| Reč țîță u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 3076 | amînduoĭ | amândoi | обојица | amînduoĭ (ž.r. amîndoă) [akc. amînduoĭ] (br.) — obojica, oba, obadva; oboje ◊ a veńit amînduoĭ într-o ḑî — došla su obojica istog dana ◊ amîndoă a supt la o țîță — obe su sisale jednu sisu [Por.] ∞ duoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 142 | apsanźiu | apsangiu | апсанџија | apsanźiu (mn. apsanźiĭ) [akc. apsanźiu] (i. m.) — 1. apsandžija, čuvar zatvora i zatvorenika ◊ a dat mită la apsanźiu, să-l kaće kîta măĭ bun — podmitio je apsandžiju da ga pazi malo bolje 2. hapsitelj ◊ l-a prins apsanźiu, șî l-a mînat la-nkisuare — uhvatio ga apsandžija, i oterao ga u zatvor [Por.] ∞ apsă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 572 | arbarĭ | animal hrănit cu biberonul | сисавче без сисе | arbarĭ [akc. arbarĭ] (i. m.) — sisavče koje je ostalo bez sise ◊ arbarĭ ĭe mĭal, purśĭal or vițăal, apļekat la țîță ku lapće dă vakă, kă mumă-sa a-nțarkat, or n-are luok la țîță dă ĭeal — arbar je sisavče: jagnje, prase ili tele, koje se doji na cucli sa kravljim mlekom, jer mu je majka ostala bez mleka, ili nema na sisi mesta za njega [Hom.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 592 | buală | boală | болест | buală (mn. buaļe) [akc. buală] (i. m.) — (med.) bolest ◊ buala rîa — padavica, epilepsija ◊ buala în înkeĭaturĭ — oboljenje zglobova, reuma ◊ buală în piśuarĭe — bolest u nogama ◊ buală la țîță — bolest na dojci [Crn.] ◊ buală đin uală — „bolest iz lonca”, bolest koja potiče od loših navika u ishrani ◊ buală grĭa — teška, neizlečiva bolest ♦ sin. durĭare [Por.] ∞ boļi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5731 | țîțîșuară | țîțișoară | сисица | țîțîșuară (mn. țîțîșuare) [akc. țîțîșuară] (i. ž.) — (demin.) sisica, siska, dojkica ◊ măĭ dulśe ĭe țîțîșuara kînd krĭașće numa kît s-o kuprinḑ ku mîna — najslađa je sisica kad poraste samo koliko da je poklopiš rukom ◊ țîțîșuară ćinîră, boldorĭauă, ažuns fećița đi țukat — mlada i tvrda sisica, dorasla devojčica za ljubljenje ♦ var. țîțuĭkă [Por.] ∞ țîță | | [Vidi] |
|
|
|
| 1120 | țîțuos | ţâţos | сисат | țîțuos (țîțuasă) (mn. țîțuoș, țîțuasă) [akc. țîțuos] (prid.) — 1. sisat, koji ima velike sise ◊ țîțuasă ka vaka — sisata kao krava 2. koji je u obliku sise; šiljat ◊ fakut ĭe prĭa țîțuos, șî ma ćĭem kî atîrnă vrunđiva — napravljen je previše šiljasto, i bojim se da će negde da zakači [Por.] ∞ țîță | | [Vidi] |
|
|
|
| 1101 | țîpa | ţipa | цичати | țîpa (ĭuo țîp, ĭel țîpă) [akc. țîpa] (gl. p. ref.) — (onom.) cičati, skičati, vrištati; jaukati; ispuštati visok piskav glas ◊ śe va țîpa puorśi atîta, kî ļ-am dat đi mînkare? — zašto li svinje toliko skiče, kad sam ih nahranio? ◊ nu țîpa kopiļe, kă vińe mum-ta sî-ț đa țîță — ne vrišti, dete, jer dolazi majka da te podoji ♦ sin. kirai [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3873 | ćurai | ciurui | штрцати | ćurai (ĭuo ćurîĭ, ĭel ćurîĭe) [akc. ćurai] (gl. p.) — (onom.) (ze tečnost) štrcati, izbijati u mlazu; žuboriti; teći ◊ tuamna lapćiļi gruos, numa ćurîĭe đin țîță în gaļiată — ujesen mleko gusto, samo štrca iz vimena u vedro [Por.] ∞ ćur | | [Vidi] |
|
|
|
