| Reč đeskînćik u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 372 | apă înpușkată | apă-înpușcată | упуцана вода | apă înpușkată (sint.) — (mag.) upucana, ubijena voda ◊ apă kurgatuare în kare vrîžîtuorĭu pokńașće ku pușka, s-o „omuară” đi sî fakă ku ĭa đeskînćiśiļi aļi măĭ tarĭ — tekuća voda u koju vrač puca puškom, da je „ubije” da bi njome spremao najjače vradžbine ♦ (skr.) apă-npușkată [Por.] ∞ apă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2904 | apă întuarsă | apă întoarsă | повраћена вода | apă întuarsă (i. ž.) — (mag.) povraćena voda, voda koja se okreće u krug ◊ apa întuarsă ĭe apă kare-n matkă sa-nvîrćașće în luok, kare sa-ntuarśe napuoĭ — povraćena voda je voda koja se u matici okreće u mestu, koja se kreće unazad ◊ apa întuarsă sa duśe la vrîžîtuare, șî ĭa ku ĭa faśe đeskînćik kare sa kĭamă „întorsură” — povraćena voda nosi se vračari, koja u njoj izvodi bajalicu koja se zove „vraćanje čini” [Por.] ∞ apă | | [Vidi] |
|
|
|
| 240 | apukatură | apucătură | грип | apukatură1 (mn. apukaturĭ) [akc. apukatură] (i. ž.) — (med.) 1. prehlada, grip (lat. influentia) ◊ am raśit șî ma trĭaśe apa, ka kînd o sî sa pună apukatu pi mińe — prehladio sam se i probija me znoj, kao da će me uhvatiti grip 2. razne bolesti stomaka, glave i sl. ◊ apukatu sa ḑîs la măĭ mulće buaļe, nu numa la buaļe dusă đin raśală — pod gripom su se podrazumevale razne bolesti, ne samo one nastale od prehlada ♦ var. apukatu ◊ l-a prins apukatu, s-a pus apukatura pi ĭel — uhvatio ga je grip (ili neka druga bolest, koja je propraćena drhtavicom i temperaturom) ◊ đeskînćik đi apukatu, đi apukatură — bajalica protiv gripa [Por.] ∞ apuka | | [Vidi] |
|
|
|
| 241 | apukatură | apucatură | бајалица против грипа | apukatură2 (mn. apukaturĭ) [akc. apukatură] (i. ž.) — (mag.) bajalica protiv gripa ◊ apukatură ĭe đeskînćik đi apukat — apukatura je bajalica protiv gripa [Por.] ∞ apuka | | [Vidi] |
|
|
|
| 233 | aratarĭe | arătare | привиђење | aratarĭe (mn. aratărĭ) [akc. aratarĭe] (i. ž.) — 1. priviđenje, prikaza, utvara 2. predskazanje, slutnja; znak ili predznak sudbine 3. (psih.) predosećaj 3. radnja pokazivanja, ukazivanja, prikazivanja ◊ măĭ đes aratarĭa sa faśe-n vis — predskazanje se najčešće javlja u snu ◊ đeskînćik đi aratarĭe — bajalica protiv priviđenja ♦ sin. nalukă [Por.] ∞ arata | | [Vidi] |
|
|
|
| 255 | askuțît | ascuţit | оштар | askuțît (askuțîtă) (mn. askuțîț, askuțîće) [akc. askuțît] (prid.) — oštar, naoštren, izoštren, šiljat, zašiljen ◊ kuțîto-sta nuĭe askuțît bun — ovaj nož nije dobro naoštren [Por.] ◊ askuțît ka aku — oštar kao igla [Crn.] ∞ askuțî | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1853 | busuĭuok | busuioc | босиљак | busuĭuok (mn. busuĭuaśe) [akc. busuĭuok] (i. s.) — (bot.) bosiljak (Ocimum basilicum) ◊ fir đi busuĭuok — struk bosiljka ◊ busuĭuok ĭe buĭađe sfîntă — bosiljak je sveta biljka ◊ niś un đeskînćik nu puaće fara busuĭuok — ni jedna bajalica ne može bez bosiljka ◊ busuĭuoku ćimpuluĭ — vrsta bosiljka [Por.] ♦ dij. sin. bîsîĭuok (Sige) [Hom.] ◊ busuĭuoku kaluluĭ — divlji, „konjski” bosiljak (Jasikovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4082 | Ćirikuva | Dragobete | Драгобан | Ćirikuva [akc. Ćirikuva] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) Dragoban, pričji praznik ◊ Ćirikuva ĭe ḑîua śuarîlor aļi marĭ, șî sî kađe mńerkurĭ pi Saptamîna pistriță, karĭe ĭe înainća saptamîńi ku Muoșî đi pipćeĭ — Ćirikuva je praznik velikih ptica, i pada u sredu Šarene nedelje, koja je pre sedmice sa Pihtijnim zadušnicama ◊ đin tuaće saćiļi pi Vaļa Ćimuokuluĭ, Ćirikuva sî sarbĭaḑă numa în Osńiśa — od svih sela u Crnoj Reci, Ćirikuva se praznuje samo u Osniću [Crn.] ♦ dij. var. