śe sa skurg đi pi śuoś șî đi pi munț — reka je veći vodotok koji teče dolinom, skupljajući potoke što se slivaju sa brda i sa planina ◊ rîu sakă numa kînd ĭe sîaśită mare, șî aĭa numa akolo unđe ĭe apa măĭ skundă — reka presuši samo kad je velika suša, i to samo tamo gde je voda najplića 2. (ukras na haljetku) prugasti vez ◊ kimĭeșîļi șî omeńeșć șî muĭerĭeșć, a fuost înpuĭaće ku rîurĭ — košulje i muške i ženske bile su ukrašene prugastim vezom ♦ (demin.) rîuļeț ♦ up. ogaș, parău [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 816 | sîntuađir | sântoader | тодоровац | sîntuađir (mn. sîntuađirĭ) [akc. sîntuađir] (i. m.) — (mitol.) todorovac, ružno i opako mitsko biće koje ide jašući konja, i kažnjava ljude koji rade noću tokom Todorove nedelje ◊ sîntuađirĭ tuna la marța vasîlor, sara, șî țîn uopt ḑîļe, pănă la marța înkuńată, kînd sa duk — todorovci nastupaju u utorak veče, u prvoj nedelji uskršnjeg posta, i aktivni su osam dana, sve do utorka noću sledeće nedelje, kada odlaze [Por.] ∞ sînt | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4861 | spinariș | spinăriș | трњиште | spinariș [akc. spinariș] (i. zb.) — trnjište ◊ pomînt rău ĭe akolo, numa spinariș șă ruź — loša je tamo zemlja, samo trnjište i kupinjar ♦ var. spîńiș [Por.] ∞ spińe | | [Vidi] |
|
|
|
| 2623 | suiș | suiș | пењање | suiș (mn. suișă) [akc. suiș] (i. s.) — 1. penjanje ◊ đi la un luok înśape suișu đi uoki-ț ĭasă pănă nu ći suĭ la vîru śuośi — od nekog mesta počinje penjanje da ti oči izađu dok se ne popneš na vrh brda 2. (geog.) uspon; uzbrdica ◊ mare suiș — velika uzbrdica ◊ nu puoț să skuoț karu akolo, ńiś ku duauă parĭekĭ đi buoĭ, kî ĭe prĭa mare suiș — ne možeš tamo da izvučeš kole ni sa dva para volova, jer je preveliki uspon ♦ sin. pripur ♦ supr. kubarîș [Por.] ∞ sui | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1701 | viskul | viscol | мећава | viskul (mn. viskuļe) [akc. viskul] (i. s.) — mećava, vejavica ◊ s-a dus ĭarna ku vićiļi la munće, șî kînd s-a pus viskulu, ĭa-ngețat đi frig akolo — otišla je zimi sa stokom u planinu, i kada je nastala mećava, ona se tamo smrzla od hladnoće [GPek] ♦ dij. var. viskuol [akc. viskuol] (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. visk (Rudna Glava) [Por.] ∞ viskuļi | | [Vidi] |
|
|
|
| 4107 | znam | znamă | споменик | znam (mn. zname) [akc. znam] (i. s.) — spomenik ◊ ș-am dus akolo, am taĭat purśiel, ș-am dat znamu, să aĭbe znam la groapă, la kasă ĭeĭ, să aĭbe dă vĭek, dă veśiĭe — i odnela sam tamo, zaklala sam prase, i namenila spomenik, da ima na grobu, kod njene kuće za vek, za večnost ♦ / skr. < znamîn [Bran.] ♦ dij. var. znamîn [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|