| 1259 | duoĭ | doi | два | duoĭ (ž.r. duauă) [akc. duoĭ] (br.) — dva; dvojica ◊ uomu arĭe duoĭ uokĭ în kap, șî duauă mîń în umirĭ — čovek ima dva oka u glavi i dve ruke u ramenima ◊ duoĭ đin sută — dva odsto, dva procenta [Crn.] ♦ dij. var. doĭ (două, doo) ◊ doĭ kopiĭ mĭerg pe drum și să uĭtă la doo feťe — dva dečaka idu ulicom i gledaju dve devojke [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2217 | fusuļiuluĭ | fusuliului | вретенасто | fusuļiuluĭ [akc. fusuļiuluĭ] (pril.) — vretenasto 1. (za izgled) usakano, nalik na vreteno ◊ fakută fusuļiuluĭ, supțîrĭe, înaltă, fara țîță și fara kuriț — sva je vretenasta, tanka, visoka, bez sisa i dupenceta 2. (za kretanje) okretanje u mestu ◊ sa rupsă ruata ku uosiĭa ku tuot, șî înśepu sî sa-nvîrćiaskă sîngură pi drum, fusuļiuluĭ, ka kînd draku a tunat în ĭel — otkide se točak sa osovinom, i poče sam da se vrti po putu, vretenasto, kao da je đavo ušao u njega ♦ skr. fusuļiu [Por.] ∞ fus | | [Vidi] |
|
|
|
| 6086 | pĭept | piept | груди | pĭept (mn. pĭepturĭ) [akc. pĭept] (i. s.) — (anat.) grudi ◊ pĭeptu ĭe parća đinainće alu trupu uomuluĭ, đi la gît pănă la burik — grudi su prednja strana čovekovog trupa, od grla do pupka ◊ (izr.) ma duare în pĭept — bole me grudi ◊ (izr.) ma astupă în pĭept — steže me u grudima ◊ ma îngaură în pĭept — probada me u grudima ◊ muĭarĭa la pĭept are țîță — žena na grudima ima sise [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6377 | pulpĭe | pulpă | виме | pulpĭe (mn. pulpĭ) (i. ž.) — (anat.) 1. (kod goveda) vime ◊ vaka, uaĭa șî kapra au pulpĭe în kare sa adună lapćiļi — krava, ovca i koza imaju vimena u koja se skuplja mleko ◊ la pulpĭe vaka are patru, da uaĭa ku kapra kîći doă țîță — na vimenu krava ima četiri, a ovca i koza po dve sise ◊ la vakă s-a fakut ńiźiĭ la pulpĭe, așćetăm să vină vrăžîtuarĭa să-ĭ đeskînće ku lînă ńispalată — kod krave su se napravile bradavice na vimenu, čekamo vračaru da dođe da joj baje neopranom vunom 2. (kod čoveka) (anat.) list potkolenice ◊ pulpĭa piśuoruluĭ ĭe parća karnuoasă la piśuor đi la źanunkĭe pănă la nođiț — list potkolenice je mesnati deo noge od kolena do gležnja [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4097 | sfîrk | sfârc | брадавица | sfîrk (mn. sfîrkurĭ) [akc. sfîrk] (i. s.) — (anat.) bradavica na dojci ◊ sfîrk ĭe vîru țîțî muĭerĭeșć — bradavica je vrh ženske dojke ♦ var. sfîrśel ♦ (demin.) sfîrkuļec, sfîrkuș ♦ var. svîrk [Crn.] ∞ țîță | | [Vidi] |
|
|
|
| 4747 | stîngaśe | mamită | левакиња | stîngaśe (mn. stîngăś) [akc. stîngaśe] (i. ž.) — (vet.) levakinja, ovca obolela od upale vimena, mastitisa ◊ stîngaśe ĭe uaĭa kare a perdut o țîță ku lapće — levakinja je ovca koja je izgubila mleko na jednom vimenu ♦ up. stîngaśit [GPek] ∞ stîng | | [Vidi] |
|
|
|
| 4746 | stîngaśit | mamită | маститис | stîngaśit [akc. stîngaśit] (i. s.) — (vet.) mastitis, upala vimena ◊ uoĭļi sa bulnavĭesk đi stîngaśit kînd pĭerd lapćiļi la o țîță — ovce obole od mastitisa kad izgube mleko u jednom vimenu ◊ am duauă uoĭ stîngaśe — imam dve ovce obolele od upale vimena ◊ aĭ batrîń a ginđit kî uoiļi stîngaśesk kînd ļi muśkă vro ală — stari su mislili da ovce obole od upale vimena kad ih ujede neka zmija ◊ uńi stîngaśala a ļikuit ku frunḑă đ-alun șă sare, ku śe s-a ļikuit đi nopîrś, alțî ku lapis — jedni su upalu vimena lečili leskovim lišćem i solju, kako se lečilo od ujeda zmije, drugi sa lapisom ♦ var. stîngaśală [Por.] ∞ stîng | | [Vidi] |