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ∞ ćirik | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1240 | dragustă | dragoste | љубав | dragustă [akc. dragustă] (i. ž.) — ljubav ◊ dragusta ĭe kînd ći ginđešć numa la unu, șî danaśi aĭlalț nu-ĭ mîĭ kunuoșć — ljubav je kad misliš samo ne jednog, a ostale momke više ne poznaješ [Crn.] ◊ đeskînćik đi dragustă — (dosl.) „bajanje za ljubav”, ljubavna magija [Por.] ∞ drag | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1654 | điđikă | mândrie ? | дика | điđikă (mn. điđiś) (i. ž.) [akc. điđikă] — (zast.) dika, hvala; ponos ◊ să-ț fiĭe đi điđikă așa kopiĭ — neka su ti na ponos takva deca ◊ điđikă guală — prazna hvala (kad se od hvale nema koristi) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3122 | gălbinare | gălbinare | жутица | gălbinare (mn. gălbinărĭ) [akc. gălbinare] (i. ž.) — (med.) žutica (Icterus) ◊ gălbinare ĭe buală đi kare la uom măĭ întîń îngalbińiașće albușu uokĭuluĭ — žutica je bolest od koje čoveku najpre požute beonjače [Por.] ∞ galbin | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5429 | hat | hat | коњ | hat (mn. haturĭ) [akc. hat] (i. m.) — (folk.) konj, hat ◊ hatu tare ăl mîna, mjerźa hatu đe zbura șî la salkă ažunźa (đin đeskînćik) — hata jako teraše, hat mi prosto leteše i kod vrbe stizaše (iz bajalice) ♦ sin. kal, armasarĭ [Por.] ∞ kal | | [Vidi] |
|
|
|
| 6381 | izdat | izdat | иzдат | izdat (mn. izdaće) (i. s.) — (med.) izdat, infarkt ◊ izdatu ĭe buala ińimi, kînd pi uom ăl lovĭașče-n pĭept, șî ĭel krapă đintr-odată — izdat je bolest srca, kad čoveka cepne u grudima, i on umre naprasno ◊ đeskînćiku đi izdat înśape ku „fuź izdaće, blîstamaće” — bajalica od izdata počinje sa „bež izdate prokleti” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1749 | înkļeștare | încleștare | укљештавање | înkļeștare (mn. înkļeștîărĭ) [akc. înkļeștare] (i. ž.) — uklještavanje, stezanje ◊ fiva vrun đeskînćik sî ma skuată đi înkļeștare, kî đi tri-patru uorĭ pi an mi sa-nkļeșćiaḑă șîaļiļi — ima li neko bajanje da me spasi uklještavanja, jer mi se po tri-četiri puta godišnje uklještavaju leđa [Por.] ∞ kļeașće | | [Vidi] |
|
|
|
| 6603 | întorsură | întorsură | враћање | întorsură (mn. întorsurĭ) (i. ž.) — (mag.) vraćanje ◊ întorsura ĭe fĭeĭ đi đeskînćik, ku kare sa întuork fîkaturiļi șî trîmisaturiļi, lupadaće pi uom — vraćanje je vrsta bajalice kojom se odvraćaju čini i napratnice, bačene na čoveka [Por.] ∞ întuarśe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5722 | nîpraćitură | năprătitură | напратница | nîpraćitură (mn. nîpraćiturĭ) [akc. nîpraćitură] (i. ž.) — (mag.) napratnica, čini ◊ nîpraćitura ĭe farmika śe faśe vrîžîtuarĭa șî labdă pi vrunu lu kare iĭ đeskîntă ku al ńikurat — napratnica je vražbina koju pravi vračara i baca je na nekog kome baje sa nečistim silama ◊ nîpraćitura puaći fi numa vuorbă guală, ḑîsă în đeskînćik, or vro momuată lupadată în drum — napratnica može biti samo prazna reč, izgovorena u toku bajanja, ili neka vražbina bačena na put ◊ nîpraćitura, đeskîntată șî lupadată la vrunu în drum pi unđe trĭaśe đes, sa kĭamă nîgazîtură — napratnica, prebajana i bačena nekome na put kojim često prolazi, zove se nagaznica [Por.] ∞ nîpraći | | [Vidi] |
|
|
|