|
|
|
| 3580 | uaĭe | oaie | овца | uaĭe (mn. uoĭ) [akc. uaĭe] (i. ž.) — (zool.) ovca (Ovis aries) ◊ anuaștre uoĭ đe bîtrîńață a fuost miś, ku lînă lungă șă aspură — naše starinske ovce bile su male, sa dugom i oštrom dlakom ◊ uoĭļi nuaștre a putut mult sî rabđe fara mînkare, fara apă șî fara sare — naše ovce su mogle dugo da trpe bez hrane, vode i soli ◊ uńi avut șî uoĭ țîgaĭe, ku lînă muaļe, ama măĭ golańe đikît anuaștre — neki su imali i ovce cigaje, sa mekom vunom, ali su je imale manje nego naše [GPek] ◊ uoĭļi nuaștre a paskut șî pi zapadă: ku buotu șî ku piśuoru a rîkait zapada, ș-a ažuns pănă la ĭarbă đe paskut — naše ovce su pasle i po snegu: njuškom i nogom razgrtale su sneg, i dolazile do trave za pašu ◊ blînd ka uaĭa — pitom kao ovca (Rudna Glava) ◊ sa rîs aĭ batrîń kă uoļi nuaștre avut țîță ka la mîță — stari su zbijali šalu da naše ovce imaju vimena kao mačke (Tanda) [Por.] ◊ uoĭļi nuaștre a-nśeput sî sa pĭardă kînd komuńișći a dus „merinizațiĭe”, pi lînga anu 1958 — naša sorta ovaca počela je da se gubi, kada su komunisti uveli „merinizaciju” oko 1958. godine (Jasikovo) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2823 | vîrtuos | vârtos | густ | vîrtuos (vîrtuosă) (mn. vîrtuoș, vîrtuasă) [akc. vîrtuos] (prid.) — 1. (za žitke i tečne materije) gust; tvrd; stvrdnut ◊ mĭastîkă bińe koļașa, să nu fiĭe prĭa vîrtuasă — mešaj dobro kačamak, da ne bude previše tvrd ◊ lapćiļi uoilor tuamna ĭe vîrtuos — ovčje mleko je u jesen gusto 2. (za stoku sa vimenom) teškomuzno ◊ sa ḑîśe đi vakă, uaĭe or kapră, kî ĭe vîrtuasă, kînd are mik svîrk la țîță, șî grĭeu sa mulźe — kaže se za kravu, ovcu ili kozu, da je teškomuzna, kada ima mali otvor na vimenu, i teško se muze ♦ supr. mulguos ♦ up. vîrtuće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3847 | zatuor | zător | затор | zatuor (mn. zatuară) [akc. zatuor] (i. s.) — (anat.) zator, krmačino vime ◊ pulpĭa skruofi are țîță șî zatuor, în kare s-adună lapćiļi — krmačino vime ima sisu i zator, u koji se skuplja mleko ◊ skruafa slubuađe zatuară kînd trăbă sî fĭaće — krmača dobija zatore kad treba da se oprasi ◊ dakă skruafa are doasprîaśe zatuară, da fată trisprîaśe purśiĭ, al đi trisprîaśe muare đi fuame kî n-are zatuor — ako krmača ima dvanaest zatora, a oprasi trinaestoro prasadi, trinaesto prase lipsava od gladi jer nema svoj zator [Por.] ∞ skruafă | | [Vidi] |
|
|
|
| 1122 | țîța uoĭi | ţiţa-oii | арника | țîța uoĭi [akc. țîța uoĭi] (i. ž.) — (bot.) „ovčja sisa”, arnika, brđanka, veprovac, vrsta lekovite biljke (Arnica montana) ◊ frunḑa lu țîța uoĭi ĭe bună đi durĭare la burtă — list arnike je dobar za bolove u stomaku (Neresnica) [Zvizd] ◊ țîța uoĭi s-a mistakat ku măĭ mulće ĭerburĭ, ku kare la Sînźuorḑ, înainća mulsuluĭ, s-a uns țîțîļi la uoĭ — ova biljka se mešala sa drugim biljkama, kojima su se na Đurđevdan, pre prve muže, ovcama mazale sise (Krivelj, zapis. D. Dragić ) [Crn.] ∞ țîță | | [Vidi] |
|
|