| 2579 | nuauļa | nouălea | девети | nuauļa [akc. nuauļa] (br.) — deveti ◊ vrîžîuarĭa a spus kă trăbe să-m đeskînće ši nuauă uorĭ, dakă n-ažută đeskînćiku a nuauļa, ļiak n-o sî fiĭe— vračara je rekla da treba da mi baje devet puta, ako deveto bajanje ne pomogne, leka neće biti [Por.] ∞ nuauă | | [Vidi] |
|
|
|
| 6109 | ńikurat | necurat | нечист | ńikurat (ńikurată) (mn. ńikuraț, ńikuraće) [akc. ńikurat] (prid.) — 1. (o higijeni) nečist, prljav ◊ lukru ńikurat — prljav posao ♦ sin. imuos 2. (demon.) (hip.) đavo ◊ nu pumeńi pĭ-al ńikurat pi nume, kă vińe șă-ț faśe vrun rău — ne pominji nečistog po imenu, jer će doći i učiniće ti neko zlo ◊ (mag.) đeskînćik ku al ńikurat — bajanje sa nečistim, vrsta bajalica u kojima se đavo priziva u pomoć ♦ sin. ńikruśat ♦ supr. kurat [Por.] ∞ drak | | [Vidi] |
|
|
|
| 5219 | piparka | pipărca | заљутити | piparka (ĭuo piparkaĭ, ĭel piparkă) [akc. piparka] (gl. p. ref.) — (mag.) zaljutiti paprikom ◊ în đeskînćik: ku piparka-ĭ piparkaĭ, ku glogin ńegru i-nbrukaĭ — u bajalici: paprikom ih zaljutih, crnim glogom ih izbodoh [Por.] ∞ piparkă | | [Vidi] |
|
|
|
| 6348 | rastuakă | răstoacă | растока | rastuakă (mn. rastauăśe) (i. ž.) — (hidr.) rastoka, rastočje; rukavac ◊ rastuaka ĭe luok unđe apa kurgatuarĭe sa-nparće în doă — rastoka je mesto gde se tekuća voda račva u dva toka ◊ luok unđe ĭazu muori sa đisparće đi ogaš, sa kĭamă rastuakă — mesto gde se vodenični jaz odvaja od potoka, zove se rastoka ◊ (mag.) la rastuakă sa labdă momuaćiļi lu đeskînćik đi-ntorsură, kî sî sa đispartă trîmisaturļi đi uom kum sa đisparće rastuaka đi matka api, șă sî sa dukă rău pi apă — na rastoci se bacaju vradžbine protiv napratnice, da bi se bačene čini odvojile od čoveka kao što se rukavac odvaja od matice, i da zlo odu niz vodu [Por.] ∞ răstośi | | [Vidi] |
|
|
|
| 4414 | spurkat | spurcat | поган | spurkat (spurkată) (mn. spurkaț, spurkaće) [akc. spurkat] (prid.) — 1. (rel.) pogan, oskrnavljen; pokvaren; zagađen ◊ lukru spurkat puće la kakat — pogan posao na govno smrdi ◊ pomana spurkată al muort nu primĭașće — oskrnavljenu daću pokojnik ne prima ◊ kopilu spurkat đi kuku, sa-nvață primovara sî manînśe în touta đimińața, pănă nu slubuađe vićiļi — dete, opoganjeno od kukavice, nauči da u proleće doručkuje svakoga jutra, pre nego što istera stoku ♦ up. kuk 2. (mag.) bajalica ◊ đeskînćik đi spurkat — bajalica protiv pogani [Por.] ∞ spurka | | [Vidi] |
|
|
|
| 3083 | toporaș | topraș | дрвосеча | toporaș (mn. toporaș) [akc. toporaș] (i. m.) — (zast.) drvoseča ◊ toporaș ĭe uom kare a lukrat ku toporu, ku sakurĭa — toporaš je čovek koji je radio sa sekirčetom, sa sekirom ◊ s-a pĭerdut vuorba đin taĭnă, a ramas numa pin đeskînćiśe, șî aĭa rar — reč se izgubila iz govora, ostala je jedino u bajalicama, i to retko [Por.] ∞ topuor | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3294 | ustura | ustura | пецкати | ustura (ma ustură, ăl ustură) [akc. ustura] (gl. p. ref.) — (oset na koži ili jeziku) peckati, žariti ◊ ći ustură kînd iș fîrîmat, da aźunź ku śeva sarat or akru đi fîrîmatură — pecka te kad si ozleđen, a dodirneš ranu nečim slanim ili kiselim ◊ unđe će prinđe urḑîka nu će ustură, numa će manînkă șî će arđe — gde te dodirne kopriva, ne pecka te, nego te svrbi i žari (Tanda) ◊ ku usturuoĭu ći ĭuțășć șă ći ustură pin gură — belim lukom se zaljutiš, i peče te u ustima (Rudna Glava) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2824 | vîrtuće | vârtute | снага | vîrtuće (mn. vîrtuće) [akc. vîrtuće] (i. ž.) — (zast.) snaga, telesna moć ◊ vrăžîtuarĭa puaće ku đeskînćiku să-ntuarkă vîrtuća la uom — vračara može bajanjem da povrati snagu čoveku [Por.] ∞ vîrtuos | | [Vidi] |
|
|